VODIO ZVEZDU KADA JE BILA PRED GAŠENJEM, PROLAZIO KROZ BANALNE I NESTVARNE SITUACIJE! Život srpskog trenera je materijal za film! Ogolio je dušu i otkrio sve!
Vladimir Jovanović dobro je poznato lice u svetu futsala, kako u Srbiji, tako i u regionu. U opširnom intervjuu za naš serijal „Mali fudbal, velike priče“, Jovanović je govorio o brojnim zanimljivim temama, a pojedine smo puštali u delovima tokom čitave nedelje.
U poslednjem, najopširnijem delu intervjua sa Vladom Jovanovićem, upoznaćete bivšeg igrača, a sada trenera, iz totalno drugačijeg ugla. Govorio je o porodici, svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, anegdotama sa turnira, a izabrao je i najbolje petorke od futsalera sa kojima je imao prilike da se susretne.
Od njegovog života definitivno može da se napravi holivudski blokbaster, a dok se neko ne seti da to uradi – pročitajte njegovu priču u nastavku ovog teksta.
Porodica
- Rođenje mog sina Nikole poklopilo se sa dolaskom u Konjarnik. Bio je naš najvatreniji navijač kao mali, išao je na sve naše treninge i utakmice sa majkom. Navijači su tada pevali pesmu „Jedan je Vlada Ronaldo“, a moj sin je sa tribina pevao „Tata Nado“. I bio je smešan svima. Ćerka Nikoleta sada studira, na fakultetu je. Ponosan sam na nju!
- Već su veliki ljudi! I, baš mi je drago što sam kao roditelj i kao sportista uspeo da uklopim sve to! Inače, naravno, sina sam otrovao Crvenom zvezdom, danas je redovan na svim utakmicama i svim akcijama navijača! Nije huligan, ponosi se time, ali Zvezdu voli više nego bilo šta!
Sam početak
- Mali fudbal sam zavoleo uz moje starije kotežance. U Kotežu su se tada stalno organizovali turniri koje kao dete gledalac nisam propuštao, gledalo ih je po hiljadu ljudi! Takođe se i svako predveče igrao čuveni "fudbal u školskom" koji sam gledao non stop i skupljao lopte starijima. To je bila čast u to vreme Jedne večeri falio im je igrač i Stefke, stari laf pitao me je "mali, hoćeš da odigraš sa nama", ja sam tada imao 14 godina a oni svi preko 20, rekao sam "hoću" i stao među meni tada idole: Žikicu, Acu, Pribu, Nikolu, Kileta, Žabu, Racu, Gišu, Kicu, Žapca, Boleta, Muju, Stojketa... Toliko sam bio uzbuđen da su mi noge klecale, ali od pozitivne treme... Taj fudbal te večeri mi je ulio večnu ljubav prema futsalu, a kada sam odrastao i postao otac moj sin Nikola mi je bio najveći navijač.
- Što se samog futsala tiče, sve je krenulo od turnira na Tašmajdanu, posle bombardovanja. Napravljen je turnir, pričao je Šjor (Damir Radović) u intervjuu za vaš projekat.
- Ja sam igrao za moju ekipu iz Koteža, Market Marko se zvala ekipa. To su momci koji su napravili zaista mnogo na turnirima, dolazili su do polufinala Taša onih godina kada je bilo i po 200, 300 ekipa… Nikada nisu bili nešto preterano poznati u svetu futsala, ali su uvek imali dobre rezultate.
- Ja sam bio najmlađi u toj ekipi, a prvi ozbiljniji turnir koji sam sa njima odigrao je bila Borča. Zatim sam igrao Taš, tada sam bio dete, imao sam 16, 17 godina, 1992. godine, a onda smo 1999. napravili ekipu, malo drugačiju, nova generacija je to bila, nešto mlađi momci. I, u četvrtfinalu izbacimo Konjarnik! Sale Veljković, Alila, Špira, Ciga, Živković, stara ekipa Konjarnika… Ušli su nadmeno u utakmicu, ja sam dao dva gola, namestio jedan i pitali su me da li bi voleo da dođem u ekipu. Tada sam prekinuo sa velikim fudbalom, bio sam u FK PKB iz Padinske Skele, igrao zadnjeg veznog u strašnoj generaciji, ali je to period kada nije bilo love… Kada je predsednik kluba rekao dosta je Srpska liga, ne idemo dalje, pogodilo se sa pozivom Konjarnika, a futsal sam uvek više voleo nego veliki fudbal.
Dolazak u Konjarnik
- Rekao sam Mikiju, u redu, dolazim, stigao na prvi trening, a tamo su me čekale stare ale! Legendarni Bata Ćaćić, Sale Veljković, Radiša Nešić, Ciga, Špira, Žuća Jovanović, baš, baš dobra ekipa… Bio je tu i Dragan Tomašević Tomas, zatim Ilke Jagodinac… Mi smo bili novi, krenuli su da se prave klanovi, stari protiv novih… I šta se desi, Sale Veljković je uzeo Tomasa na zub. Sale Veljković je najčudnija glava koju sam upoznao u futsalu. Van terena duša od čoveka, ali na terenu „zlo“. Nestvarno kakve transformacije…
- I, Sale Veljković je uzeo Tomasa na zub, ja sam stao u njegovu zaštitu. Sale je mislio da ću ustuknuti, ja, naravno, nisam! Ne trpim nepravdu i kada znam da sam u pravu nikada se ne povlačim! U međuvremenu, Sale me zgotivi baš zbog toga što nisam ustuknuo, postali smo dobri. Prvu sezonu sam igrao po 35, 40 minuta po utakmici… Bilo je malo para u klubu, imali smo skraćenu rotaciju i tu sezonu je trebalo da ispadnemo. Igrali smo iz ljubavi, dobijali smo termine za trening u 11, 12 noću… Predrag Rajić je došao na polusezoni, prešao je sa velikog fudbala, iz BSK Borče. Ja sam Raju znao sa turnira u Borči, a ovi ga nisu znali, pa je odmah počeo da ih lomi… Tu je bilo raznih gostovanja, anegdota i priča…
- Kad smo igrali u Tivtu protiv ekipe iz Kotora ludaci su se u martu kupali u moru. Špira i ovi su se skidali goli, gledali su ih ljudi da li su normalni! Vezivala su se gostovanja kako bi klubovi smanjivali troškove, pa su se igrala po dva meča zaredom u Crnoj Gori, na primer išlo se u Tivat i Danilovgrad ili Nikšić… Optika Monokl, Elektroprivreda, CD Šop Mocart, Duklja, Zomima, baš su jake ekipe bile sa legendarnim igračima. Za mene je Velja Tadić njihov najbolji igrač svih vremena, bio je posle trener u Nikišiću! Tip igrača kao Riznić, sve deluje kao da će da padne, a on uvek nađe perfektno rešenje…
- Uglavnom, igrali smo protiv Kotora u Tivtu, pa smo otišli u Danilovgrad. Veče pred meč smo izašli, zna se kako to ide, ekipa drugara… Žuća golman i Miki Kapelo su delili sobu, a znaš kakvi su golmani, ne možeš im ništa. Žuća je cirkao pred meč, naravno, Spira je cirkao, Miki se ubio kao letva… Bile su dve diskoteke u Danilovgradu jedna do druge i odjednom izbije tuča i opšti haos. Meni se staklo zabilo u kačket, počele su da lete flaše… Izašli smo na ulicu, nismo videli šta se dešavalo, a na kraju saznamo da je gazda diskoteke koja radi do ponoći, bio ljubomoran na ovog koji radi do ujutru, pa je plaćao nekim klincima da naprave haos, samo da ni on ne bi radio. I, vratimo se u hotel u dva sata, legli smo po sobama, i Žuća golman nas zove, hoće da umre od smeha!
