POGODAK I VRISAK KOJI SU IZAZVALI EMOCIJE SVIH JUGOSLOVENA - IMAAA BOGAAA: Karasi je postigao gol decenije, a religiozni snimatelj Jugoslovenske radio-televizije dobio momentalni otkaz (VIDEO)
Foto: Printskrin

Atina je zanemela

POGODAK I VRISAK KOJI SU IZAZVALI EMOCIJE SVIH JUGOSLOVENA - IMAAA BOGAAA: Karasi je postigao gol decenije, a religiozni snimatelj Jugoslovenske radio-televizije dobio momentalni otkaz (VIDEO)

Fudbal -

Ima Boga! Uskliknuo je kamerman Jugoslovenske radio-televizije tokom prenosa utakmice u Atini u kojoj je naš državni tim 19. decembra 1973. godine savladao Grčku sa 4:2.

Jugoslaviji je tada bila neophodna pobeda od dva gola razlike kako bi izborila majstoricu protiv Španije za odlazak na Mundijal 1974. godine u Nemačkoj.

Gol odluke postigao je Stanislav Karasi u poslednjoj sekundi meča i izborio istorijski meč u Frankfurtu.

Jugoslavija, Grčka i Španija igrali su u grupi 7 za prvo mesto, jedino koje je vodilo u Nemačku. Uoči utakmice na stadionu Olimpijakosa "Karaiskaki" u Atini Španija je vodila sa šest bodova i gol-razlikom +3, Jugoslavija je bila druga s četiri poena i gol-razlikom +1, dok je Grčka bila bez bodova i šansi da se nađe na Svetskom prvenstvu.

Tadašnja pravila su bila jasna - Jugoslavija bi pobedom od najmanje tri gola razlike donela direktan plasman u Nemačku. Pobeda od dva gola razlike donela bi baraš za Španijom, dok je svaki drugi rezultat išao u prilog Špancima.

Reprezentaciju Jugoslavije vodila je petočlana selektorska komisija na čelu sa Miljanom Miljanićem. Njemu su u radu pomagali Milan Ribar, Sulejman Rebac, Tomislav Ivić i Milovan Ćirić.

Pred 10.000 gledalaca na teren "Karaiskakija" su istrčali Marić, Buljan, Hadžiabdić, Pavlović, Katalinski, Jerković, Petrović, Karasi, Bajević, Aćimović i Džajić.

Atomska navala našeg tima je već u uvodnim minutama stavila do znanja Grcima da je došla po plasman na Mundijal. Dušan Bajević je u 12. minutu načeo mrežu golmana Kelesidisa, a samo tri minuta kasnije Stanislav Karasi je Jugoslaviji doneo rezultat koji vodi u baraž.

Čekao se treći gol koji bi bio dovoljan za Mundijal.

Međutim, tada su nastale muke gostujućeg tima, 15 minuta pravog košmara za Jugoslaviju.

Pričalo se tada, doduše nezvanično, da su Španci učinili sve kako bi "motivisali" Grke da pruže što jači otpor. Po igri pojedinih fudbalera Grčke, bilo je jasno da im je bilo veoma bitno da Španija bude putnik u Nemačku.

Centarhalf Glezos je u nekoliko navrata više nego grubo startovao na jugoslovenske napadače, a posle jednog takvog starta Bajević nije mogao da ostane smiren. Sudija meča Nemac Kurt Čenčer pokazao mu je crveni karton u 37. minutu.

Da sve krene po zlu po Jugoslaviju potrudio se Elefterakis koji je u 30. minutu sa ivice šesnaesterca šutirao, a lopta dobila neobičnu putanju i završila iza leđa Marića. A pravi šok po goste usledio je u poslednjem minutu prvog poluvremena kada je Katalinski postigao autogol.

Malo ko je verovao da gosti mogu da postignu dva gola, a ne prime nijedan u drugom poluvremenu sa igračem manje.

Tračak nade uneo je tada mladi Ivica Šurjak koji je ušao sa klupe i u 63. minutu postigao gol. Nedostajao je još jedan gol, a vreme je neumitno teklo.

Ističe 90. minut, komentator Vladanko Stojaković kuka u prenosu: "Šta da vam kažem, imali smo sve u našim rukama..."

I onda urlik iz publike "ima Boga"!

"Da li je moguće", dere se Vladanko. "Imaaa Bogaaa", čuje se iza kamere i religiozni snimatelj dobija otkaz u državnoj televiziji.

Igrali su se poslednji sekundi utakmice kada je Enver Hadžiabdić izveo slobodan udarac iskosa sa leve strane. Lopta se posle skoka Pižona odbila na jedanaestarac gde se našao Karasi i snažnim šutem matirao Kelesidisa. Čim si domaći igrači krenuli sa centra sudija Čenčer je odsvirao kraj meča, a usledilo je veliko slavlje "Plavih".

- Hadžiabdić je započeo akciju, Pižon glavom vratio na penal i ja već vidim kako treba da je šutnem. Molim Boga samo da mi ne pređe preko noge i ode preko gola. Šta god neko mislio, način na koji sam zahvatio loptu je jedan od najtežih udaraca u fudbalu. Umalo mi srce nije puklo. Emocije su navirale sa svih strana. Buljan me je zagrlio otpozadi sa obe ruke, malo je falilo da me udavi. U tom šut je bilo mnogo besa koji se mesecima skupljao u meni. Igrali su oni koji ne zaslužuju ni kvalitetom ni ponašanjem. Ja sam davao, nameštao, oduzimao... Pitao sam se šta još treba da bih dobio poziv u reprezentaciju. Verovali ili ne, čak se i posle te Atine postavljalo pitanje zaslužuje li Karasi da igra majstoricu protiv Španije - pričao je mnogo godina kasnije Stanislav Karasi.

Nekoliko meseci kasnije Jugoslavija je u “majstorici” rezultatom 1:0 savladala Španiju i plasirala se na Svetsko prvenstvo u Nemačkoj, ali o tome opširnije u posebnom tekstu.

Kurir sport

Foto: Printskrin

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track