Slušaj vest

Profesorka srpskog jezika i književnosti Biljana Bica Đorđević iz Osme beogradske gimnazije otišla je u penziju, a njen odlazak pretvoren je u dirljiv susret bivših i sadašnjih učenika, ispunjen aplauzima, cvećem i emocijama.

Video-snimak ispraćaja objavljen je na Instagramu, a prizor je za kratko vreme privukao veliku pažnju. Na snimku se vidi kako učenici okupljeni oko svoje profesorke aplauzom ispraćaju Biljanu Bicu Đorđević, dok joj uručuju cveće u znak zahvalnosti za godine koje je posvetila obrazovanju i generacijama koje su prošle kroz njenu učionicu.

Uz snimak je objavljena i poruka koja možda najbolje opisuje koliko je trag ostavila među svojim učenicima:

- Ispraćaj u penziju najvoljenije profesorke Osme beogradske gimnazije - Biljane Bice Đorđević, od strane bivših i sadašnjih đaka. Hvala za znanje koje ste nam preneli i sve vrednosti koje ste nam usadili!

U objavi je posebno podsećeno i na ono što je profesorka, kako navode njeni učenici, svojim ličnim primerom pokazivala tokom godina da znanje nije samo ono što piše u knjigama, već i način na koji čovek živi i odnosi se prema drugima.

Ispraćaj profesorke Biljane u penziju
Dirljiv ispraćaj u penziju profesorke Biljane u Osmoj gimnaziji Foto: Instagram Prinscreen

Uz njeno ime zato su učenici vezali i čuvene Andrićeve reči:

- Sve su Drine ovog sveta krive; nikad se one neće moći svekolike ni potpuno ispraviti; nikad ne smemo prestati da ih ispravljamo.

- I nećemo! - poručili su njeni učenici.

Koliko je profesorka značila generacijama koje je učila najbolje svedoče komentari ispod objave.

Jedna bivša učenica prisetila se vremena kada joj je Biljana bila razredna:

- Bila mi je razredna u 11. tada mlada profesorka, na početku svoje karijere... Srećno, draga Biljo, da dugo uživaš u zdravlju i penziji.

Drugi komentar posebno je istakao ono što se možda najviše pamti kada prođu godine odnos profesora prema učenicima.

- Ta divna omladina, ti učenici đaci za svaki red znaju, pogotovo kada dočekuju ili ispraćaju svoje profesore koji su se istakli po čovečnosti, dostojanstvu i znanju koje su na njih preneli. Uživajte, profesorka, dugo, zdravi bili.

A onda je stigla i poruka koja možda najbolje pokazuje koliko ono što se nauči u školskoj klupi može da ostane zauvek.

- Moja draga profesorka, i dalje znam 400 stihova "Gorskog vijenca" napamet.

Iza nekoliko rečenica zapravo se kriju decenije rada, hiljade časova i generacije učenika.

Jedan od komentara sažima upravo ono što se videlo i na snimku:

- Koliko je dirljivo... Ovo je suština života, sve ostalo je nebitno.

A kada je došao trenutak za oproštaj, učenici nisu štedeli ni aplauze ni emocije. Profesorku su ispratili cvećem, uz veliki aplauz, pokazujući joj da godine provedene u učionici nisu ostale samo deo školske evidencije.