- Mi ulazimo u sobu, a Miki Kapelo spava i udara se po leđima, a preko njega mravinjak! Kao u horor filmovima! A on hrče i hrče! Na krevetu pored njega Spira leži, zabijena flaša piva između zida i dušeka, jednu je zabio praznu, a drugu do pola popio, pa zaspao. Kakva je to scena bila, ma kakvi Maratonci, ovo ne može da se opiše…
- Te godine je CD Šop Mocart bio prvak, a mi smo u Danilovgradu izgubili 2:1 na klasičnu krađu! Mi smo bili ekipa koja je jedina uzimala bodove u Crnoj Gori. Znalo se, mogu možda Zomimi da se uzmu bodovi jer su oni bili slabi, ali Nikšić, Danilovgrad, Podgorica i ta gostovanja… Ma, kakvi… Sve se znalo unapred! To je suđenje domaćinsko, cirkus…
- Igrali smo i protiv Elektroprivrede u Nikšiću kada nas je Zvezdan Mirković spasio, mogli su da nas pobiju! Izbio je žešći haos, gubili su 2:1 od nas, Sale Veljković im je uzeo loptu i krenuo da trči kontru, a njihov golman je ustao sa klupe i bacio mu klupsku trenerku u facu. Sale onakav kakav je, baci trenerku nazad, uzme loptu i napuca njihovu klupu! Krenuo je haos, cirkus…
Haos protiv Marba
- Pa prekid utakmice sa Marbom… Oni reprezentacija Srbije u malom, a mi ekipa drugara koja trenira u ponoć na Banjici i još ostanemo posle na piću do dva sata, dođemo kući u tri i u šest ustajemo za posao! A, oni su svi živeli od futsala… Imali smo i mi neke platice, ali je to bilo smešno u odnosu na njih. I, šta se dešava… Za Marbo su igrali Zoka Pržulj, Đura Pavićević, Miško Bogdanović, onaj Hama, Mita iz Niša… Bila im je dobra ekipa, stari tim koji je počeo da igra prvu ligu, zvali su se Tempo kompani, pa postali Marbo.
- Igrali smo u Šumicama protiv njih, gledao je i Marko Pantelić utakmicu, bio je na tribinama. Oni su poveli 2:0, ja sam dobio žuti karton zbog nekog starta i malo posle toga Marbo je imao kontru, dva na jedan, Đura i Pržulj su išli na mene. Lopta me je pogodila u ruku, ali je ona bila spuštena, nisam je podigao uopšte. Sudija je hteo da mi da drugi žuti i crveni, ali ga je Đura uhvatio za ruku i rekao mu nemoj, nije namerno! Uglavnom, dok se to dešava sa Đurom, Miki Kapelo urla sa publikom, oteraće me u ludnicu, pogledajte šta rade, misleći na igrača koji je pogrešio i omogućio kontru Marbu. E, sad, on nije video da je Đura sprečio sudiju da meni da crveni, a odmah posle toga desila se još luđa situacija.
- Raja je igrao za nas, mi smo smanjili na 2:1, on je krenuo u kontru i Đura mu je ušao muški, odneo ga u klupe! Dobili smo faul, ali je Miki Kapelo skočio na sudiju i tražio karton za Đuru koji je pre toga sprečio arbitra da meni da crveni! Počeo je da urla, a Đura je poludeo, svašta mu je rekao, a onda ga iz kratkog udarca udario u bradu! Iz lakta! Miki je posrnuo dole, pridržali su ga i smirila se situacija.
- Ni tu nije bio kraj cirkusa. Na 2:2, mi krademo loptu, ja guram loptu Veti Božoviću Crnogorcu, koji je izašao sa pokojnim Pecom Brzakovićem jedan na jedan. Pošto Veta nije imao nikakav dribling, iako je bio zahvalan igrač, on je gurnuo loptu preko Pecine noge, skočio kao u bazen i pao! Peca ga nije pipnuo! I, sudija svira penal za nas i pokazuje Peci crveni! Krenulo je ludilo sa tribina! Uskočili su u teren, sudija umesto da počne da beži u svlačionicu, on je počeo da beži po hali, kao u filmovima B kategorije. I zamalo da pobegne iz hale, ali se sapleo za mrežu iza gola i pao! Počeli su da ga gaze, šutiraju, utrčao je i Marko Pantelić u teren… Zvezdan Mirković je bio direktor našeg kluba tada, a Zoran Bata Mirković je bio predsednik, slao nam je novac iz Italije i sponzorisao nas. Hteo je Zvezdan da smiri situaciju, ali je sudija bio isprebijan!
- Ušli su u svlačionicu, sudije je obezbeđivala policija… Marko Pantelić je počeo da talasa, Zvezdan ga je uhvatio za vrat i rekao mu da bude miran, da se ne mangupira. U sekundi se smirio! E, sad… Mi smo bili domaćini, a oni su napravili haos. Ja ne mogu da tvrdim, ali ide gradska priča da su gurnuli lovu sudijama kako bi ovi u izveštaju napisali da su ih pretukla NN lica. Kao da nisu znali od koga su dobili batine… I stavili su u zapisnik da se zbog loše organizacije kazni Konjarnik, da Marbo pobedi službenim rezultatom, a da mi dva ili tri meča igramo bez publike kao domaćini! Mi sutradan imamo trening i Miki Kapelo donosi izveštaj! Kaže šta su napisali, a Zvezdan Mirković je sedeo pored. Zvezdan kad se iznervira počne da trepće brzo što je i tada bio slučaj. Tada znaš da je u crvenom! Zvezdan je okrenuo Đuru, pitao ga šta je ovo, a on je rekao kako ne zna o čemu se radi… Objasnio mu je Zvezdan sve, Đura je rekao zove za minut samo da proveri o čemu se radi. Da bi se ispeglala situacija, dogovorili su se da igramo u Rakovici novu utakmicu bez prisustva publike.
