OD IZBEGLIČKOG PAKLA, DO ISTORIJSKOG GOLA NA MARAKANI! Preživeo je svašta kao dete, a onda jednim potezom o kom se i danas priča postao heroj nacije!
Igrao se 84. minut utakmice na kultnoj "Marakani" u Rio de Žaneiru, 15. juna 2014. godine. Argentina je vodila sa 2:0, predvođena Lionelom Mesijem, a debitant na Svetskom prvenstvu, reprezentacija Bosne i Hercegovine, tražila je svoj istorijski trenutak. I dočekala ga je.
Senad Lulić je poslao hirurški preciznu loptu u prostor, a na nju je naleteo čovek koji je postao sinonim za istorijske golove "Zmajeva" - Vedad Ibišević.
Sjajno je primio loptu, izašao ispred Serhija Romera i poslao je kroz noge argentinskom golmanu. Lopta je jedva prešla gol-liniju, ali bilo je to dovoljno za erupciju oduševljenja hiljada navijača na stadionu i miliona pored ekrana. Iako je BiH taj meč izgubila sa 2:1, taj pogodak je ostao zlatnim slovima upisan u analima balkanskog fudbala. Bio je to prvi, istorijski gol Bosne i Hercegovine na Mundijalima.
Činjenica da ga je postigao upravo Ibišević nosi neverovatnu simboliku, jer je njegova životna priča mnogo veća od samog fudbala.
Životna priča Vedada Ibiševića
Da biste razumeli suze i ponos iza tog gola na Marakani, morate razumeti kroz šta je Vedad prošao da bi uopšte došao do Rio de Žaneira. Njegov životni put je priča o preživljavanju, upornosti i trijumfu ljudskog duha.
Beg od rata i skrivanje u šumi
Vedad Ibišević je rođen 1984. godine u Vlasenici. Kada je 1992. godine izbio rat na ovim prostorima, njegova porodica se našla u vrtlogu užasa. Kao osmogodišnji dečak, Vedad je sa majkom, ocem i sestrom morao da beži iz rodnog grada.
Njegova majka je kasnije medijima otkrila potresne detalje - kako bi izbegli logore i stradanja, Vedad i njegova sestra su danima sa majkom bili sakriveni u obližnjoj šumi, spavajući na zemlji pod vedrim nebom, dok je oko njih sve gorelo. Uspešno su se prebacili u Tuzlu, gde je Vedad napravio svoje prve fudbalske korake, ali trauma iz detinjstva ostala je duboko urezana.
Američki san i preokret u Švajcarskoj
Nakon završetka rata, u potrazi za sigurnošću i boljim životom, porodica Ibišević 2000. godine pakuje kofere i odlazi u Švajcarsku. Tamo se Vedad suočava sa novom preprekom - administrativni problemi i pitanje boravišne dozvole sprečavaju ga da se ozbiljnije posveti fudbalu.
Novi početak usledio je 2001. godine, kada porodica odlazi u Sjedinjene Američke Države, tačnije u Sent Luis. U Americi, zemlji koja tada tek razvija fudbalski sistem, Ibišević eksplodira. Igrajući za koledž timove, svojom fizikom, borbenošću i neverovatnim njuhom za gol, privlači pažnju skauta. Legendarni Vahid Halilhodžić prepoznaje njegov talenat i dovodi ga u francuski Pari Sen Žermen.
Kralj Bundeslige i heroj nacije
Iako u Parizu nije dobio pravu šansu, Vedadov vanserijski kvalitet dolazi do izražaja u Nemačkoj. Preko Alemanije Ahen, stiže u Hofenhajm, koji je tada bio senzacija Bundeslige. U sezoni 2008/2009, Ibišević je zaludeo fudbalsku Evropu - postigao je čak 18 golova u prvih 17 utakmica, pre nego što ga je teška povreda kolena zaustavila na putu ka tituli najboljeg strelca.
Kasnije je godinama rešetao mreže u dresovima Štutgarta, Herte i Šalkea, postavši jedan od najboljih stranih strelaca u istoriji Bundeslige.
Za reprezentaciju BiH odigrao je 83 utakmice i postigao 28 golova. Pored gola Argentini, upravo je on postigao i onaj čuveni gol u Kaunasu protiv Litvanije (1:0) koji je Bosnu i Hercegovinu direktno odveo na to istorijsko Svetsko prvenstvo.
Vedad Ibišević je zbog svega što je prošao dobio nadimak "Plavooki bombarder". Njegova priča je dokaz da se iz najvećeg mraka i izbegličkog blata, uz rad i veru, može stići do zvezda - i zatresti mreža na najvećoj fudbalskoj pozornici sveta.
BONUS VIDEO: