Slušaj vest

Na grobu Vjekoslava Maksa Luburića, jednog od najozloglašenijih ustaških zločinaca i organizatora sistema koncentracionih logora u NDH, u španskom gradu Karkajšentu više nema ustaškog grba niti bilo kakvih fašističkih simbola!

Uklanjanje sramnog obeležja, koje je uvreda za stotine hiljada srpskih, jevrejskih i romskih žrtava, predstavlja veliki trijumf pravde i jasan dokaz rešenosti Španije da konačno stane na put povampirenju fašizma.

0602Maks Luburic grob aa.jpg
Luburićev grob u Španiji nekada. Foto: Privatna arhiva

- Ovaj korak predstavlja početak sprovođenja odluke Državnog sekretarijata za demokratsko sećanje Kraljevine Španije, donete nakon višegodišnjih nastojanja i inicijativa Muzeja žrtava genocida da se sa javnih mesta uklone obeležja koja veličaju počinioce genocida i zločine ustaškog režima - saopštio je Muzej žrtava genocida.

Odlukom španskih vlasti, kako su naveli, naloženo je ne samo uklanjanje ustaških simbola sa Luburićevog mauzoleja, već i postavljanje informativnih tabli koje će pružiti istorijski utemeljeno objašnjenje njegove uloge u ustaškom pokretu i zločinima počinjenim nad Srbima, Jevrejima i Romima, sa posebnim osvrtom na sistem koncentracionih i logora smrti Jasenovac.

0603 muzej zrtava genocida.jpg
Ovako sada izgleda Luburićev grob. Foto: Muzeja žrtava genocida

- Muzej žrtava genocida pozdravlja realizaciju ove odluke kao značajan korak u borbi protiv istorijskog revizionizma i očuvanju kulture sećanja na žrtve genocida i drugih zločina počinjenih tokom Drugog svetskog rata - dodali su u ovoj ustanovi.

Istoričar Mile Bjelajac naglašava za Kurir da je ovaj potez Madrida dokaz da pravna država u Španiji funkcioniše, ali i šalje jasnu poruku ostatku Evrope.

- To svedoči o doslednosti primenjivanja pravne države u Španiji. Poželjno je da i ostale članice Evropske unije uskoro slede takav primer. Ova odluka predstavlja nedvosmislenu osudu onoga što se dešavalo u vreme Nezavisne države Hrvatske. Istovremeno, potvrđuje da su zločini koji su tada počinjeni s pravom prepoznati i verifikovani kao genocid - kaže Bjelajac.

mile bjelajac beta milos miskov.jpg
Foto: BETA MILOS MISKOV

Prema njegovim rečima, društva koja počivaju na demokratskim vrednostima ne smeju da pružaju javne počasti osobama odgovornim za masovne zločine.

- Uspomene na takve ličnosti i pravo na javne počasti moraju biti isključeni. U mnogim državama ljudi osuđeni za izdaju, ratne zločine i najteža krivična dela sahranjivani su bez imena i posebnih obeležja. Takva praksa postojala je i u nekadašnjoj FNRJ - ističe istoričar.

Govoreći o samom Luburiću, Bjelajac podseća da je reč o jednoj od centralnih figura ustaškog aparata smrti.

- Luburić je bio jedan od najvećih krvnika tog perioda. Bio je među najistaknutijim sprovodnicima ustaške politike istrebljenja i lično je učestvovao u zločinima - zaključuje Bjelajac.

Podsetimo, grobnica Vjekoslava Maksa Luburića u španskom gradu Karkajšentu godinama je predstavljala predmet sporova zbog istaknutih ustaških obeležja i natpisa koji su, prema ocenama istoričara i organizacija za ljudska prava, veličali jednog od najodgovornijih ljudi za zločine počinjene u vreme Nezavisne države Hrvatske.

collage.jpg
Foto: Privatna arhiva

Zbog toga je njegov mauzolej uvršten u španski Katalog simbola i elemenata suprotnih demokratskom sećanju, koji je formiran na osnovu Zakona o demokratskom sećanju usvojenog 2022. godine.

