"VEOMA JE ČUDNO, POKUŠAVAM DA BLOKIRAM EMOCIJE..." Gael Monfis emotivan nakon poslednjeg meča na Rolan Garosu: Stvarno je teško...
Teško je zamisliti Filip Šatrije bez Gaela Monfisa na terenu, u dramatičnim mečevima do kasno u noć koji bi vas držali budnim i ceo sledeći dan – i tako, iz kola u kolo… To je bila njegova “robna marka” na domaćem Slemu, jer je čak 17. puta igrao takve maratone u “gradu svetlosti”, šireći inspiraciju njegove sportske ličnosti upravo kao svetlost na svim meridijanima. Po okončanju poslednjeg trilera u pet setova koji je – nažalost – izgubio od svog sunarodnika Gastona, Monfis otkriva medijima kako se osećao u tom trenutku?
“Veoma čudno, jer na neki način pokušavam da potpuno blokiram emocije, pošto je stvarno teško. Veoma je teško, duboko u sebi mi je preteško, pa zaista pokušavam da ih potisnem. Osećam da me čeka teška noć, pomešana su osećanja između sreće i tuge, mnogo različitih emocija. Još uvek ne želim da kopam preduboko po tome, ali nije lako”, priznaje on, i nastavja:
“Kad sam zakoračio na teren, bio sam malo iznenađen novim iskustvom za mene. Iskreno, rekao bih da to nije bio običan meč, tako da sam izašao na teren sa potpuno drugačijim osećajem. Igo je igrao sjajno, i morao sam ponovo da preuzmem kontrolu nad svojim umom, nad svojim telom, da pokušam da se ponovo povežem sa samim sobim. Tada sam počeo malo bolje da udaram lopticu, da budem malo strpljiviji, da imam bolju viziju onoga što želim da uradim i da ga uvučem u malo teži meč.”
Koliko će ti vremena trebati da emotivno prođeš kroz ovaj trenutak i prihvatiš da ćeš sledeće godine samo navijati za Elinu, a da sam nećeš izlaziti na teren?
“Već sam to prihvatio - kada sam objavio da prekidam karijeru. Dugo sam čekao ovaj trenutak, i zaista je dugo trajalo jer pre ovoga nisam mnogo igrao, tako da je više stvar u tome. Kad sve to bude izašlo iz mene, sigurno neće biti tako lako, ali ću imati sjajnu podršku kod kuće od Eline i porodice. Verujem da ću večeras biti sa njom, a sutra bih mogao da budem sa ćerkom – i to će mi pomoći da se osećam bolje!”
Na kojim turnirima bi voleo da te gledamo do kraja godine i šta misliš o tim poslednjim poglavljima teniske karijere koje želiš da ispišeš?
“To je odlično pitanje, i da se zna - moj agent Nikolas želi da igram na mnogo turnira (smeh). Očigledno, ako budem primeran učenik i uradim ono što se traži, mislim da je tražio specijalnu pozivnicu za Vimbldon. Sačekaćemo i videćemo šta će biti s tim, jer već ima puno momaka koji to možda zaslužuju više od mene. Zatim, moramo da odlučimo da li idemo u Vašington ili ne, jer mislim da nam je Dani ponudio pozivnicu. Moramo da vidimo hoćemo li to prihvatiti ili ne, što bi promenilo moje planove za odmor sa Elinom, pa pretpostavljam da bi onda ona mogla da ode sama na odmor. (Smeh.) Mislim da ćemo tražiti pozivnicu i za Montreal, jer bih želeo da se oprostim od publike tamo. Posle toga sledi jedna veoma važna obaveza - da se vratim za početak škole svoje ćerke, to joj je prva godina, tako da ću se vratiti u Evropu da budem sa njom. Tražiću od Francuske teniske federacije pozivnicu za Ju Es Open, a što se tiče Azije, to je malo nejasno, da budem iskren. Na kraju godine ću igrati Lion i - nadam se, Pariz”, odgovara Monfis.
Ovo je bio tvoj 17. meč u pet setova u celoj karijeri na Rolan Garosu. Da li neki od njih zauzima posebno, prvo mesto u tvom srcu?
“Teško je napraviti izbor, ali neki su bili neverovatni. Bez obzira na pobedu ili poraz, mogu da navedem onaj koji sam igrao protiv Kuevasa, pa protiv Ferera, protiv Fonjinija, protiv Baeza. Imam i dva meča u nizu koja su mi se poklopila i koja sam apsolutno obožavao, protiv Dika Normana i Džejmsa Blejka. Imam i dva neverovatna meča protiv Marija; moja prva pobeda na centralnom terenu protiv Endija bila je u pet setova. Izgubio sam od njega u četvrtfinalu takođe u pet setova. Obožavam ih skoro sve, tako da je izbor težak”, smeje se Gael od Gala.
Da li si ovako zamišljao svoj poslednji Rolan Garos?
“Ni u najluđim snovima nisam mogao da zamislim da će biti ovako. Bilo je zaista izuzetno, sjajna prigoda. Čovek to zamišlja bez da zapravo može realno da zamisli, ali ono što se dešavalo između četvrtka i večerašnjeg dana ostaje zauvek urezano u mom sećanju. To je ogromna čast, i imao sam mnogo sreće da ovako nešto doživim”, ističe on.
Rafa Nadal je rekao da pored njegove igre i onoga što je postigao, želi da ga ljudi pamte kao dobrog čoveka. Po čemu ti želiš da te ljudi pamte? Da li po tvojoj spektakularnoj igri, helikopter smečevima, ili po činjenici da nemaš nijednog jedinog neprijatelja na turu jer si tako dobar momak?
“Pa, zapravo, sasvim iskreno, ne znam. Mislim da je to veoma subjektivno. Ljudi će pamtiti ono što žele da pamte, a ja sam bio svoj od početka do kraja. Nemam nužno ništa posebno na umu, ali mislim da želim da me pamte kao nekoga ko je radostan i srdačan.”
Najveći i najbolji su skoro uvek i najskromniji – i to je ovim iskrenim rečima na kraju potvrdio i jedinstveni Gael Monfis. Duboki naklon, poštovanje i sve najbolje – od srca!
BONUS VIDEO: