MOJ ŽIVOT JE I ZA KLOŠARE POSTAO UVREDA! Bio je velika legenda regiona, a onda je završio na ulici! Tek tada je shvatio tužnu istinu
Ismet Hadžić, legendarni jugoslovenski fudbaler, iza sebe je ostavio životnu priču vrednu pamćenja.
Preminuo je u Zagrebu 14. jula 2015. godine u 61. godini. Poslednje trenutke proveo je u gradu u kom je postao legenda pošto je za Dinamo odigrao 145 zvaničnih utakmica, dok je u dresu Jugoslavije upisao pet nastupa.
Stariji ljubitelji fudbala pamte defanzivca koji je rođen u Tuzli. Sedam godina proveo je u Slobodi iz rodnog grada, nakon toga je igrao za Dinamo, a karijeru je završio u Prištini. Bio je jedan od glavnih igrača i oslonac Zagrepčana u osvajanju titule 1982. godine, kao i Kupa Jugoslavije godinu dana kasnije. Sa nacionalnim timom osvojio je zlato na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine.
Nažalost, ostao je upamćen više po tužnoj životnoj priči i stvarima koje su mu se dogodile po završetku karijere. U jednom momentu je radio čak i kao vodoinstalater. Spavao je u starom automobilu, ostao je bez stana, prijatelji su ga zaboravili...
Za njega je legendarni Ćiro Blažević rekao da "ima kompjuter u glavi", ali je previše verovao ljudima. Pozajmljivao im je novac, nije ga dobijao nazad, usledila je velika kriza, izgubio je sve i završio na ulici.
- Bio sam u jako teškoj situaciji, ostao sam bez svega. Pozajmio sam nekim prijateljima 80.000 maraka i posle toga se nikada nisu javili. Vaspitan sam tako da pomažem svima koji su mi tražili, davao sam ljudima novac, od 10 do 100.000 evra. Nisam bio škrt - ispričao je jednom prilikom Hadžić.
Jednostavno, previše je verovao određenim ljudima.
- Dešavalo se da sedimo za stolom i da neko kaže da mu treba pet ili deset hiljada da se izvuče. Dao bih mu im, jer meni nisu bile potrebne u tom momentu. Onda je došla kriza, ljudi ili nisu vraćali pozajmljen novac ili su vraćali premalo. Neki su me i izbegavali. Posebno sam bio slab kada bi decu spomenuli.
Uprkos svemu što mu se dogodilo, nije žalio zbog toga.
- I danas bih im verovatno pozajmio novac. Međutim, shvatio sam tužnu istinu. Ako hoćeš da izgubiš prijatelja, pozajmi mu 100 evra. Onda sam zaronio i u alkohol, tako da mi je piće odnelo ostatke ostataka. Na tom dnu me našao Zlatan Arnautović koji je preko novinara pokrenuo akciju za moje spasavanje.
U jednom od tih ranijih intervjua pričao je o sebi i svom životu bez dlake na jeziku.
- Ne mogu da kažem da sam bio klošar, jer način na koji sam ja tih godina živeo... Pa, to je bila uvreda i za klošare. Kupao sam se i brijao na Bundeku (jezero i park u Zagrebu), tamo sam jeo i zeleno voće i zato mi je to mesto kao Azurna obala. Bio sam u mnogo teškoj situaciji, ostao sam bez svega - zaključio je Hadžić.
Njega je iz krize izvukao tadašnji sportski direktor Dinama Zvezdan Cvetković koji ga je uključio prvo u rad omladinske škole, pa je onda obavljao i dužnost trenera veteranske ekipe.
Preminuo je 2015. godine posle duge i teške bolesti, a sahranjen je u rodnoj Tuzli.
Bonus video: