DOK SVET STOJI U REDOVIMA - SRBIJA VOZI, SVI MIRNO SPAVAJU - ČAK I BLOKADERI! Svetska kriza jasno pokazala da je kormilo države u njegovim sigurnim rukama
Da joj nije Vučića, Srbija bi sada išla peške!
Blokaderski komesari bi, da su ga skinuli sa vlasti, sada tabanali do Aranđelovca, Bajine Bašte, Bora… noseći iz Beograda naredbe lokalu, a rektor Vladan Đokić ne bi po ko zna koji put putovao u Berlin da čuje šta da kaže i šta da uradi. Veće su šanse da bi još sedeo na aerodromu čekajući avion što doći neće, nego da bude u svom kabinetu na Studentskom trgu.
Mislimo, naravno, na energetsku krizu zbog koje policija u Velikoj Britaniji disciplinuje gužve koje stvaraju uspaničeni vozači, a na granici Belgije i Holandije nastaju zastoji jer je benzin u ovoj drugoj poskupeo pa svi hrle na pumpe kod komšija… U Sloveniji je snabdevanje racionalisano, pa ne može da se kupi više od 30 litara. A kako je u Srbiji?
U Srbiji, gde su ljudi i posle cunamija i Japanu praznili rafove sa šećerom "zbog moguće nestašice“ - sada pucnjava!
Puca im ona stvar što kroz Ormuski prolaz ne može da proleti ni ptica ako nosi naftu u kljunu, što će SAD i Izrael da spale najveće nalazišta gasa u Iranu, i što je svetsko tržište energenata u haosu!
Nestašica nema, redova na pumpama nema, nema ni mesta za parkiranje u Beogradu, jer svi voze, kao da u rezervoare sipaju vodu, a ne benzin.
I blokaderski mediji su naučili nešto iz svojih čuvenih anketa "kako živite i zašto je za sve to kriv Vučić", pa nema priloga na temu: šta građđani kažu, da li se plaše nestašica? Ne bi se režiji ni voditelju u studiju dopali odgovori. Jer Srbija se ne plaši nestašica, a za to je sve "kriv“ Vučić!
Blokaderi, naravno, neće priznati, ali činjenica je da se osećaju sigurno na brodu čijom krmom sigurnom rukom upravlja Aleksandar Vučić. "On će naći rešenje“, kažu u sebi ujutru dok uz kafu dok čitaju zabrinjavajuće vesti iz sveta, pa silaze liftom do parkinga, da se odvezu na jedan od bezbrojnih mitinga protiv predsednika Srbije. Dok gledaju preko ramena i vrte volan da izađu na ulicu, kroz glavu bi moralo da im prođe da je dobro što su im ti mitinzi do sada bili nesupešni, jer šta bi oni radili u ovoj situaciji?
Ako je neko i imao iluziju da su blokaderi koji nisu hteli da uče sposobni da vode državu, morali bi sada da se otrezne. Ne moraju to pred drugima, neka u miru svog doma, kad ih niko ne vidi, ustanu kad Vučića vide ne ekranu!
Svi oni kritičari spoljne politike Srbije, njenih veza i sa Rusijom i Kinom i SAD, oni što su se pitali šta će nam Orban, što su se rugali Vučićevim najavama svetske krize, što su donosili iz Brisela smernice za razvoj energetike, što nisu verovali da Vučić ne stiže da spava jer mora da misli na sto stvari, što su ga proglašavali nenadležnim za ovo i ono… treba, kad mu čuju glas, da smerno ustanu i pognu glavu.
A posle neka se bave lokalnim i drugim izborima. Mada je ova kriza to učinila džaba krečenjem.
Jer, postalo je jasno da se ne glasa za apstraktne pojmove, nego da se bira način na koji se iz tačke A stiže u tačku B: kolima, ili peške.
Da se traži čovek koji će rešavati tu, ili slične dileme: male ili velike penzije? Pune prodavnice ili prazni rafovi? Nove škole i bolnice ili prazne skupštinske priče? Ugled u svetu ili polutajni cinkaroški odlasci u Strazbur?
Bira se, uvek, između šarlatana i demagoga i znanja i pouzdanosti. Između onih koji su do sada sto puta sahranili i NIS i Srbiju, i onih kojima je noćas iz Vašingtona javljeno da je Naftnoj industriji Srbije OFAC opet produžio licencu.
Kurir Politika/N.N.