Možda je današnji muškarac u odnosu na svog pretka iz bronzanog doba tehnološki napredniji i intelektualno nadmoćniji, ali nikako ne bi trebalo da mu izlazi "na crtu", jer bi ga po svojoj fizičkoj snazi daleki predak ostavio u prašini, al bukvalno.
Analizirajući 300 skeleta sa groblja u Mokrinu, koji datiraju iz perioda 2100-1800. pre nove ere, a koji se čuvaju u Narodnom muzeju u Kikindi, profesorka dr Sofija Stefanović iz Laboratorije za bioarheologiju na Filozofskom fakultetu, došla je do zaključka da bi na telesnoj građi i mišićnoj masi tadašnjem prosečnom muškarcu pozavideli i mnogi današnji atletičari.
"Gotovo svi muškarci bili su vrlo fizički aktivni, a ponekad je intenzitet posla dovodio do toga da se i tela kostiju zakrive. Kod pojedinih muškaraca, tragovi pripoja ukazuju na značajnu mišićnu masu kako na gornjim tako i na donjim udovima, za čiji razvoj bi i vrhunskom sportisti bile potrebne godine upornog i intenzivnog vežbanja", navodi Stefanovićeva.
"Ljudski skelet u sebi čuva ogroman broj dragocenih informacija o tome kako su ljudi nekada izgledali, čime su se hranili, od čega su bolovali, ali i koje fizičke aktivnosti su obavljali. Tragovi pripoja mišića na kostima pokazuju da žene, verovatno kao posledica višeg društvenog položaja, nisu imale nikakve fizički zahtevne obaveze pre oko 4.000 godina. Žene bronzanog doba bile su visoke oko 155 centimetara, a bile su teške između 55 i 74 kilograma", dodaje Stefanovićeva.
Muškarci su bili visoki oko 170 centimetara i teški između 63 i 87 kilograma. "Budući da je na osnovu težine i visine moguće izračunati i indeks telesne mase, zanimljivo je da ovaj indeks pokazuje da su samo jedan muškarac i tri žene, od 300 ispitivanih skeleta, bili gojazni dok nijedna osoba nije bila neuhranjena iako su živeli u bronzanom dobu" kaže profesorka.
(24sata.rs)