- Na toj utakmici… Naših navijača je bilo troje, četvoro, bili su redari, dok je njihova cela ekipa bila na tribinama! Oni nam daju gol, mislim da je bio Pržulj i prošao je pored naše klupe i pokazao nam onu stvar! Miki je menjao boje, a ja sam hteo da eksplodiram! Raja i Alila, koji su nam bili najbolji igrači u tom trenutku, igrali su po sistemu ja tebi, ti meni… Sale Veljković je dobio crveni karton protiv Ekonomca, ne smem da tvrdim da je bilo namerno, ali je u najmanju ruku bilo sumnjivo! Ekonomac je tada bio slab, Rajko Katanić je sudio, Sale mu je prišao posle nekog nebitnog faula, svašta mu rekao, dobio je žuti, ali se nije smirio nego je nastavio dok nije dobio crveni. Sale je tada igrao termine sa Đurom i tom ekipom… Neću da tvrdim da je dobio crveni namerno, ali mnogo slučajnosti se desilo… Mi bez Saleta, Raja i Alila koji bukvalno ne žele da igraju, alibi igra na terenu… Oni jedan, dva, tri prema nula… U meni je rastao bes, ušao sam u igru, presekao neku loptu, odigrao Raji, on mi je dao povratnu, ja šutnem igraču i golmanu kroz noge za 3:1. Oni kako su vikali j**i, ja sam pobesneo i radovao se na isti način, samo se nisam okrenuo ka njima.
- Krenuo je haos sa tribina, svašta su mi rekli! Kraj je ipak bio 5:1 za njih, ali mi je posle utakmice Đura prišao i rekao, burazeru, svaka ti čast, koji ku**c igraš sa tim pič**ma, dođi kod nas u klub! A, ja, crven zbog svega! Kažem mu pusti me bre Đuro… Tada još nisu doveli Šoleta i ove, nisu formirali ekipu… I, ja ne dođem! Odbijem ga, kažem igraću sa svojim drugarima. Jedan sam od retkih koji ih je odbio. Cimali su me i na terminima u Južnom bulevaru, gde su igrali Duško Šarić, Đura Pavićević, Miško Bogdanović, Cvele Simić, Bombona… Bio sam jedan od najmlađih igrača futsala u Beogradu. Svi su oni bili mnogo stariji od mene…
Odlazak iz Konjarnika
- Ja sam iz Konjarnika otišao zbog pokojnog Miše Protekte. Kada je najviše para bilo ja sam otišao, kada su došle sve zvezde, ja sam otišao. Trener je bio Aca Kovačević, Zvezdan Mirković se prvi put skinuo da igra, do tada je bio direktor. Trenirali smo na Sinđeliću na tarafleksu, a Miša Protekta je imao i kancelariju tu. Ušle su ogromne pare u klub, počele su da se lupaju cifre… Aca Kovačević je forsirao ono njegovo kruženje, samo da se trči… Spremao nas kao Spartance. Jedan trening podelili smo se da igramo i Miša Protekta je ušao na teren sa tompusom i rekao, momci, samo nešto da vam kažem. Ja sam Miša Stojanović, novi predsednik kluba. Biće dve kategorije igrača u plaćanju. Oni igrači koje ja dovedem i oni koje ja znam, a da su bili u klubu su prva kategorija i tu spadaju Sale Veljković, Alila… Ne znam ko je još bio, ali neki njegovi miljenici… Oni su prva kategorija, svi ostali druga, rekao je to kao da smo neke prostitutke…
- Svi su ćutali, dobre su bile plate i u drugoj kategoriji, niko nije hteo da se meša. Tu su bili Vonja, Ćata, Srba golman… Svi su ćutali. Ja sam u momentu skinuo marker i krenuo za Mišom Protektom u kancelariju! Aca Kovačević mi je rekao čekaj, nemoj molim te, ali nije bilo teorije da ne odem. Već me je cimao Intermeco pre toga, ja nisam hteo da idem jer se prvi put desilo da je ušla ozbiljna lova i da smo mogli da konkurišemo Marbu, što se i desilo, ali su ostali bez titule na kraju. Ja sam otišao pravo kod Miše Protekte u kancelariju i rekao hoću svoje papire! On je već digao noge na sto, pušio tompus i pitao me zbog čega kada me imaju u planu?! Rekao je, ti nam trebaš, odličan si igrač! Odgovorio sam mu, sve je to u redu, ali mene niko neće da ponižava! Ja nisam ku**a sa Plavog mosta da me tako ponižava bilo ko! Rekao je, nemoj tako da pričaš sa mnom, a ja sam odgvorio, pričaću kako pričam jer si se ti tako poneo prema nama! Ja sam došao u svoje ime i hoću da idem u klub koji me želi!
- Nemoj, spusti loptu, polako, pokušao je da me ubedi, ali nije bilo teorije. Rekao je važi, dođi sutra po papire! I, tako sam prešao u Intermeco!
Odbio je Vladimir Jovanović i ponudu Duška Šarića o čemu smo već pisali, a više informacija možete pronaći na sledećem linku:
Intermeco
- Posle Konjarnika prešao sam u Intermeco, a za taj period imam da ti ispričam jednu priču koju malo ko zna. Tada je u klub stigao Dejan Majes, bivši selektor seniorske reprezentacije Srbije, bio je naš trener. Ja sam imao dogovor sa direktorom kluba, Zvonkom, da pored plate koju sam dobijao kao igrač, dobijam i deo novca kako bih Majesa uveo u svet futsala. Pokojni Meca je bio predsednik, ali se nije mešao u sportske stvari, već je bio tu da obezbedi novac. Za sportske stvari se pitao Zvonko. On mi je rekao dovodim trenera koji nema iskustva u futsalu, ali želi da radi i da uči, bio je trener u mlađim kategorijama Čukaričkog. Pitao me je da mu pomognem da uđe u priču, tako da sam ja Dejanu Majesu crtao treninge, objašnjavao mu sisteme, postavke na terenu… Bilo je mnogo manje taktike nego sada, ali ja sam gledao da mu pokažem. Par puta je Majes dolazio kod mene u Kotež u kafić kako bismo prolazili kroz treninge. Te sezone sam skinuo Lazu (Vladimira Lazića) sa velikog fudbala, zajedno sa Dejanom Majesom. Majes ga je znao, ne znam odakle, ja sam Lazu snimio na turniru na Čukarici, osvojili su turnir on i sadašnji sportski direktor FK IMT, Predrag Govedarica, imali su strašnu ekipu. Bili su klinci, 18, 19 godina… Igrali su pakleno! Laza je bio šatiran, imao je šatiranu kosicu, bio strašan igrač! Ja sam snimio prvo Govedaricu, on je bio još bolji u tom trenutku, ali je bio naložen na veliki fudbal… Laza je bio lenj, nije voleo da trenira! Sve je radio na talenat! U tom periodu je igrao levo krilo u Lokomotivi, neku Srpsku ligu, Dejan Majes i ja smo išli da ga gledamo i skinuli smo ga sa velikog fudbala na moj predlog. Doveli smo ga u Intermeco, a sa njim smo doveli i pokojnog Naveršnika i Dekija Veljanovića. Njega smo promovisali u najboljeg strelca lige zajedno sa Rajom. Njega smo doveli posle jednog turnira u Batočini.
