PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE: Ko će verovati da je Domanović ovo pisao pre 100 godina!
Foto: Fejsbuk

Državni posao

PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE: Ko će verovati da je Domanović ovo pisao pre 100 godina!

Beograd -
Veliki srpski književnik i jedan od prvih srpskih satiričara Radoje Domanović odlično je razumeo kako funkcioniše zapošljavanje i "služba"

Veliki srpski književnik i jedan od prvih srpskih satiričara Radoje Domanović odlično je razumeo kako funkcioniše zapošljavanje i "služba".

Koliko je dobro poznavao karakter ljudi sa ovih prostora govori i sledeći tekst objavljen davne 1905. godine. Satiričar piše o tome "Šta bi bilo kad bi beogradska opština uzela tramvaje u svoje ruke?”

Pročitajte kako je on video birokratiju u prestonici početkom 20 veka. Tekst prenosimo u celini.

Evo šta bi bilo:

Odmah bi bio postavljen direktor sviju pruga sa platom od 10.000 dinara, šef odeljenja električnih tramvaja s platom od 8.000, tri sekretara po 4.000, šest pisara sa po 2.000, osam praktikanata sa po 1.000 dinara i četiri momka sa 1.000 dinara. To je u glavnoj upravi.

Sad dolazi Vračarski odeljak: šef, dva sekretara, tri pisara, četiri praktikanta, pa onda Palilulski odeljak, pa Savski, pa Dorćolski itd.

Zatim Glavna blagajna: Blagajnik, dva podblagajnika, tri pisara, četiri praktikanta, pa onda sporedne blagajnice u svakom odeljku.

Dalje: Glavni marveni depo, Vračarski itd. u svima odeljcima, pa onda lekar sa pomoćnicima. Šef prodaje bileta, računoispitač, magacioner, kontrolni odbor sa dijurnama.

Štamparija za štampanje bileta: Upravnik, blagajnik, faktor, računoispitač, pomoćnik i drugo potrebno osoblje.Sad tek dolaze kočijaši, kondukteri, revizori, a već razume se inšpektor sviju pruga sa naročitim zgradama i potrebnim osobljem.

Za svaka kola imali bi smo bar 2 konduktera što se po kolima motaju i tri četiri koji nisu ni došli.

Čim ko ima nekog, evo ga tu.

"Čuješ, molim te, hoću da te molim za jednog mog rođaka. Siroma puki, a dobar je, pa da ga primiš".

"Nemam gde, brate!"

"Pa makar na tramvaju nešto, gledaj, Boga ti, pa ti neću zaboraviti".

"The, najzad, nek dođe sutra, šta da mu radim, daću mu odmah 60 mesečno. Je l' dosta?

"Dosta, samo nek ima koliko toliko."

Ne bi prošlo ni pola godine, a napisana bi bila molba da država dâ subvenciju tramvajima, da bi se ova korisna ustanova mogla održati u prestonici.

Evo, to bi bilo. A kad bi država upravljala, onda treba samo duplo računati broj osoblja.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track