BUNDESBALKAN: U nižoj ligi Nemačke igraju Srbija, Dinamo, Posavina, Helios...
Daleko od glamura Bundeslige i reflektora velikih stadiona poput Alijanc arene, u nižim rangovima nemačkog fudbala krije se posebna i autentična priča.
U amaterskim ligama oko Minhena, koje sežu i do desetog, jedanaestog, pa i dvanaestog nivoa takmičenja, vikendom na teren izlaze klubovi čiji nazivi zvuče poznato svakome s prostora bivše Jugoslavije - Dinamo, Srbija, Posavina, Helios i mnogi drugi.
Ovi klubovi nisu samo sportske ekipe, oni su svojevrsni čuvari identiteta. Većina njih je osnovana tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, u vreme kad je veliki broj ljudi s Balkana odlazio na rad u Nemačku. Gastarbajteri su, u uslovima teškog rada, tražili način da očuvaju duh svog kraja, a fudbal je bio prirodan izbor. Tako su nastajali klubovi koji su nosili imena regiona, gradova ili velikih timova iz domovine - Dinamo kao simbol hrvatske i jugoslovenske fudbalske tradicije, Posavina kao geografska veza, Srbija kao jasno istaknut identitet, dok su nazivi poput Heliosa često bili kompromis između lokalnog i internacionalnog.
SK Srbija iz Minhena vrlo je interesantan klub jer, prema podacima s Transfermarkta, ekipu ne čine samo Srbi - golman Denis Krklec je Hrvat, a bio je čak član mlađih selekcija Hrvatske. Dres Srbije nose i Bošnjaci, Nemci, pa čak i jedan Senegalac...
Takmičenja u ovim ligama deo su ogromne piramide nemačkog fudbala, jedne od najrazvijenijih u Evropi. Ispod profesionalnih nivoa nalazi se čitav svet amaterskih klubova, u kojima rezultati nisu uvek u prvom planu. Ipak, to ne znači da nema borbe. Naprotiv. Utakmice su često izuzetno takmičarske, s puno emocija i naboja, ali u okvirima fer-pleja, što je karakteristično za nemački sistem.
Poseban šarm dolazi sa tribina. Na malim terenima širom Minhena okupljaju se porodice, prijatelji i bivši sunarodnici. Govori se srpski, hrvatski, bosanski, mešaju se dijalekti i akcenti, a neretko se posle utakmice organizuju druženja uz roštilj i muziku s Balkana. U tom ambijentu fudbal postaje više od igre, on je društveni događaj, mesto susreta i očuvanja kulture daleko od kuće.
Zanimljivo je i to da su granice koje su nekad delile ljude na Balkanu ovde znatno ublažene. U istom timu često igraju fudbaleri različitih nacionalnosti, dok je rivalstvo prisutno samo na terenu, u sportskoj borbi. Derbi između klubova poput Srbije i Dinama u Minhenu nema istorijski teret - on je pre svega prilika za dokazivanje i prestiž unutar lokalne zajednice.
Iako se igra u ligama koje su daleko od profesionalnog vrha, strasti i ljubavi prema fudbalu ne manjka. Za mnoge igrače ovo je beg od svakodnevice, način da ostanu povezani s korenima i da makar na 90 minuta osete duh svog zavičaja. Upravo zbog toga, ove lige predstavljaju jedinstven spoj nemačke organizacije i balkanskog temperamenta.
U svetu modernog fudbala, gde dominiraju novac i globalni brendovi, ovakve priče podsećaju na suštinu igre.
Sve strane sveta: Ukrajinci, Grci, Turci, Avganistanci
Nisu samo gastarbajteri sa područja bivše Juge aktivni u osnivanju fudbalskih klubova - u istoj ligi se za što bolji plasman bore Ukrajina Minhen, Olimpijakos Mosah, Herakles, Turkspor Alah, Avganistan Motahed...
BONUS VIDEO: