EKSKLUZIVNO! Janko Tipsarević za Kurir: Plašio sam se da mi ne odseku nogu! (VIDEO)
Foto: Vlada Sporčić

POTPUNO OTVORENO O POVREDI

EKSKLUZIVNO! Janko Tipsarević za Kurir: Plašio sam se da mi ne odseku nogu! (VIDEO)

Tenis -

Srpski teniser Janko Tipsrević pre dve nedelje odlučio je da se vrati na teren i da igra na Australijan openu posle skoro 16 meseci pauze zbog povrede. Ali kako sam kaže, u jednom trenutku se ozbiljno zabrinuo za svoje zdravlje.

Janko priznaje da se uplašio da ne ostane bez noge kada su mu saopštili da ima tumor.

Šta vas je motivisalo da se vratite tenisu, iako imate vec 34 godine i osam operacija u prethodnih pet godina? - Jedna od stvari zbog koje želim da nastavim profesionalnu karijeru je moja ćerka Emili, koja nikad nije videla tatu uživo kako igra jedan meč na turniru. Voleo bih da jednog dana prisustvuje tako nečemu, što bi mi puno značilo - istakao je Tipsarević.

Koliko je teško u vašim godinama sebe motivisati da ponovo putujute i da igrate turnire na raznim kontinentima? - Osim moje ćerke, jedan od razloga je i taj što se nisam naigrao, jer sa 29 godina su krenule povrede. To znači već pet godina, a pritom sam naučen da budem veliki radnik, da idem na posao, ne znam da blejim - poručio je Janko i dodao: - Takođe i protekting renking. U sezoni ću imati 12 turnira, četiri vajld-karda, četiri čelendža. Na kraju godine ću videti gde sam i doneti odluku da li ću nastaviti profesionalnu karijeru. Sve zavisi od moje noge i zdravlja.

Koji je vaš cilj u 2019. godini? - Da budem u prvih 100 igrača na svetu. Mislim da ću sada uživati u tenisu i igrati onako kako ja želim. Moj tenis je u najboljim godinama bio suviše agresivan. Sada nemam "plan B", generalno tada uvek nađem najbolje rešenje.

foto: Vlada Sporčić

Koliki problem je pritisak, jer dugi vremenski period niste imali nijedan zvanični meč? - Uvek sam se dobro nosio sa pritiskom. Tako je bilo kada sam igrao velike turnire sa velikim igračima, jer kad postoji želja za pobedom, tu je onda i pritisak. Nole je to jednom lepo rekao: "Samo je pitanje kako se ti nosiš sa tim opterćenjem". Sigurno neću izaći na teren opušten, jer i dalje naporno treniram. Naučen sam od malena da mi ništa nije teško, zato sam i imao relativno uspešnu karijeru, zbog tog fanatizma i velike želje za radom.

Imali ste čak osam operacija. Da ste verovali da ćete se posle toliko hiruških intervencija ponovo vratiti tenisu? - Iskreno, u jednom trenuku sam mislio da je kraj jako blizu. Jer posle toliko operacija to je logičan sled okolnosti. Ali to se nije dogodilo, i ovo što sada radim je totalno ludlilo. Međutim, matične ćelije koje sam uzeo drugi put u karijeri, stvarno su mi pomogle, iako postoji bol u nozi. Glupo zvuči, ali što više treniram, manji je bol, ali isto tako sam siguran da ću moći nesmetano da igram.

Da li ste se u uplašili za svoj život kad su vam saopštili da imate tumor? - Zdravstveno sam se zaista uplašio kad sam radio drugu operaciju. Kad čuješ reč tumor, nije ti svejedno. Nisi znao da li ti seku nogu, čuješ razne stvari, a kroz glavu prolazi sve i svašta. Ali kad su mi saopštili da je benigni, bilo mi je lakše. Generalno, u profesionalnoj karijeri nisam imao sreće zbog povrede, ali većina mojih kolega sportista malo vodi računa o tom segementu života.

Kako su sve to podnele vaša supruga Biljana i ćerka Emili? - Što se tiče moje porodice, u jednom trenutku mi je bilo žao. Kao profesionalni sportista želiš da se ostvariš u svom poslu, bez obzira na to koliko su moja supruga i ćerka s jedne strane trpele, a sa druge bili su sve vreme uz mene i davale mi podršku da istrajem u teškim trenucima. Do toga da sam u nekim momentima bio u depresiji, ali sve su izdržale i mnogo mi pomogle da uspem u svojoj nameri da se vratim tenisu, jer moja želja prema ovom sportu je ogromna.

Gde vidite sebe posle profesionalne karijere? - Jako mi je drago što sam pre šest godina presekao i znao šta ću da radim kad završim karijeru. Odlučio sam da ostanem u tenisu kroz moju menadžersku agenciju i kroz trenerski posao. Jednostavno, u ovom poslu se najbolje snalazim, uživam, obožavam da treniram, kako sa profesionalnim igračima, tako sa mlađim i želim da im što više pomognem. Smatram da je to pravi potez, jer sam veliki deo svog života proveo u ovom sportu.

Da li bi Janko trener mogao da trenira Janka igrača? - Mislim da bih mogao, bez obzira na to koliko sam bio ludak kad sam bio mlađi. Ali imao sam dobru radnu etiku. Mogao sam da izađem, da popijem, uradim razne gluposti, ali nikad mi nije palo na pamet da sutra otkažem trening. Moj otac me podesća i kaže: "E moj sine, ti se se tetovirao sa 16 godina, a sad kukaš što ovaj mali kasni na trening."