- Mi smo prvi put u istoriji ušli u plej-of u tom sastavu! Prvi put je Intermeco ušao u plej-of, uvek su ili ispadali ili su se borili za opstanak, nešto kao Ivanjica sada. Tada smo igrali četvrtfinale protiv Ekonomca, Konjarnik i Marbo su čekali protivnike u polufinalu. Ekonomac je bio bolje plasiran od nas imali su prednost domaćeg terena i već su počeli da ulažu i imali su respektabilnu ekipu. Igrali su Vitorović, Marinković… Ta ekipa, nisu bili majstori, ali su bili jako nezgodni. Dejan Majes me je zvao, pitao me da se vidimo, da se dogovorimo za plej-of kako da igramo.
- Pitao me je šta da radimo, mi smo tada igrali u sistemu dva – dva, nije bilo ovih formacija četiri – nula i slično… Ja sam mu rekao da je Ekonomac ekipa koja igra presing svih 40 minuta i da bi bilo dobro da promenimo taktiku. Rekao sam mu, Dejane, vidi, ako hoćeš da pobediš, moraš da promeniš formaciju. Da ih iznenadimo sa jedan – dva – jedan, da spuštamo lopte na pivota i tako im ubijemo presing. Jer ako krenemo dva – dva, svaka poprečna lopta i loš dribling značili su i primljen gol. On je rekao da sam u pravu i tako smo završili razgovor.
- Uveče smo došli na trening, on je čučnuo na terenu, okupio nas oko njega i teatralno nam rekao sledeće. Posle dugog razmišljanja da li da igramo jedan – dva – jedan protiv njih, pošto oni igraju presing, pa da se rasteretimo… Sve je ponovio moje reči, pa nastavio! Ali, ipak sam odlučio da igramo dva – dva jer je malo vremena da to uigramo. Bilo je logike, ali ja sam znao da u toj formaciji ne možemo da ih prođemo! Bili su mnogo spremniji od nas!
- Kreće utakmica, igralo se u Slodesu, mi smo bili domaćini. Prvo je domaćin bio slabiji, pa bolje plasiran, gde bi se igrala i eventualna majstorica. Znao sam da prvi meč moramo da dobijemo jer nije bilo teorije da ih dva puta pobedimo u Kragujevcu! Igrao je Đole Rađenović, došao je iz Ekonomca kod nas, on i ja smo bili dvojica pozadi, a Laza (Vladimir Lazić) i Panta (Đorđe Pantelić) napred. Oni nam izašli u presing, mi nismo mogli da je iznesemo! Đole je pokušao jednom da izdribla, drugi put da da loptu u širinu, uzeli su obe, poveli sa 2:0, posle dali još jedan gol, Laza je smanjio na 3:1 i tako se završila utakmica…
- Trebalo je da idemo kod njih i Majes je rešio da proba Blažu i Nebu u prvoj četvorci, da idemo na tuču! Utakmica se završila 6:0! Prvi minut je Vita okrenuo Blažu (Srđan Blagojević, trener FK Partizan) i poveli su 1:0, poluvreme je bilo 4:0, a na 3:0 Majes mi je rekao da uđem. Rekao sam mu ne mogu, zateže me zadnja loža. Nisam bojkotovao ekipu, već njega. Odmah sutradan kada smo ispali doneo sam opremu i rekao, momci, ja sam završio epizodu u Intermecu. Bio sam kasnije još jednu sezonu kod njih, ali tada je Đura rešio da napravi Marbo Intermeco i ja nisam želeo da ostanem.
- Marbo je pre spajanja izgubio finale od Limana, a Borko Surudžić, Raja, Željko Borojević i Šošo su veče pred meč odluke išli na neki termin na kom su dobijali novac. U subotu se igrao meč odluke za titulu u Šumicama, a oni su u petak igrali termin, bili su ubeđeni da će osvojiti titulu. Izgubili su na penale, Đura je saznao da su ovi igrali termin, svašta im je rekao, rasformirao ekipu Marba i napravio Marbo Intermeco sa pokojnim Mecom.
Posle Intermeca usledila je epizoda na Kipru o kojoj smo već pisali i možete je pročitati na sledećem linku:
Osnivanje KMF Fontana Novi Beograd
- Skupio sam i trenirao besplatno ekipu fenomenalnih momaka! Zeka (Dušan Đuričić), Bane (Branislav Milosavljević), Jure (Mladen Jurić), Jadža (Jakov Vulić), Vlada Janković…
- Suštinski ekipa koja je na turnirima igrala pod imenom Tenerife, posle jednog meča na Fontana kupu su mi prišli i pitali me da li bi ih trenirao. Radili smo na betonu na Fontani na Novom Beogradu, a kada je bilo loše vreme prelazili smo u balon.
- To su bili Jadžini prvi treninzi futsala, on je rekao da je počeo u Zemunu i Mungosima, ali nije baš tako. Počeo je sa nama u KMF Fontana Novi Beograd, sa Banetom Milosavljevićem i Vladom Jankovićem. Ja sam u ovoj ekipi počeo kao trener i igrač, ali sam brzo rešio da pređem na klupu. Za Baneta Milosavljevića i Vladu Jankovića sam odmah rekao da će biti igrači! I, postali su igrači! Bane je uvek zapitkivao, želeo je da uči.
- Strašan igrač je bio i Jure (Mladen Jurić), sada je postao milioner. Arena Esport, Relog media… Jure je bio strašan igrač, ali je debeli voleo da jede i više je voleo te svoje igrice od treninga… Dođe na trening, odradi ga maksimalno, ali da ga nateraš da dođe svaki put. Ma, nema teorije! Bio je tu i Srdić, ali se on opredelio za veliki fudbal…
- Igrali smo Drugu ligu Beograda, Smederevo je bilo sa nama u takmičenju. Ne mogu da se setim svih ekipa… KMF Novi Beograd je bio tu sa Jankom Jeličićem, Srđanom Krsmanovićem, Dušanom Matićem, Draganom Tomaševićem… Ja sam počeo sa Fontanom, ali sam ubrzo dobio ponudu Novog Pazara i otišao sam tamo.
