ČEDOMIR PETROVIĆ O NAJVEĆIM RIVALIMA NAŠEG GLUMIŠTA: Ovo je istina o Paji i Čkalji!
Foto: Marina Lopičić

Otvorio dušu

ČEDOMIR PETROVIĆ O NAJVEĆIM RIVALIMA NAŠEG GLUMIŠTA: Ovo je istina o Paji i Čkalji!

Pop kultura -

Moj otac i Pavle Vuisić nisu bili u svađi, nego se nisu družili. Jedan je voleo reku i kafanu, a drugi je mrzeo vodu i nikad u kuću nije uneo alkohol

Pokušavate li vi to da uradite intervju sa mnom, pitao me je glumac Čedomir Petrović posle nekoliko minuta našeg razgovora.

Znao sam da ne voli intervjue, ali sam i znao da ima mnogo toga da kaže. Pričali smo o svemu, zašto je potresen smrću Nebojše Glogovca, zbog čega se Čkalja i Paja Vuisić nisu družili privatno, čega mu je žao kad gleda „Nemanjiće“.

foto: Arhiva

Bili ste član tri pozorišta, a na sceni ste bili već sa 18 godina. Zašto ste se povukli?

- Poslednji put sam zaigrao 1989. godine u Zagrebu. Danas ste glumac samo ako se stalno pojavljujete na televiziji u reklamama i igrate u ove dve-tri poslednje serije. Pišem, to me održava. Mnogi misle da je pisati lako, ali to što izlazi iz duše nije lako ukomponovati sa pravopisom.

Idete li za svoju dušu u pozorište?

- Ne mogu da sedim dugo, imam problem s leđima, a kad stojim duže, bole me noge. I ovo spuštanje cena u JDP... Nekad se one nisu spuštale kad su igrali Mira Stupica, Marija Crnobori, Rahela Ferari, Ljuba Tadić, Milivoje Živanović, Ljubiša Jovanović, ni kad su režirali Mata Milošević, Stupica. Bile su toliko koliko su bile, pa ako hoćeš da gledaš, ti kupi kartu. A sad se prema njima odnosi kao prema potrošnoj robi.

Gluma je vrlo stresan posao, a poslednjih godina iznenada su nas napustili Marinko Madžgalj, Manda...

- Strašno je što su otišli, ali nije naš posao stresan. Šta da kaže moja supruga koja je anesteziolog 45 godina, radi se o životu i smrti. Stresne stvari su biti rudar.

foto: Damir Dervišagić

Cenio Glogovca

BIO JE GLUMAČKI GENIJE

Od mladih kolega veoma ste cenili Nebojšu Glogovca.

- Oca sam mu slučajno upoznao, on je sveštenik u Pančevu. I ta smrt je baš prokletinja jedna. Baš je jedna, s oproštenjem, pizda. Meni je Mustafa Nadarević pričao da je Glogovac bio sjajan. Gledao ga na Brionima. Ali sam video odmah... odmah sam video da je genije.

Trenutno se emituje prva sezona serije „Nemanjići“. Kakav je vaš utisak?

- Znam da je tu dosta truda uloženo i onda mi je žao kad gledam to. Sve mi je ovo čudno, ne znam zašto je tako napravljena serija. „Boj na Kosovu“ nije ništa bolji od „Nemanjića“. Bolji su možda glumci. Ovde ima glumaca koje ja ne poznajem. U ovakvoj seriji koja govori o Srbiji, u seriji koja se prvi put ovakva pravi, morala je da igra prva liga.

Koga biste vi predložili za Stefana Nemanju ako vam Nelević nije dobar izbor?

- Izgleda kao da su Stefana Nemanju jurili po ulici da ga nađu. Mogli su da uzmu Entonija Hopkinsa da igra Nemanju. Barton je igrao Tita, pa se prodavao film u svetu.

foto: Marina Lopičić

Na kraju, razrešite nam misteriju zbog čega vaš otac Miodrag Petrović Čkalja i Pavle Paja Vuisić nisu razgovarali?

- Neću da objašnjavam te gluposti. Oni nisu bili u svađi. Pazite, Paja je bio čovek koji je imao svoj život. Voleo je Adu, voleo je reku, voleo je piće... S druge strane, moj otac je mrzeo reku. Kad je imao šest-sedam godina, otišao je sa komšijom koji je imao 15 godina na Rasinu da se kupaju. I ovaj komšija skočio u vodu i više nije izašao. Otac sedeo do uveče i plakao. Skupio posle stvari i vratio se kući. Ovi već počeli da ih traže. I od tada je zamrzeo reku. Alkohol nikada u životu nije uzeo. Pa kako da se druže dvojica koji imaju potpuno različite navike. I oni se nisu skupili tu da idu na Adu da piju, već da naprave seriju. Oni su normalno razgovarali međusobno. Neka svi glumci ne razgovaraju tako kao njih dvojica i neka naprave nešto kao oni, nešto slično. Kod nas su svi kumovi, prijatelji, grle se, ljube se, smeju se sami sebi i čestitaju jedan drugom kako su to dobro odigrali, a nema ništa grđeg u glumi od toga, i onda na kraju ispadne sranje.

O Radmiloviću

NEMA VIŠE TAKVIH LEGENDI U ATELJEU

Bili ste jedno vreme i u Ateljeu 212.

- U bifeu su jedan pored drugog sedeli Zoran Radmilović, Taško Načić, Milutin Butković, Đoka Jelisić, Bata Stojković, Mira Banjac, Ružica Sokić, Mihiz... Uđeš unutra i usereš se kad ih vidiš. Nema toga danas. Igrao sam dosta sa Zoranom, družili smo se dosta, ali ne mogu da kažem da sam ga poznavao.

foto: Arhiva

Ni sam sebe čovek ne poznaje dobro. Ja sa sobom živim tolike godine, pa ne mogu da kažem da se poznajemo baš mnogo.

Kurir / Petar Latinović

Foto: Marina Lopičić, Arhiva

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track