Tim zakonom predviđeno je uklanjanje svih javnih obeležja, simbola, spomenika i sadržaja koji veličaju totalitarne režime, njihove predstavnike ili zločine počinjene nad civilnim stanovništvom.

Nakon višegodišnjih inicijativa Muzeja žrtava genocida iz Beograda, španske vlasti donele su odluku da sa Luburićeve grobnice budu uklonjeni ustaški simboli, kao i da budu postavljene informativne table koje će posetiocima pružiti istorijski utemeljene podatke o njegovoj ulozi u ustaškom pokretu i zločinima počinjenim nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svetskog rata.

Ko je bio Maks Luburić

0606Maks Luburic2.jpg
Foto: Privatna arhiva

Vjekoslav Maks Luburić, bio je upravnik sistema koncentracionih logora u NDH i praktično arhitekta logora Jasenovac, najveće klanice na Balkanu, u kojem je nožem, maljem i izgladnjivanjem ubijeno stotine hiljada Srba, Jevreja i Roma.

Deca u ustaškom logoru Jasenovac Foto: Printscreen, Profimedia, Privatna Arhiva, akg-images / akg-images / Profimedia, Arhiva

Pod njegovom komandom stradala su deca u logorima u Sisku i Jastrebarskom, njegove jedinice su 1941. u Lici ubile na stotine staraca, žena i dece, a jedan od najpotresnijih zločina zabeležen je 1945. kada je u Sarajevu javno obešeno 55 građana.

Zbog svoje krvožednosti, Luburić se pominje i nadimkom "Mesar", a njegova surovost izazivala je zgražavanje čak i među nacistima.

U logoru Jasenovac, kako se navodi u nekim svedočenjima, organizovao je i monstruozna takmičenja u kojima su se ustaški koljači nadmetali ko će zaklati više ljudi za jednu noć.

Pacovski kanali i smrt

Nakon sloma NDH 1945. godine, Luburić je uspeo da pobegne takozvanim "pacovskim kanalima" i utočište pronađe u Španiji, pod zaštitom fašističkog diktatora Franciska Franka. Tamo je, pod lažnim imenom Visente Perez, decenijama živeo slobodno i predvodio ekstremnu ustašku emigraciju.

Vjekoslav Maks Luburić Foto: CBW / Alamy / Profimedia, printscreen/youtube/Kontrafaktualno

Pitanje ko ga je ubio, nije ostalo do kraja razjašnjeno, jer je Ilija Stanić, kojeg je navodno vrbovala Udba, nekoliko puta menjao svoj iskaz. Prvo je pričao da ga je otrovao, a kako otrov nije delovao, udario ga je čekićem.

- U deset do jedanaest Maks me zove: "Ilija, meni je zlo! Vidim pocrneo kao zemlja. Diže se i povraća. Povedem ga u kuhinju na česmu. On povraća u sudoperu, a ja mu rukom pljuskam vodu po licu. U tren uzmem čekić i lupim ga po čelu: "Tup!" Maks pade kao sveća - ispričao je Stanić, ali je 2009. promenio priču, tvrdeći da su ustašu ubila dva člana Hrvatskog narodnog otpora.

Za spomenik se čeka 2075. godina

Maks Luburić.jpg
Grob Maksa Luburića Foto: printscreen/youtube/Kontrafaktualno

Spomenik je podignut 1976. i bio je često meta protesta i napada antifašista, dok su lokalne vlasti u više navrata ukazivale da predstavlja moralni i društveni problem. Luburićevim potomcima su predlagali da se posmrtni ostaci premeste na neku drugu lokaciju, ali je to kategorično odbijeno.

Razmatrana je i mogućnost prinudne eksproprijacije, ali se od nje odustalo uz procenu da 2026. godine ističe 50 godina pogrebne koncesije. Ali računica je bila pogrešna. Ispostavilo se da je zapravo znatno duži rok - 99 godina, jer se grob pravno vodi kao panteon, a ne kao obična grobnica. To je onemogućilo da se do 2075. izvrši fizičko uklanjanje svega što ima veze za zločincem, ali nije prepreka uklanjanju ustaških simbola i postavljanja ploče o zločnima ovog krvnika, čiji je monstruozni mozak osmislio jedini logor za decu na teritoriji cele porobljene Evrope.