Novi Pazar – dve epizode
- Stigao sam u Novi Pazar gde sam se zadržao sve dok se nisam zakačio sa pojedinim ljudima iz publike. Ušao je Pazar te sezone u Prvu ligu, ali sam ja bio tu do plej-ofa. Maksimalno korektno smo se rastali, ali je uprava odlučila da me skloni zbog te scene koja se desila posle jednog meča. Tada sam doveo i Vladu Jankovića u klub, to mu je bilo vatreno krštenje.
- Vlada je bio tamo, pa nije mogao da spava nije navikao bio na neke stvari koje se dešavaju dole. U Novom Pazaru ima različitih vera, a prvo oglašavanje iz džamije koja je bila u blizini našeg smeštaja je u četiri, pet ujutru. Ja sam znao za to, ali Vlada nije…
- Pazar sam doveo do plej-ofa za elitni rang, bili smo prvi na tabeli u toj njihovoj drugoj ligi, a zatim su oni preko baraža uspeli da se plasiraju gore. Dobra, lokalna ekipa, sa strane smo bili samo Vlada Janković i ja. Predložio sam Vladu, na moju preporuku je došao, ali nije se snašao, nije mogao da se opusti, ne znam zašto… Prihvatili su ga lepo, isto kao i mene, oni su sjajni domaćini, drže te kao malo vode na dlanu! Međutim, ispao je haos protiv Metalca Kolorada, lomilo se ko će biti prvi, mi ili, ja mislim Ekonomac B. Trebalo je da pobedimo da bismo sigurno bili prvi. Pazarci su bili turnirska ekipa koja je igrala na gol više, voleli su da driblaju, da igraju za publiku. Rekao sam im da je Metalac opasan, da se ne igramo, da na kontre mogu da nam naprave problem…
- Poveli smo 1:0, međutim, pukle su dve kontre, primili smo dva gola i izgubili 2:1. Kraj utakmice, nismo znali u tom trenutku šta je ta druga ekipa uradila i koji smo završili na tabeli. Nervoza, bili su mlađi navijači „Ekstremi“ na tribini, ja sam se pozdravljao sa protivnicima i jedan dečko sa tribine je došao do ivice terena i svašta mi je rekao. Psovao me je sočno, a ja sam prvo mislio da priča sudijama. Kada sam skapirao da je ipak krenuo ka meni, nastao je haos. Pitao sam ga, meni kažeš?Tebi, šta ti glumiš trenera… Ja mu kažem, pa siđi dole pa mi reci, nemoj odozgo da se dereš… I tada mi priđu Eko Redžović, Sadović i Doktor (Enes Delić), kažu nemoj Krezo, to su klinci, pusti ih… Smirila se nekako situacija, spakovali smo se Vlada i ja, oni su nas ispratili, a pošto je bila poslednja utakmica regularnog dela, oni nam pored para popakuju i neke silne poklone. Na kraju nam se poklopio i rezultat te druge utakmice, završili smo prvi i ušli u plej-of.
- Ipak, pred plej-of, zvao me je Doktor, rekao je odlučili smo da guramo sami, nemamo da vam platimo, pa ćemo probati bez vas da uđemo u prvu ligu. I, hvala Bogu, uspeli su u tome, iako znam da novac nije bio problem, već je druga bila pozadina. Ali, nisam im zamerio na tome! Zamerio sam im drugu stvar, jer kada su ušle ozbiljne pare kod njih zvali su razne trenere da ih vode, a mene su se setili tek kad je bila frka! Ispao sam čovek, ispoštovao sam ih, bukvalno dan pred licenciranje sam došao kod njih drugi put. A zvali su me preko Radenka Boškovića tek kada više nisu imali koga. Nisu smeli sami da me zovu, valjda od blama…
- Vratio sam se tada iz Estonije, vodio sam školicu fudbala BSK-a u Borči, nije mi odgovaralo da idem dole, pa sam mu rekao mogu da odem samo na jedan trening i na utakmicu. Njima je trebalo neko da ih vodi na mečevima, licencirani trener, rekao mi je Bošković dogovori pare za sebe, idi samo na utakmice i to je to. Tako da mi je odgovaralo… I gurali smo odlično pre nego što su mi se ispovređivali igrači.
- Bili smo četvrti do polusezone, a onda su mi se redom ispovređivali i Tataba (Veroljub Vukadinović) i Eko Redžović… Još neki igrači… Glavni, iz prve rotacije! Izneli smo sezonu sa jednom izmenom na kraju, spasli smo se da ne ispadnemo i u polufinalu plej-ofa namučili smo Loznicu, a poveo sam klince da igraju. Pokazali su se kao dobar zalog za budućnost! Na osnovu toga je došlo 11, 12 igrača, klinaca da trenira kod njih u klubu! To nije mala stvar.
Hendi junajted
- Sklopio sam odličnu ekipu u Hendi junajtedu! Bilo je ljudi koji su radili u toj firmi i nisu u klubu prihvatali igrače sa strane. I to strašne igrače! Nisu prihvatili Luku Vuletića koji je stigao do reprezentacije Crne Gore i Lige šampiona, Srđana Brkića, koji je sada u Crvenoj zvezdi, a takođe je napravio sjajnu karijeru! A, ja sam stao iza njih i dao im punu slobodu u igri! Da bi došla situacija kada smo igrali protiv Sopota, koji je igrao samo na kontre. Bili smo duplo jači od njih, tada je i Pikac (Marko Milošević) bio kod mene u klubu. Rekao sam im samo nemojte da dozvolite kontre, a oni su nas na kontre pobedili i to ubedljivo!
- Igrači iz firme žalili su se što nisu imali minutažu pored igrača koje sam ja forsirao i kada smo izgubili sa 5:1 nastao je haos u svlačionici. Ušao sam u svlačionicu besan kao ris, smirivao sam situaciju između igrača pošto je proradio ego i sujeta, krenuli su da pljuju Luku i Brku. Ušao je predsednik kluba u svlačionicu i rekao šta je ovo Vlado, na šta ovo liči?! Rekao sam, šta da radimo, dešava se… On kaže, ma šta se dešava, ja bih bolje vodio ovu ekipu!
- Ja ga pitam, šta si rekao, a on ponovi. Ja uzmem loptu, bacim mu u noge i kažem pred igračima koliko ti žongliraš nogom, ja ću pet puta više glavom! On je počeo da spušta loptu, rekao ne sumnjam ja u tebe… Ali, to je bila inicijalna kapisla da igrači iz firme zatraže sastanak sa predsednikom i traže da nastave bez mene. Otišao sam iz Hendija i dobio ponudu za Tivat.
