ZNAKOVI PORED PUTA: Tri različite priče i primer iz Norveške koji bi trebalo slediti!
Tri vesti iz evropskog fudbala u samo nekoliko dana. Tri različite priče. I sve tri, samo na prvi pogled, nemaju nikakve veze sa Srbijom.
Pobeda Bode Glimta protiv Sportinga 3:0 u prvoj utakmici osmini finala Lige šampiona. Izjava Veslija Snajdera da mladi Aleksandar Stanković postaje jači igrač od svog oca. I odluka UEFA da Domeniko Mesina bude kontrolor suđenja na utakmici Lige šampiona između Atletika i Totenhema u Madridu.
Tri vesti iz različitih krajeva evropskog fudbala.
Tri znaka pored puta.
Svaka od njih, na svoj način, podseća na ono o čemu već duže vreme govori generalni sekretar Fudbalskog saveza Srbije Branko Radujko: „Uspeh u modernom fudbalu više nije pitanje trenutka, već pitanje sistema.“
Bode Glimt je ponovo pokazao Evropi kako izgleda kada sistem funkcioniše. Norveški šampion nije pobedio Sporting zato što je imao skuplji tim ili veću tradiciju. Pobedio je zato što igrači godinama rastu u jasnom modelu igre, u ligi u kojoj postoji stvarna konkurencija i u klubu koji ima strpljenja da gradi identitet.
Taj put su Norvežani izabrali davno. Danas samo ubiraju plodove.
Srbija, sa druge strane, još uvek pokušava da uhvati korak sa zemljama koje su nam poslednjih godina značajno odmakle. Upravo zato, Radujko toliko insistira na reformama, manjem broju klubova u ligi, koncentraciji kvaliteta i stvaranju okruženja u kome će domaći igrači imati prostora da napreduju.
Jer bez jake lige nema ni velikih igrača.
To se najbolje vidi na primeru Aleksandra Stankovića. Snajderova izjava da Inter mora pod hitno da ga vrati sa pozajmice iz Briža, nije samo kompliment mladom fudbaleru. To je i potvrda da se u evropskom fudbalu ozbiljno prati njegov razvoj.
Ali postoji jedan detalj koji se često previdi.
Stanković je praktično jedini srpski igrač koji ima stabilan status u Ligi šampiona, i to kao fudbaler koji je odrastao u inostranstvu, u sistemu Interove akademije i u ligama koje su daleko konkurentnije od naše.
Drugim rečima, njegov put nije izuzetak. On je dokaz pravila.
A to pravilo glasi da vrhunski igrači nastaju tamo gde postoji snažno takmičarsko okruženje.
Zato je Radujko toliko uporan u ideji da srpska liga mora postati kvalitetnija i ravnopravnija. Bez toga, talenat će i dalje odlaziti prerano, a domaći klubovi će sve teže pratiti evropski ritam.
Treći znak stigao je iz sudijskog sveta.
Kada UEFA pošalje Domenika Mesinu da kontroliše suđenje na jednoj od najvažnijih utakmica Lige šampiona, to nije slučajna odluka. Mesina je jedan od najuglednijih evropskih eksperata i čovek od poverenja predsednika Sudijske komisije UEFA Roberta Rozetija.
Istovremeno, on je i predsednik Sudijske komisije Fudbalskog saveza Srbije.
Njegov dolazak na tu funkciju bio je jedan od poteza koji je inicirao Branko Radujko, a za koji je Dragan Džajić u više navrata konstatovao da je „jedna od najpametnijih odluka u poslednjih pola veka srpskog fudbala“.
I ta odluka danas pokazuje da Srbija pokušava da se institucionalno približi evropskim standardima.
Zato ove tri vesti, gledane zajedno, imaju mnogo širi smisao.
Bode Glimt pokazuje šta donosi jak sistem.
Stanković pokazuje gde nastaju vrhunski igrači.
Mesina pokazuje koliko je važno povezati se sa evropskim standardima.
Sve su to delovi iste priče.
I sve su to znakovi pored puta.
Pitanje za srpski fudbal nije da li ih vidi.
Pitanje je samo da li će imati dovoljno strpljenja i hrabrosti da nastavi pravim putem.
BONUS VIDEO: