Slušaj vest

Sa samo 17 godina, Miloš Bajić već je zakoračio u seniorsku košarku kao predvodnik mlade srpske garde u Slogi iz Uspale.

Rođen je u ovom švedskom gradu, ali korene, košarkaško znanje i ljubav prema Srbiji nosi sa sobom. Prošao je mlađe selekcije u Srbiji, trenirao sa reprezentativnim generacijama, a sada se sve ozbiljnije nameće u seniorskom timu Sloge. Za njega je ovaj klub mnogo više od sporta - u njemu je napravio prve košarkaške korake i doživljava ga kao svoju porodicu.

Povratak iz Srbije u Švedsku doneo ti je potpuno novo košarkaško iskustvo. Kolika je zapravo razlika u načinu igre i intenzitetu?

- Kada sam se vratio u Švedsku, veoma brzo sam shvatio koliko se ovde brže igra nego u Srbiji. U Srbiji je veći fokus na postavljenoj igri, dok se ovde mnogo više igra u brzini i sa dosta većim intenzitetom. Sećam se prve utakmice - nisam znao šta me je snašlo. Dođu Amerikanci koji trče neverovatno brzo, skaču, fizički su veoma jaki... Generalno, nivo je bio mnogo viši nego što sam očekivao.

KK Sloga Uspala - srpski klub u Švedskoj Foto: August Baseline

Švedska košarka možda nije toliko poznata ljudima u Srbiji, ali kada se vidi broj kvalitetnih stranaca i njihov nivo, jasno je da ovde nema opuštanja. Koliko je teško igrati protiv takvih igrača?

- Mnogo je teško. Ovde ima dosta kvalitetnih Amerikanaca, a pojedini su igrali FIBA Ligu šampiona i na različitim evropskim takmičenjima, tako da u Švedsku dolaze sa velikim iskustvom. Kada imate četiri-pet takvih igrača u ekipi, nivo utakmice odmah postaje mnogo viši.

Prošle sezone dobio si priliku možda i ranije nego što si očekivao. Koliko ti je značilo što si odmah mogao da osetiš seniorsku košarku?

- Mnogo mi je značilo. Imao sam sreću da sam poznavao trenera još iz Srbije, a i bio sam upoznat sa ekipom. Prošle godine smo imali određene probleme sa povredama i zbog toga sam dobio veću priliku nego što se možda očekivalo. Nisam iskreno očekivao da će se sve tako brzo odvijati, ali bio sam srećan što sam dobio priliku da igram seniorsku košarku i da što pre napravim taj prelaz iz mlađih kategorija.

Imao si priliku da radiš i sa reprezentacijom Srbije. Koliko ti je to iskustvo pomoglo u razvoju?

- Dva leta sam proveo na pripremama sa reprezentacijom. Tamo su najbolji igrači iz tvoje generacije, treniraš sa njima i svakodnevno si u konkurenciji sa kvalitetnim igračima. Samim tim napreduješ. Velika je čast biti deo reprezentacije Srbije i sigurno je sve to imalo veliki uticaj na moj igrački razvoj.

Kada pogledaš sebe danas, gde vidiš najveći prostor za napredak?

- Pre svega u fizičkom aspektu. To se ovde baš vidi, jer se igra veoma brzo. Kada sam došao u Švedsku, shvatio sam koliko su igrači brzi i koliko ja moram da budem još brži ako želim da pravim razliku na terenu.

Iako si rođen u Švedskoj, za Slogu ne govoriš kao za klub u kojem si samo igrač. Koliko ti zapravo znači ovaj tim?

- Ja se stvarno osećam kao da je ovo moj klub. Rođen sam u ovom gradu i Sloga mi mnogo znači. Ovde sam napravio prve košarkaške korake i velika mi je čast što mogu da nosim ovaj dres. Toliko sam vremena proveo u klubu, poznajem praktično sve ljude i igrače i većina njih je ovde dugo. Zato svi zajedno Slogu doživljavamo kao porodicu, a ne samo kao posao.

U Upsali fudbal trenutno ima veliku pažnju, posebno zbog Sirijusa. Može li Sloga jednog dana da napravi sličnu priču i kada je košarka u pitanju?

- Mislim da može. Ove godine smo već napravili korak napred. Prošle godine smo posle derbija vezali neke dobre rezultate i dobili dodatnu energiju. Posle takvih utakmica dolazi i više ljudi, pa sve to može da pokrene klub još više.

Kada uporediš prošlogodišnju i ovogodišnju ekipu, vidiš li napredak?

- Definitivno. Ostalo je pet-šest igrača iz prošle sezone i sada imaju mnogo više iskustva igranja u ovoj ligi. Prošle godine nam je svima bila prva sezona i nismo tačno znali šta da očekujemo. Sada već znamo kako sve funkcioniše i mislim da imamo prilično dobru ekipu. Definitivno treba da igramo plej-of. 

U Slogi se čuju različiti jezici, od srpskog do švedskog, engleskog, grčkog, ruskog... Da li je košarka postala zajednički jezik ekipe?

- Da, mešamo sve jezike. Priča se srpski, švedski, engleski, grčki... Sve pomalo. Ali na kraju je cilj svima isti - da pobedimo i napravimo uspeh.

A onda dolazi utakmica koja je mnogo više od obične utakmice - gradski derbi. Da li se oseća drugačiji naboj kada izađeš na teren?

- Definitivno. To je jedina utakmica u kojoj se baš oseća da su navijači podeljeni. Vidi se ogromna pažnja, zastave su svuda oko terena, a atmosfera počinje da se oseća i pre same utakmice. U gradu se oseća ta podeljenost. Većinom nas podržavaju ljudi koji nisu rođeni. Šveđani, dok su Šveđani više uz Upsalu. Zato derbi uvek mnogo znači i svi žele pobedu. Ovoga puta su oni bili bolji u drugom delu sezone nadam se da ćemo to da budemo mi.

A kada bi se putevi Sloge i Uppsale ukrstili i u plej-ofu, taj derbi bi dobio potpuno novu dimenziju...

- Definitivno je moguće. Plej-of sistem je takav da se sve može desiti i bilo bi posebno da se sastanemo u nekoj još važnijoj utakmici. To bi sigurno bio veliki događaj za ceo grad.

00:27
Zvižduci za navijače Žalgirisa Izvor: MONDO/Nikola Lalović