Tivat
- Prvi ozbiljniji klub u trenerskoj karijeri bio mi je Tivat. Bio si i ti dole, u Cezaru tada, znaš kakva je bila situacija. Mene je dole preporučio Predrag Rajić. Od svih koje je mogao da preporuči, on je preporučio mene! Igrač i predsednik kluba, Joksim, ga je zvao, pitao koga bi mogao da dovede, a Raja je preporučio mene.
- Igrali smo odlično, pobedili smo ekipu Vojske 7:2 kod nas i 5:0 kod njih, a oni su te godine osvojili titulu! Titograd smo dobili sa 3:1 kući, kada smo bili kompletni, a kod njih smo izgubili kada smo otišli bez izmene…
- Imao sam super saradnju sa Joksimom i igračima, dok nije nastao haos finansijski. Opština je na kraju bila kriva za to što je klub pukao finansijski. Joksim je trebalo da im pomogne da skupe nekih 100 glasova za lokalne izbore, a dobio je obećanje da će klub ući u budžet za ozbiljnu sumu novca. Kada su pobedili na izborima, nastao je haos. Pred početak plej-ofa, gde smo delili prvo mesto na tabeli. Opština je obećala da ćemo dobiti između 40 i 60 hiljada evra od budžeta, Joksim je davao svoj novac, računajući da će to pokriti kada legne uplata…
- Međutim, KK Teodo iz Tivta je dobio 200.000 evra, FK Arsenal Tivat 40.000, RK Partizan Tivat 60.000, Jedriličarski klub je dobio 15.000, Šahovski klub 12.000 i Futsal klub Tivat 600 evra! Oni to rasporeljuju, navodno, po tome koliko dugo klub postoji! A mi smo bili novi! Nekog su izvarali kada im je trebalo i sve je puklo! Joksim je poludeo, došao je na trening i rekao para više nema, ko želi da ostane zbog mene neka ostane, ko ne želi, slobodan je. I, tako se završila ta priča, gde smo mogli realno i titulu da pojurimo te godine. Sve se u jednom danu promenilo, a stvarno smo radili dobro i bila je odlična atmosfera!
- Ima jedna anegdota sa Saletom Obradovićem sa prvog treninga, u pitanju je jedan od najboljih igrača futsala u Crnoj Gori i to već godinama. Kad dođem u klub na prvi trening, ja dam ekipi da odigra na dva gola. Prvo bez obaveza, a onda kad vidim da je to neozbiljno, ja im dam neke zadatke, tipa da igraju na dva ili tri dodira… Čisto da vidim kako razmišljaju. Dao sam im da igraju na dva dodira na svojoj polovini, tako se osam igrača našlo u krugu od deset metara! Prekinuo sam trening i rekao sam im, eto, vidite koliko vi znate o futsalu! Pristup mi je bio takav da moraju ozbiljnije da shvate trening i morao sam nekako da im pridobijem pažnju. Tada sam došao na ideju!
- Da bih dokazao koliko ne znaju i koliki su amateri, pitao sam ih ko je najbrži igrač i ko je najbolji tehničar u ekipi? Rekli su mi Sale Obradović! Ajmo sine, ti i ja, vodimo loptu od linije do linije i ko izgubi plaća piće svima! E, šefe, nemoj tako, pa tek si doša‘, odmah lovu da ti uzimam! A ja sam tada već bio nespreman, nisam bio u treningu. Kada je pristao, stavio sam jedan zahtev! Lopta mora da se rola, jednu polovinu levom, drugu polovinu desnom nogom! A, Sale Obradović ne zna da barata sa obe noge, zna samo jednom! Kaže on, nikakav problem, hoćeš da te pustim jedno pet metara?! Rekao sam mu, ne treba, samo ti rolaj! I, stvarno, desnom nogom me ostavi jedno pet, šest metara, bio sam na šestercu dok je on stigao tamo. Međutim, kad je krenulo levom… Njemu par puta pobegne lopta i ja ga pobedim! Ostavim ga jedno dva metra! I, tu sam ih kupio! Počeo sam da slažem tim, napravili smo dobru ekipu. Šteta što se završilo nesrećno!
Finska
- Iz Tivta sam otišao u Finsku, u bivšeg šampiona, ekipu Sievi, koji je morao da rekonstruiše tim jer je ekipa bila veoma matora. Živeli su na staroj slavi, pokazalo se da će Kadu preuzeti primat. Došao sam u klub gde su mi otišlo par igrača, ostatak ekipe je bio mator… Pošto je to bilo malo mesto od 16.000 ljudi, a imali su fudbalski klub koji je igrao neku četvrtu ligu, ja sam predložio da mi dovedu igrače sa fudbala da ih probam na futsalu. Imali su dosta mladih igrača, a mogli su da igraju fudbal i futsal uporedo.
- Želeo sam da privučem mlade, napravimo U19 ekipu i da polako formiramo tim za budućnost. Ja sam imao ugovor na jednu godinu koji bi se automatski produžio na još jednu sezonu kada bih ušao u četvrtfinale plej-ofa. Mi nismo igrali u svom mestu, naša hala je bila zauzeta zbog hokeja koji je tamo prvi sport. Igrali smo u hali u mestu pored, a klub je živeo od prodaje ulaznica, posebno za plej-of. Mi na kraju ni plej-of nismo igrali u svojoj hali jer su hokejaši ušli u baraž za drugu ligu. Karta je inače bila deset evra za običnu utakmicu, a za plej-of 30! I ti prodaš 1.000 karata i napuniš budžet za narednu sezonu.
- Međutim, ponovo mi se namestila neverovatna stvar, da taj hokejaški tim odigra baraž, a mi zbog toga nijednu utakmicu nismo igrali u našoj hali! Ispali smo u polufinalu, na neverovatan način. Iz jednog šuta dali su nam gol, Milojević koji je igrao za našu reprezentaciju ga je dao. Mi smo imali 200 šansi, lopta nije htela da uđe!
- Sievi je bila najborbenija ekipa koju sam ja vodio u životu! Vodili 7:0 ili gubili 0:7 oni su igrali isto. Ali, stigla je smena generacija, Nikola Erceg koji je bio najbolji igrač već je ušao u godine, bilo je tu još par starijih uz njega, a glavnog rivala je preuzeo Vasko Vujović i Kadu je osvojio titulu. Na polusezoni sam ja video da ćemo teško uraditi bilo šta i molio sam ljude iz kluba da dovedem nekog igrača, a tada se desio novi maler!
