Slušaj vest

Milorad Arsenijević Balerina jedan je od junaka priče sa prvog Svetskog prvenstva u fudbalu, koje je 1930. godine igrano u Montevideu.

Učešće našeg nacionalnog tima ekranizovano je kroz serije i film "Montevideo, Bog te video".

Međutim, lik Arsenijevića je predstavljen u potpuno pogrešnom svetlu. Prikazan je kao kafanski boem, šaljivdžija, ženskaroš, pa čak i muškarac koji se nije ustručavao da koristi usluge bordela, a istina je sasvim drugačija.

Milorad Arsenijević Balerina Foto: PS, Printskrin

Pogrešno predstavljen u filmu i seriji

Arsenijević je, zapravo, bio vrhunski intelektualac koji, iako je bio vrhunski fudbaler, nije pripadao tom svetu.

Majci je obećao da će, uporedo sa fudbalom, završiti fakultet, i to je i ispunio.

Milorad Arsenijević Balerina bio je poznati fudbaler i pre odlaska u Montevideo.

Iako je rođen u Smederevu, odrastao je u Šapcu, gde je služio njegov otac. Bio je fudbaler Mačve, potom i BSK-a. Već nakon svog prvog međunarodnom meča sa BSK-om - protiv Slovana iz Bratislave, Politika je objavila njegovu sliku i tekst pod naslovom: "Mladi Arsenijević je pravo fudbalsko otkrovenje".

Nakon toga, Balerina je kao član reprezentacije Jugoslavije učestvovao na Devetim Olimpijskim igrama u Amsterdamu, 1928. pa nije bilo ništa neobično ni što se našao na spisku selektora za prvo Svetsko prvenstvo 1930. godine.

Veliki intelektualac i naučnik

Savremenici su Milorada Arsenijevića upamtili kao izuzetno interesantnog čoveka - bio je poliglota - pored srpskog, govorio je i nemački i francuski, a služio se mađarskim, ruskim i rumunskim. Paralelno sa fudbalskom karijerom sve vreme je studirao, bio je savestan i veoma ozbiljan čovek i kažu da nikada nije ni kasnio ni izostajao sa utakmica. Voleo je fudbal, ali nikada nije želeo da mu od bude zanimanje - želeo je da završi fakultet i postane inženjer.

Tako se i dogodilo da uoči samog odlaska u Montevideo Milorad Arsenijević diplomira na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Bio je jedan od retkih fudbalera sa diplomom i planovima da se, primarno, ne bavi fudbalom.

Nakon povratka iz Montevidea, Balerina je poslednju utakmicu u dresu nacionalnog tima odigrao protiv Francuske 13. decembra 1936. Nakon toga se oženio 1939. zaposlio u železnici i prestao da igra fudbal. Nastavio je da radi kao inženjer i tako je i proveo Drugi svetski rat.

Posle okupacije izvršio je elektrifikaciju jugoslovenske železnice i otvorio Saobraćajni institut. Bio je dugogodišnji profesor Elektromašinskog, a potom i Saobraćajnog fakulteta. Predavao je osnove elektrotehnike i napisao je zbirku zadataka iz fizike i više naučnih radova.

Nagradili ga i kralj i Tito

Milorad Arsenijević je bio jedan od retkih ljudi koji su dobili orden i u kraljevskoj i u socijalističkoj Jugoslaviji! Naime, Milorada Arsenijevića je kraljevsko namesništvo odlikovalo 1936. ordenom Svetog Save, a zatim je 1972. godine i od Tita dobio Orden zasluga za narod zbog "zalaganja i postignutih uspeha u socijalističkoj izgradnji zemlje".

Ipak, Balerina nije mogao da se potpuno odvoji od fudbala. Kada je trebalo stvoriti prvu reprezentaciju nove Jugoslavije njega su, zajedno sa Aleksandrom Tirnanićem Tirketom pozvali da bude član selektorske komisije.

Milorad Arsenijević je na tom mestu, što samostalno, što u timu, bio u tri navrata od 1946. do 1954. godine. U tom periodu reprezentacija Jugoslavije je učestvovala dva puta na Olimpijskim igrama 1948. i 1952. i na oba takmičenja osvojila srebrnu medalju. Pod njegovim vođstvom reprezentacija je učestvovala i na Svetskom prvenstvu 1950. u Brazilu.

Nakon definitivnog povlačenja iz fudbala Balerina je živeo mirno i povučeno u Beogradu. Njegova porodica je upamtila da je govorio da se fudbal iskvario i da ga mladi sve više igraju zbog novca, a sve manje zbog ljubavi.

Milorad Arsenijević Balerina dočekao je starost - umro je na današnji dan, 18. marta 1987. u 80. godini života i sahranjen je na Bežanijskom groblju u Beogradu.

Ćerku Ružicu znala cela Jugoslavija

Arsenijević nije bio jedina popularna ličnost u svojoj porodici.

Možda i veću slavu je doživela njegova ćerka Ružica, mada i nije bila svesna toga.

Kako? Pa, lik Ružice Milenković, rođene Arsenijević, krasio je najpoznatiju jugoslovensku novčanicu, onu od 1.000 dinara. Ružica je ustvari devojka sa maramom koja drži grozd u ruci.

Novčanicu je napravio njen suprug Andrija Milenković.

Novčanica od 1.000 dinara SFRJ iz 1975. godine poznata kao „siva golubica“
Novčanica od 1.000 dinara SFRJ iz 1975. godine poznata kao „siva golubica“ Foto: Printskin

Poreklo nadimka Balerina

Svojim potezima na terenu je očaravao publiku i izveštače utakmica. Toliko je bio graciozan sa loptom da su mu dali nadimak Balerina. Njegovi elegantni potezi nisu prošli nezapaženo tako da se nadimak zadržao do kraja njegovog života.

Iako su njegovi fudbalski kvaliteti mogli da se dobro unovče, Milorad to nije želeo. Fudbal je bio njegova ljubav i nije želeo da ima takav odnos prema fudbalu. Nije želeo da na fudbal gleda kroz novac.

Za života je često pričao o tome kako je razočaran u omladinu koja se fudbalu okreće sve više zbog novca, a sve manje zbog ljubavi.

Fudbaleri Srbije na Vembliju Izvor: Kurir