Sahranjivao masakrirane Srbe u Jasenovcu, a onda goloruk izveo nemoguće! Na dan Titove smrti skočio je kroz prozor bolnice i otišao u legendu!
Postoje priče koje prevazilaze granice filmskih scenarija, a ime Mileta Ristića iz sela Miljevići kod Gradiške zaslužuje da ostane upisano u istoriji! Čovek ogromne fizičke snage, ali još većeg karaktera, bio je jedan od glavnih organizatora i heroja najvećeg bega zatvorenika iz logora Jasenovac.
Kao mlad čovek, Mile je uspeo da izbegne ustaške koljače koji su harali Potkozarjem i pridružio se pokretu otpora koji se kasnije uključio u partizane. Ipak, sudbina ga nije poštedela - pod nerazjašnjenim okolnostima pao je ustašama u ruke i odveden u fabriku smrti Jasenovac. Tamo ga je sačekala strašna vest da je gotovo cela njegova porodica već zverski ubijena.
Zbog njegove izuzetne fizičke snage, ustaški dželati su ga držali u životu. Mučen do krajnjih granica, bio je primoravan na najteže poslove - da sahranjuje masakrirane Srbe, žene, decu i starce. Zahvaljujući tom strašnom radu, Mile je upoznao gotovo svaki kutak logorskog kompleksa.
Juriš na kapiju i obračun sa ustašom
A onda je došao istorijski 22. april 1945. godine i čuveni proboj logoraša. Pred unakrsnom paljbom i brisanim prostorom, šanse za preživljavanje bile su nikakve. Ustaški mitraljez sa kapije kosio je sve pred sobom. Tada je Mile Ristić izveo podvig o kom su preživeli svedoci pričali sa strahopoštovanjem.
Jedan od svedoka proboja ostavio je potresno svedočenje koje precizno opisuje taj trenutak:
"Na samoj kapiji ustaša metnuo mitraljez i kako je bio brisani prostor, on je počeo da kosi. Pokojni naš drug Mile Ristić, koji je bio u partizanima, pa zarobljen, on se nekako dovukao pored zida tako da je zaskočio ustašu što je držao mitraljez. Ubo ga je nožem, ili nečim drugim, ne znam. Bio sam četvrti iza njega. Ristić je uzeo mitraljez i izneo van kapije i okrenuo mitraljez prema izvidnici. Tako da su se oni ućutali, bojali su se za svoj život. Kad je nestalo metaka, on je mitraljez bacio u Savu."
Mile je svojom neustrašivošću ušutkao ustaške dželate na osmatračnicama i omogućio sapatnicima da pretrče brisani prostor i dokopaju se slobode.
Trauma i strah zbog Jasenovca
Nakon rata i prolaska kroz pakao, Mile je odlikovan Ordenom za hrabrost. Međutim, nije tražio političku karijeru, privilegije niti velika priznanja. Vratio se u svoje rodne Miljeviće i nastavio da živi tiho, skromno i dostojanstveno.
Ipak, rane iz Jasenovca nikada nisu zacelile. Početkom maja 1980. godine ležao je u bolnici u Gradišci. Traumatična sećanja na logorske strahote i strah da bi se istorija mogla ponoviti doveli su ga do duboke apatije - bio je ubeđen da će se Jasenovac ponovo otvoriti nakon smrti Josipa Broza Tita.
Prema nekim izvorima, onog trenutka kada je na televiziji objavljena vest o Titovoj smrti, Mile se bacio kroz prozor bolnice. Njegovo telo borilo se sa povredama još pet dana, pre nego što je junak iz Jasenovca po poslednji put sklopio oči.