Ponuda beogradskih N. N. opozicionara da Miliću & kompaniji pruže bratsku pripomoć u organizaciji i upriličavanju postizbornih protesta - koju je Dr glatko odbio, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što svako zna da drekne „ajmo, ajde, svi u napad“ - otvorila je neka škakljiva pitanja o koristima i šetatama od protesta za istoriju i život.

Protesti imaju i te kakvog smisla u političkoj borbu pod uslovom da 1. Imaju kratak i jasan motiv i politički cilj - dakle neko ZA, ne PROTIV - ako su 2. masovni, ako su 3. malčice preteći i - najvažnije - ako ne potraju duže od četiri-pet dana.

Ako se cilj protesta ne postigne u tom roku, onda se odustaje i čeka se sledeća prilika.

Nikog ne bi trebalo da zavara to što su protesti 96/97. potrajali 88 dana. Cilj protesta - Miloševićevo priznavanje poraza na gradskim izborima - bio je postignut posle maksimum dva-tri dana - i Miloševiću i protestujućoj opoziciji je bilo jasno da je Sloba Sloboda prdnuo u beogradski čabar - protesti su se toliko odužili isključivo zbog ukorenjenog kenjčiluka i zlobe, a bilo je tu i podosta psihologije onog ruskog carskog đenerala koji je u svojoj 97. godini na samrti rekao porodičnom lekaru: „Neću da umrem, neću, neću, razumete li vi šta vam govorim, čoveče.“ Imamo mi takvih đenerala - koji uopšte nisu vojna lica - iha-ha. I svi na kraju umru.

Protesti koji se pokreću u afektu - ili što je još gore po defaultu - koji imaju zabavno-rekreativni karakter, koji postaju višemesečna tradicija i koji po gvozdenom pravilu završavaju uprdom u čabar, samo dodatno povećavaju ionako ogromnu društvenu inerciju u Srbiji.

Ja imam razumevanja za nepoverenje u institucije ove države - i sam ih se klonim ko đavo krsta - ali držim da se institucije, ovakve kakve su, neće popraviti protestima, nego permanentnim pritiscima u pravcu razdvajanja državnih institucija od partija (svih boja). Ja si mogu priuštiti klonjenje od institucija, političari to ne bi smeli. A stalno ih se klone.

Politički sistem i državni sistem su dva komplementarna, ali nespojiva entiteta. Pisac hoće da kaže da nema bitnih razlika između funkcionisanja državnog aparata u Severnoj Koreji i Norveškoj, kao što nema bitnih razlika u funkcionisanju pošta tih zemalja - ono što Severnu Koreju čini Severnom Korejom, a Norvešku Norveškom je to što se političke partije u Norveškoj ne mešaju u poslove države.

Kao što juče rekoh: siguran sam da je postizborna odmerenost i neprelamanje preko kolena dr Milića & Co izazvala mnogo veću Visoku Glavobolju nego eventualni protesti iz afekta, koji bi se razvukli na dane i nedelje, bili propraćeni tabloidnom halabukom o silama mraka i haosa i koji bi - posle obaveznog uprda u čabar - završili u rezignaciji i ozlojeđenosti.

Za sada nije poznato kako će završiti stvar sa izborima u Nišu. Niški generali naprosto neće da umru - a da li će im Visoki general veštački produžiti život, takođe je nepoznato - izvesno je da će koalicija G. G. Dr Milić, ako ne na ovim, pobediti na sledećim gradskim izborima.