- Doveo sam Pikca (Marka Miloševića) koji je sve oduševio čim je došao, igrao je fenomenalno. Ali se na prvoj utakmici ozbiljno povredio! Igrao se Superkup turnir, četiri najbolje ekipe su igrale turnir. Pikac je došao u četvrtak, u petak odradio prvi trening, u subotu smo putovali na Superkup. Ja sam ga štedeo, bio je mrtav umoran, ali je on bio napaljen, želeo je da se dokaže! I prihvatili su ga odlično, bolje nego Ercega čak, a on je bio zvezda kluba! Nikola Erceg ima nezgodan karakter, kad ide dobro odličan je, ali kad ne ide, dere se, zna da napravi haos. Mada se na moje savete smirio malo vremenom, mene gleda kao ćaleta i prihvata šta mu kažem jer zna da je dobronamerno. I, zbog toga su igrači Pikca prihvatili bolje nego njega, sve je delovalo bajkovito! Ali se Pikac ozbiljno povredio na prvom meču koji je odigrao i momentalno je završio sezonu!
- Pred plej-of sam ostao i bez prvog golmana koji je povredio meniskus i nije mogao da brani. Drugi golman je branio odlično četvrtfinale, prošli smo u polufinale, ali su igrači krenuli da ga hvale, on se opustio i bukvalno smo na golmana na kraju i eliminisani…
- Uglavnom, ja sam imao uslov da mi se ugovor automatski produži ako uđem u četvrtfinale plej-ofa. Predsednik kluba me je pozvao čim smo ispali, izvadio mi je papire i rekao kako 60% finansija ide od prodaje ulaznica, a mi smo igrali van svoje hale pred 300 gledalaca… I para za trenera za sledeću sezonu nije bilo! Ja sam imao ugovor i mogao sam da ispadnem džukac, kažem ako ne možete da platite, idete na sud, jer ja imam ugovor jedan plus jedan! Ali, nisam, jer mi je čovek papirima obrazložio šta se desilo. Rekao je da ako se nađu sponzori za sledeću sezonu da će me zvati. Nisu našli sponzore, potvrdio mi je i Nikola Erceg da su smanjili plate naredne sezone… Žao mi je što se tako završila priča.
- Sa ženskim futsal klubom koji sam oformio sam osvojio titulu u Finskoj! Na U19 trening muškaraca došle su mi tri devojčice pitale da treniraju sa nama i imale su bolju tehniku od svih igrača! Pitao sam ih da li imaju još neku devojku da dođe da igra, da napravimo ekipu, jedva smo se skupili, imao sam osam igračica, nijednog golmana i osvojili smo titulu!
Seminari i Palež iz Obrenovca
- Radio sam seminare u Jordanu, za njihove trenere i igrače. Vrhunski sam bio plaćen, tamo sam išao preko Zorana Sretenovića kom sam trenirao dete na jednom kampu. Zuher Dodoh, jedna ljudina koji mnogo voli Srbe, studirao je i živeo ovde, imao je ženu Srpkinju koja je nažalost preminula od raka, bio je kao neki savetnik Olimpijskog komiteta Jordana, na njegove preporuke dovodio je strance. Pitao je Zorana Sretenovića da li ima nekog za futsal i tako sam ja završio u Jordanu.
- Ja sam tamo bio tri puta, 2008. zatim 2009. pa kada sam se vratio iz Finske 2018. godine. To je bila mnogo lepa priča, držao sam seminare, potpisivao sam njihove diplome. Zaista je bilo za pamćenje!
- Posle Finske je došao Palež iz Obrenovca, klub u koji sam došao posle razgovora sa predsednikom Branislavom Bezarevićem. Moj stav je da ne želim da radim u srpskom futsalu zbog mnogih razloga, ali me je Bane startovao u Deligradskoj posle jednog sastanka u FS Beograda na kom sam bio sa Mikijem Kapelom i dogovorili smo se da preuzmem Palež koji je bio u Trećoj ligi. Bane je jedna ljudina, iako je navijač Partizana! Prepucavamo se i dan danas oko Zvezde i Partizana, jedan je od pravih navijača Partizana, onako iz srca!
- Pitao me je da dođem da budem trener, a ja sam imao samo jedan uslov. Želeo sam da pravimo projekat na duže staze! Volim da stvaram, mnogo igrača sam uveo u futsal, od amatera ih pravio ozbiljnijim i želeo sam da krenemo i sa U19 ekipom. Jer je ekipa bila matora, braća Grujičić su nosili tim. Morali smo da razmišljamo o budućnosti, ja sam hteo da U19 ekipu vodim besplatno, ali je Bane rešio i za to da mi da nešto sitno novca koji mi nije bio prioritet.
- Odmah prve sezone smo superiorno ušli u Drugu ligu. Ambicije su porasle, ne sa moje strane jer sam bio realan. Morali smo da dovedemo mnogo igrača kako bismo bili konkurentni i krenuli smo ka tom putu. Doveo sam Pikca, Jevtu, Dimića, Luku Vučićevića, Mileta pevača iz Zemuna… Napravili smo stvarno dobru ekipu! Međutim, pojedini igrači koji žele da igraju, a da ne treniraju su napravili problem. A, ja sam čak i Dimiću koji je igrao veliki fudbal u Smederevu i koji nam je bio jedan od najboljih igrača rekao da ne može bez treninga. Ja stojim iza toga da se bez tri do četiri treninga nedeljno ne može! Ja ću žrtvovati i Mesija, ako ne trenira! Ne zbog toga što se pravim pametan, već što rušim sve svoje stavove i principe! Rušim atmosferu u ekipi, ne poštujem igrače koji su tu…
- Stvorio sam problem, ali smo mi sezonu otvorili sa dve pobede. Od opstanka u ligi, apetiti su posle dve pobede skočili naglo! Hala je bila puna, mi smo bili prvi na tabeli i došla je utakmica protiv Leskovca kući gde smo mi njih potcenili i izgubili 4:3. Smanjena je bila minutaža domaćih igrača i tu je krenuo haos. Na kraju smo izgubili od Banjice, koja je bila dosta lošija od nas u tom trenutku, rezultatom 6:1, uz dosta lošu partiju pojedinih igrača. Posle tog meča moja epizoda u Paležu bila je završena.
- Ipak, rastali u korektnim odnosima, sve do dinara su mi isplatili! Zvali su me i na neki ručak na kraju sezone, ja nisam želeo da odem. Zvali su me, svi su govorili sve najbolje. Seo sam posle sa Banetom na ručak u Kotežu, dao mi je i preko što se tiče para, rastali smo se prijateljski jer ja na njega ne mogu da budem ljut jer on tu ništa nije bio kriv…
Crvena zvezda – moj život
- Nakon Paleža, proveo sam nekih četiri meseca u Crvenoj zvezdi, u momentu kada se Zvezda bukvalno gasila i raspadala. Račun je bio u blokadi. Preuzeo sam klub jer je Zvezda moj život i klub za koji navijam od malena. Hteo sam da pomognem tada već posrnulom drugoligašu.
