143 GODINE OD SMRTI KATARINE IVANOVIĆ, PRVE SPRSKE ŠKOLOVANE SLIKARKE
Katarina Ivanović je rođena u porodici trgovca i građevinskog preduzimača u Vespremu (današnja Mađarksa) 15. maja 1811. godine. Detinjstvo je provela u srpskoj zajednici u Stolnom Beogradu (Sekešfehervar). Zahvaljujući materijalnoj pomoći srpskog trgovca Georgija Stankovića, Katarina je četiri godine pohađala privatne časove slikanja u Stolnom Beogradu, kod nekog putujećeg slikara, a zatim prelazi u Peštu, gde uči slikarstvo kod Jožefa Peškog.
Talenat mlade devojke uočila je i mađarska grofica Čaki, koja joj je omogućila da slikarstvo uči u Beču na Umetničkoj akademiji, gde žene u to doba nisu imale pristup, tako da je Katarina pohađala predavanja kao vanredni student. Na izložbi koju je priredila Akademija 1837. godine, izložila je svoj drugi Autoportret i Korpu sa grožđem. Za izložene radove dobila je prve javne pohvale. Sima Milutinović-Sarajlija, oduševljen njenim intelektom i lepotom, posvetio joj je prvu pesmu u svom spevu Trojesestarstvo, a Teodor Pavlović objavio je njenu idealizovanu biografiju u Serbskom narodnom listu. Po završetku studija u Beču, Katarina je boravila u Parizu, Amsterdamu i Firenci. Godine 1843, upisala se na Akademiju u Minhenu, na dvogodišnje Odeljenje za žene, gde usavršava slikanje. Na poziv Sime Milutinovića, došla je u Beograd 1846. godine, gde nastaju neka od njenih najznačajnijih dela: Portret Stevana Knićanina, Osvajanje Beograda 1806. godine i dr. Posle godinu dana, uvučena u dvorske i političke spletke, razočarana napušta Beograd i odlazi u Zagreb. Posle Zagreba, vratila se u svoj rodni grad, gde je ostala do smrti. U tom periodu stvara uglavnom istorijske kompozicije, žanr-slike i mrtve prirode.
Radila je kompozicije s istorijskim i nacionalnim temama u duhu akademskog klasicizma, a istakla se i kao portretista i slikarka mrtvih priroda. Pored navedenih dela, izdvajaju se: Starica za obedom, Vračanje, Ljubavno pismo i dr., a od istorijskih kompozicija: Zakletva kralja Matije, Prosidba Olivere-Mare, Kraljica Jelena Srpkinja, Carigradski patrijarh proklinje raskoš na dvoru. Srpsko učeno društvo proglasilo je Katarinu Ivanović 1876. godine svojim počasnim članom. Ukazana počast, navela ju je da Narodnom muzeju pokloni 1.000 forinti i sedam slika, među kojima su: Autoportret, Korpa sa grožđem, Osvajanje Beograda 1806. godine, Portret Stevana Knićanina, Vinogradar, Jelena Srpkinja. Na vest o njenoj smrti (22. septembra 1882. godine), Narodni muzej je iste godine postavio izložbu njenih slika. Inicijativom Društva prijatelja Narodnog muzeja, 3. novembra 1967. godine, posmrtni ostaci Katarine Ivanović preneti su na Novo groblje u Beogradu. Sahranjena je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.
JKP "Pogrebne usluge" Beograd