Tamara se zbog ljubavi preselila u BiH, a onda na dan venčanja - šok: Suprug Almir i njegovi prijatelji muslimani uradili nešto što će pamtiti do kraja života!
Često se kaže da prava ljubav ne bira ni vreme, ni mesto, a najmanje - ime i prezime. U svetu opterećenom razlikama i granicama, s vremena na vreme bljesne priča koja nas podseti na ono što je u ljudskom biću najčistije i najvrednije.
Priča o Tamari Filipović Bukvić i njenom suprugu Almiru upravo je takva - to je svedočanstvo o sudbinskom susretu, potpunom predavanju i poštovanju koje prevazilazi sve nametnute okvire Balkana.
Tamara, devojka odrasla u pravoslavnoj tradiciji, donela je odluku koju donose samo oni koji bezuslovno veruju u ljubav - spakovala je svoj život u Beogradu i preselila se u Bosnu i Hercegovinu.
- Došla sam iz Beograda da živim sa njim u Bosni, da započnemo nešto potpuno novo, samo naše", ispričala je Tamara u svojoj emotivnoj ispovesti koja je pre izvesnog vremena podeljena na profilu "bih.srb.hr.cg".
Planirali su samo opštinsko venčanje
Kada su odlučili da stanu pred matičara, Tamara i Almir nisu želeli velika verska venčanja. Izabrali su samo građanski brak, želeći da njihova veza bude rasterećena bilo kakvih formalnosti.
Ipak, na sam dan venčanja, Tamara je osetila duboku, ličnu potrebu da se zahvali višoj sili za sreću koju je pronašla.
Želela je da na trenutak, u pratnji svoje sestre, uđe u pravoslavnu crkvu. Bez ikakvih obreda i pompe, imala je samo jednu želju - da uputi tihu molitvu.
- Plan je bio da samo odem u pravoslavnu crkvu i prosto da se zahvalim bogu na svemu što imam i sve što mi je pružio, jer sam 100 odsto sigurna da je zapravo zaslužan što smo se Almir i ja uopšte upoznali - priseća se Tamara.
Nije ni slutila da će se taj intimni trenutak pretvoriti u scenu koja će obeležiti čitav njihov život.
Šok na vratima hrama
Kada je krenula ka crkvi, dogodilo se nešto što niko nije planirao niti ugovarao. Almir, svestan koliko je taj trenutak važan za ženu njegovog života, nije želeo da ona kroz to prolazi sama. Zajedno sa još nekoliko svojih rođaka i prijatelja islamske veroispovesti, krenuo je za njom.
Bez oklevanja i sa ogromnim poštovanjem, ovi momci su prešli prag pravoslavne crkve, želeći da svojom tišinom i prisustvom podrže njenu molitvu. Tamara je ostala u potpunom šoku kada se okrenula i ugledala ih.
- Kada sam videla da suprug ide sa još par drugih ljudi koji su takođe islamske veroispovesti za mnom, šokirala sam se, uopšte nisam mogla da verujem da su me toliko ispoštovali... To je bilo nešto najposebnije ikada, baš zato što nismo imali crkveno ili šerijatsko venčanje. Večno sam mu zahvalna na tome.
"Samo je bitno da se volite"
Ovaj trenutak čiste ljudskosti i ljubavi ostavio je neizbrisiv trag u Tamarinom srcu, a njena poruka na kraju ispovesti trebala bi da bude životna lekcija za sve nas:
- Samo je bitno da se u životu volite, da nađete nekog ko vas ceni, poštuje i voli sa svim vašim manama i vrlinama. Nebitno je u potpunosti koje ste veroispovesti, koja vam je boja kože... Sve je potpuno nebitno, samo da se volite i poštujete jedni druge.
Tamara i Almir su dokazali da se istinska ljubav ne dokazuje velikim rečima i podelama, već delima koja brišu svaku razliku i pokazuju da je ljudsko srce jedno - bez obzira na to kako se molimo.