SVI PUČEVI U MJANMARU: Zašto je vojska na ulici ponovo preuzela vlast
Foto: Profimedia/STR/AFP

Kratak istorijat vojnih udara

SVI PUČEVI U MJANMARU: Zašto je vojska na ulici ponovo preuzela vlast

Planeta -

Svetski mediji pod oznakom "HITNO" obrajvili su rano jutros da je vojska Mjanmara rano jutros preuzela vlast u ovoj azijskoj državi i da je Aung San Su Ći, dobitnica Nobelove nagrade za mir i liderke stranke koja je ubedljivo pobedila na novembarskim izborima u hapšena kao i niz funkcionera i da je vojska ponovo preuzela svu vlast u zemlji.

Puč je kako javljaju svetske agencije došao nekoliko dana pošto je generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš i zapadne ambasade u Mjanmaru izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog mogućnosti vojne intervencije u državi kojom je vladala vojska 49 godina nakon puča 1962. godine.

Novija istorija ove države u Jugoistočnoj aziji, isključivo se vezuje za pučeve, a vojska je na vlasti bila punih 49 godina, pre nego što se krenulo u ozbiljne reforme.

Mjanmar odnosno Burma kako se nekada zvala nezavisnost je stekla 4.januara 1948. godine. Prvi demokratski parlamentarni izbori u ovoj zemlji održani su bili 1947, 1951, 1956 i 1960. godine. Od sticanja nezavisnosti predsednik države bio je U Nu, pa kasnije general Ne Vin, a od 1960. ponovo U Nu koji je ponovo postao premijer. Tadašnju najveć moć u ovoj državi imao je premijer i njegov kabinet. Ustav koji je bio donesen nije u sebi sadržavao elemente federalizma, ali su u skladu sa njim svi upravni organi unutar države imali elemente federalizma.U Nu koji je propagirao budizam i blagonaklono gledao na separatističke pokrete veoma je nervirao vojsku koja donosi odluku da ga skine sa vlasti.

0587812910, Mjanmar, protesti, vojni udar
foto: Profimedia/Lillian SUWANRUMPHA/AFP

Prvi puč 1962.

Pretnja građanskog rata, brojnost vojske i propali politički proces bili su povod za vojni udar. Naoružano levo komunističko krilo Crvena i bela zastava se pobunilo, dok legalizovani komunisti koje je zastupao Front narodnog jedinstva, koji su zapravo bili staljinisti, imali su veliku podršku stanovništva jer su želeli da država uvede čvrst socijalizam u svim sferama. Do početka 1962. vojska je postala birokratizovana i centralizovana institucija. Akcija puča usledila je 2.marta 1962. kada su vojne čete i tenkovi zauzeli sve saobraćajne komunikacije u samom Rangunu glavnom gradu ove države.

Vođe vojnog udara bili su ubeđeni da je njihova akcija legitimna i kako su tvrdili " vojna intervencija je potrebna za spas naroda u vreme krize". Vojne vlasti za sve probleme u državi krivile su premijera U Nuja i smatrali se odgovornim da zaustave propast, pa su zbog toga stvorili sistem u kome bi prevladavala društvena pravičnost i mir.

U puču premijer, političari i prestavnici različitih etničkih frupa bili su pohapšeni, ustav suspendovan, parlament raspušten, a grašanska prava indijske i kineske manjine smanjene. Opozicione partije i politički časopisi su bili ukinuti, a formirana je bila i Partija socijalističkog programa Burme, kao i Revolucionarni svet, koji je kontrolisao vladu. Tri meseca posle udara vojska se sukobila sa studentima u studentskom naselju Univerziteta u Rangunu. Zbog uvredljivih parola, vojska je pucala, a kasnije univerzitet raznela dinamitom. Studentski aktivisti su pobegli iz grada na selo gde su se pridružili raznim ustaničkim grupama.

General Ne Vin sa malom grupom vojnih oligarha je 1971. promenio ime svoje vlade u ime Vlada Savezne Države Burme, koje nije donelo nijednu političku promenu. U periodu od 1971 do 1981. usledila su previranja i serija izbora. Ne Vin je podneo ostavku na mesto predsednika države, ali je ostao predsednik stranke koju je osnovao. Ovaj period obeležila je centralizacija, jaka kontrola političkih stranaka i strah od inovacija i naglasak na samodovoljnosti.

Vojni puč 1988.

Od kada je general Ne Vin uspostavio socijalistički sistem koji je državu izolovao od spolnjeg sveta, ako i slabljenje ekonomije što je državu dovelo na listu najmanje razvoijenih država sveta, ukazala je generalu Ne vinu da je vreme za promene.

Usledila je liberalizacija trgovine, bilo je pomaka na poljoprivrednom području, ali usledila je devalvacija lokalne valute. Opet marta ali sad 1988. usledile su studentske demonstracije zbog smrti 62 studenta. Vlast je zatvorila sve univerzitete u Rangunu. Usledili su protesti, a 16. marta 1988. vojska je pucala na demonstrante. Dana 11. avgusta posle masovnih demonstracija vojska je izašla na ulice i počela da otvara vatru na nenaoružane demonstrante. Nastao je opšti haos. Ko je naredio vojsci da u krvi uguši demonstracije ni danas nije sasvim jasno. Vojska je domnstracije ugušila u krvi. Procene o ubijenim nikada zvanično nisu saopštene i kreću se od 1000 do 10.000. Oko 10.000 studenata je pobeglo na periferiju, a neki na indijsku granicu, neki u Kinu, a neki na Tajland.

Vojna hunta i Tatmadav

Vojnu huntu u Majnmaru činili su generali koji su komandovali Tatmadavom odnosno Oružane snage Mjanmara koji su fomirani 1948. su bili veoma slabo opremljeni. Vojska se tad počela da se širi i oružje kupovali u velikom broju država od Indije, Pakistana, Izraelu, Francuskoj, Poljskoj, Italiji, Nemačkoj pa i u bivšoj Jugoslaviji. Tamadav je postao više vojsja za kontrolu civilnog stanovništva i borbu protiv gerilaca, nego za odbranu države od spoljnjeg neprijatelja. Vojska je u trenutku drugog puča imala više od 200.000 vojnika.

Kurir.rs/Andrej Mlakar

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track