Kako gledate na današnje generacije i njihov odnos prema sportu? - Nemam problem da tinejdžeri imaju svoje bubice, ali kod mene je najvažnije da vidim da je on tu, da se interesuje, da ih pitam kako su, šta rade. Mlađima je više potrebna pedagoška mera, da im objasniš neke stvari o tenisu, ali i o životnim stvarima.

Da li ste zadovoljni stanjem u srpskom tenisu? - Godinama unazad država Srbija zaista pomaže Teniski savez Srbije, novcem iz budžeta, i to su ozbiljne cifre. Daću vam najbolji primer, imali smo više novca nego nemački savez. Ko kod da je bilo na vlasti, da li demokrate ili sada Napredna stranka.

foto: EPA/ANDREJ CUKIC

Gde je onda problem i zašto se onda nije napravio Teniski nacionalni centar koji je najvažniji za pravljenje, novog Novaka, Janka, Viktora, Jelene, Ane...? - Savez je dobro radio što je ogromnu koliičnu novca davao za mlade igrače, a to niko od nas nije imao. Ali treba istaći da mi nismo teniska obrazovana nacija kao Francuska ili Španija. Ja nikad nisam imao dlaku na jeziku, ali najlakše je kriviti Savez ili državu. Mislim da se nalazimo u jednom začaranom krugu.

Da li za nekoliko godina u Savezu možemo videti sve vas koji ste toliko radosti doneli Srbiji u prethodnih deset godina? - Dok se ova generacija ne uključi aktivnije u rad, nisam siguran da će stvari ići u boljem pravcu. To ne znači da mi sada želimo da preuzmemo Savez. Svaka čast Novaku što je ustupio svoje prostorije teniskoj organizaciji.

Kako komentarišete da deca sve manje treniraju tenis, iako imamo najbolju generaciju u istoriji ovog sporta? - Veliki problem je u ekspnziji pseudo trenera koji su uništili tenis. Mora da se napravi sistem, da baza budu klubovi. Najbolji primer je bilo u vreme Slobodana Miloševića, kada su plate bile pet evra, i svi su bežali u klubove, pa se iz kvantiteta dolazilo do kvaliteta. Kad su Novak, Jelena, Ana počeli da haraju, onda su se pojavili ti pseudo treneri. Koliko kod je loše situacija u tenisu kod nas, smatram da možemo dosta da pomognemo.

Da li može da se ponovi 2010. godina, kada je Srbija osvojila Dejvis kup? - Imamo kvalitet da budemo u svetskoj grupi, ali sa Novakom jedino možemo da osvojio to takmičenje, pritom da se i neke kockice poklope. Što se mene tiče, Zikiju sam rekao da ne znam, i da sve zavisi od mog zdravlja. Hvala bogu, imamo Ducija, Filipa, i mnoge druge.

Kad ste spomenuli Novaka, kako gledate na njegov povratak na vrh svetskog tenisa? - Novak i ja smo često u konktaktu, i krivo mi je što to nemam argumentovano (inače, novinar Kurira je video tu prepisku), da sam mu na početku proleća, negde u martu, rekao da će u to vreme 2019. ponovo biti najbolji. Međutim, on je od sredine 2018. krenuo furiozno i zasluženo se vratio na prvo mesto.

Šta je po vama bio glavni razlog njegov pada u karijeri? - Sve što mu se događalo loše, bilo je povezano sa laktom. Njegov problem sa tim datira mnogo dugo, od pre dve godine, ali nije kukao, ćutao je i pio tablete. Kad si povređen, ne znaš šta pričaš, donosiš ludačke odluke, slušaš razne doktore. Ne uzivaš u onome što radiš i to onda postaje psiholški problem. Onda počinju da te zanimaju ostale stvari. Kad se operisao, on je ponovo dobio ogromnu želju za tenisom, a onda su došli i rezultati.

Koliko još očekjete da može da Nole dominira svetskim tenisom? - Dosta dugo, jer mnogo vodi računa o svom telu. Ne želim da se stvara neki vestački pritisak, ali ako bude fit, nisam siguran da neko od mlađiih može da ga ugrozi. Naravno, na to mislim i na Nadala i Federera.

Da li dalje imate vremena za elektronsku muziku, pošto ste bili veliki ljubitelj ovog prvaca? - Malo sam omatorio što se tiče elektornske muzike. Ovde na akademiji sam po ceo dan, pa kad dođem kući odmah legnem, a to je oko devet deset, eto mene u krevetu. Ona je mogla da bude deo mog života kad sam noću bio budan do tri, četiri. Sada nema šanse. Trenutno sam okupiran fotografijom, imam odlične aparate i to je zamenilo elektoronsku muziku.

Da li dalje volite da se tetovirate, pošto je poznato da je to vaša velika ljubav? - Uh, baš volim tetovaže, zakleo sam da se nikad neću tetovirarti po nogama, ali to sam uradio. Da ti odgovorim da li ću se opet crtati, nemam pojma. Biljana se potpuno predala tome, mada je bilo ljutih svađa sa njom, ali uspeli smo da rešimo i taj problem.

#☀️

A post shared by Janko Tipsarevic (@tipsarevicjanko) on

Emili ima smisla za sport

Da li u budućnosti vašu ćerku Emili vidite u sportu? - Vidim da će se baviti sportom, sad da li profesionalno ili ne, to će se tek videti. Neću po svaku cenu da je forisiram. Baš ako bude imala ludačku želju da hoće da se bavi ozbiljnije sportom, onda se neću mešati.

Kurir sport/Milan Nastić

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track