- Ipak, nije sve ispalo kako treba jer je već posle tri meseca mog rada u klubu i pred početak sezone, krenulo odvajanje ekipe u klanove. Ja kao principijalan trener, nisam davao zvezdama ekipe da igraju onoliko koliko bi trebalo, zato što nisu trenirali. Denis Inajetović i Saša Odžić, koji su bili zvezde ekipe, ljuti zbog toga što im ne dajem dovoljno minuta, su napravili posebnu Viber grupu gde su mi radili iza leđa. Inače, Saša Odžić je dete koje sam ja doveo u mali fudbal i vukao ga sa sobom na sve turnire nekih 12 godina, od njega napravio nekog igrača, da se zna za njega. Eto kako mi je vratio.
Posle perioda u Crvenoj zvezdi, Vladimir Jovanović imao je nestvarnu epizodu u Estoniji gde je dobio otkaz pošto je čestitao rođendan Vladimiru Putinu putem Fejsbuka, a ovu priču možete pronaći na sledećem linku:
Unija bivših i sadašnjih igrača i trenera futsala
- Kada je bila korona, 2020. godine, ja sam napravio festival futsala kod mene u Kotežu, gde su došle četiri ekipe, Palež, moj tadašnji klub, zatim Banjica, SAS i Konjarnik. Posle toga sam skupio sve veterane futsala Beograda, neki su čak došli i iz ostatka Srbije, da odigraju prijateljsku utakmicu protiv mojih Kotežanaca. Mi smo ih dobili, jer sam ja igrao za moje Kotežance (smeh). Trmčić, Radiša Nešić, Bata Ćaćić, došao je Marko Perić, ali nije igrao jer je i dalje bio aktivan kao futsaler u Loznici, došao je Bojan Đura Pavićević ispred Saveza, bio je RTS to sve da snimi… Povod svega toga je bila ideja da se napravi Unija bivših i sadašnjih igrača i trenera futsala u Srbiji!
O ovoj temi već smo pisali i ovaj deo intervjua sa Vladimirom Jovanovićem možete pročitati na sledećem linku:
Turniri
- Za 17 godina koliko smo igrali zajedno jedna ekipa momaka, tada kao familija poosvajala je preko 110 velikih turnira poput Petrovca na Mlavi, Sremske Mitrovice, Brčkog, Bratunca, Batajnice, Borče, Fontane, Grocke, Ušća, Svrljiga i da ne nabrajam dalje. Kostur tima bili su Slobodan Milanović Vonja, Sale Stanković Krklja, Dragan Ćatić Ćata, Gordan Popić Pop, Pantelić Đorđe Panta, Stefanović Ivan, Živković Bane, te tvoje kolege na golu Srba Jovanović, Mirko Ostojić i Njegomir Trmčić Trme, zatim pokojni Milan Naveršnik, moja malenkost , te reprezentativci Boba Rajčević i Jovan Blažić, a kasnije su uz nas stasavali jedan Vladimir Lazić, Borko Surudžić, Nikola Erceg, Marko Simeunović Tifus, Vlada Janković, Bane Milosavljević, Mance Dragan, Igor Jelić Krauč, Odžić Sale i još puno velikih imena našeg futsala…
- Bio sam i najbolji igrač na mnogim turnirima, ali i preteča ovih nekih stvari koje se sada dešavaju. Prvi sam vodio po 13, 14 igrača na turnir, pa kada se poklope utakmice, jedni na jednu stranu, drugi na drugu… To niko nije radio tada, bili su alavi na pare, išli su sa po pet igrača da bi uzeli više novca… A ja sam radio kontra, nas više, bude manje para, ali se lepo rasporedimo. Raja i ekipa vodili su tada klince, Nidžu Ranisavljevića, Vitu, Mrsu i njihove drugare, da za njih igraju grupe, dok oni igraju Osijek, Kutiju šibica, Bratunac, Derventu… I mlađi im igraju grupe, oni dođu od osmine ili četvrtfinala. Tako su igrali, tako smo i mi vodili mlađe, ali mi smo se talili svi isto, kada je novac od nagrada u pitanju.
- Takođe, Marko Perić Perke je jedan od prvih turnira van Srbije igrao sa mnom, igrali smo u Brčkom. On je išao sa turnira u Sopotu, pa je trčao preko njiva, istrčavao blatnjav na autoput, da stignemo na turnir. I, u finalu nas pokradu, produže utakmicu devet minuta! Igralo se dva puta 20 minuta, a mi smo u 49. primili gol za 2:2 i izgubili na penale. Perke je plakao kao kiša, bilo mu je krivo! Ja sam loptom napucao zapisnički sto, hteli su da nas pobiju kao mačiće!
- Ima jedna zanimljiva anegdota sa turnira u Brčkom. Predrag Rajić je trebalo da igra sa nama, ali je dobio bolju ponudu, pa je igrao za drugu ekipu… Mi dolazimo, izlazimo iz kola, ima uska uličica koja vodi do terena, a betonski teren ima krov, to sam prvi put tamo video! Krenuli smo ka svlačionici, okružili su nas Bosanci i jedan od navijača je pitao, a đe je mahač?! Kakav mahač, rekao sam mu da nismo mi sudije, nego igrači, kaže on, znam Krezo da ste vi igrači, ali gde vam je mahač. Ko je mahač, svi smo se zbunili, nismo znali o čemu se radi… Kaže, a đe je Rajić?! On je mahač! Kaže, on levo, publika desno, on desno, publika levo… Umrli smo od smeha!
Za kraj – najbolje petorke
Za kraj ovog razgovora punog nestvarnih anegdota, Vladimir Jovanović je izabrao i najbolje petorke, rubriku koja se ustalila u našem projektu.
Top pet igrača sa kojima je Vladimir Jovanović igrao: Žikica Nikolić, Slobodan Milanović, Saša Stanković, Marko Simeunović, Predrag Rajić.
Top pet igrača protiv kojih je Vladimir Jovanović igrao: Zoran Riznić, Marko Perić, Mladen Kocić, Slađan Stanić, Nikola Vignjević.
Top pet igrača koje je Vladimir Jovanović trenirao: Nikola Erceg, Vlada Janković, Marko Milošević, Luka Vuletić, Milorad Bojić.
Petorka prijatelja: Srboljub Jovanović, Dragan Ćatić, Mirko Ostojić, Žarko Pokrajac, Slobodan Milanović.
BONUS VIDEO: