Slušaj vest

Biljana Plavšić, nekadašnja predsednica Republike Srpske preminula je jutros u Beogradu u 96. godini, potvrđeno je Srni iz izvora bliskih porodici.

Njena politička karijera ostavila je dubok trag na prostoru Republike Srpske, ali se njen mandat može posmatrati i kroz jednu važnu ekonomsku činjenicu - u vreme kada je bila na čelu entiteta, Republika Srpska nalazila se praktično na ekonomskom početku nakon rata.

Plavšić je na mesto predsednice Republike Srpske došla 1996. godine, a njen mandat obeležili su politički sukob sa Radovanom Karadžićem i njegovim strukturama, pokušaji jačanja institucija i okretanje ka međunarodnoj zajednici i sprovođenju Dejtonskog sporazuma.

Upravo novac iz međunarodne pomoći predstavlja jedan od najzanimljivijih ekonomskih pokazatelja tog perioda.

0414.jpg
Foto: Beta/Emil Vas

U RS je tada stizao samo mali deo međunarodne pomoći

Prema izveštaju američke General Accounting Office, odnosno tadašnjeg GAO, međunarodna zajednica je tokom 1996. godine za program obnove BiH obećala oko 1,9 milijardi dolara, dok je do kraja godine bilo ugovoreno čak oko 2,03 milijarde dolara.

Međutim, Republika Srpska od tog novca nije imala ni približno onoliko koristi koliko Federacija BiH.

Od oko 1,36 milijardi dolara pomoći koja je tada bila u realizaciji, u Republici Srpskoj sprovedeni su projekti vredni svega oko 43 miliona dolara, što je predstavljalo približno 3,2 odsto ukupne pomoći koja je bila u fazi realizacije.

Razlog su, između ostalog, bile međunarodne sankcije i politika donatora prema tadašnjem rukovodstvu Republike Srpske.

Ekonomija je zbog toga bila gotovo paralisana. Krajem 1996. godine industrijska proizvodnja u RS procenjivana je na svega 8 do 10 odsto predratnog nivoa, dok je nezaposlenost bila veća od 60 odsto. Ekonomski rast tokom te godine bio je praktično nula.

Plavšić je napala strukturu koja je kontrolisala novac

797979797979.jpg
Foto: profimedia/EPA

Jedan od ključnih ekonomskih motiva njenog političkog sukoba sa Karadžićem bilo je upravo pitanje kontrole nad privredom i prihodima.

Radio Slobodna Evropa je 1997. godine beležio da je Plavšić optuživala strukture povezane sa Karadžićem za kontrolu unosnih poslova i šverca, dok je tvrdila da država zbog toga gubi velike prihode. U fokusu su bili promet goriva, cigareta, građevinskog materijala i druge robe.

screenshot-135134526425462345.jpg
Foto: EPA / Peter Dejong, Youtube/Cirilica TV HAPPY

Američki Los Angeles Times je iste godine pisao da je Plavšić okrenula leđa Karadžiću, između ostalog, zbog njegovog navodnog bogaćenja kroz švercerske poslove, dok je stanovništvo Republike Srpske istovremeno živelo sa izuzetno niskim prihodima.

U tom trenutku prosečan mesečni prihod u Republici Srpskoj bio je oko 35 dolara, prema tadašnjim procenama koje je objavila RFE/RL. Nezaposlenost je bila oko 70 odsto.

Novac počeo da dolazi nakon političkog zaokreta

Jedan od najvažnijih ekonomskih momenata njenog mandata dogodio se 1997. i početkom 1998. godine.

Nakon političkog raskida sa Karadžićem, Plavšić je zajedno sa novim premijerom Miloradom Dodikom počela da dobija znatno veću podršku međunarodne zajednice.

RFE/RL je u februaru 1998. pisao da su međunarodni predstavnici počeli da donose obećanja o novcu i drugoj pomoći Republici Srpskoj, uz obrazloženje da su Plavšić i Dodik prihvatili sprovođenje Dejtonskog sporazuma i reforme koje su trebalo da ograniče uticaj ranijih političkih struktura na ekonomiju.

To je važna razlika: ne može se pouzdano reći da je Plavšić "donela" ili lično obezbedila određeni višemilionski projekat, ali se može dokumentovati da je njen politički zaokret bio povezan sa promenom odnosa međunarodnih donatora prema Republici Srpskoj.

Koliko je novca ona lično prihodovala?

Za razliku od podataka o međunarodnoj pomoći i javnim finansijama, nema kredibilnog javno dostupnog podatka koji bi pokazao koliko je Biljana Plavšić lično prihodovala tokom predsedničkog mandata.

biljana-plavsic.jpg
Foto: Rojter

Poznato je da je nakon rata osuđena pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Godine 2003. osuđena je na 11 godina zatvora nakon priznanja krivice za progon kao zločin protiv čovečnosti, a 2009. godine puštena je na slobodu. Tribunal je u obrazloženju presude naveo i da je, kao predsednica, imala značajnu ulogu u prihvatanju i sprovođenju Dejtonskog sporazuma.

Zato je njen ekonomski bilans mnogo složeniji od jednostavnog pitanja koliko je novca "donela" Republici Srpskoj.

Najveći novac koji se može povezati sa njenim periodom na čelu RS nije jedan veliki infrastrukturni projekat, već promena pristupa međunarodnoj pomoći. Republika Srpska je 1996. dobijala samo mali deo sredstava namenjenih obnovi BiH, dok su se posle njenog političkog sukoba sa Karadžićem i dolaska nove vlade pojavile mogućnosti za veći priliv međunarodne pomoći i ekonomsku obnovu.

U tom smislu, njen period na vlasti može se posmatrati kao vreme u kojem se Republika Srpska iz ekonomije razorene ratom i izolovane od velikog dela međunarodne pomoći postepeno pokušavala uključiti u posleratni sistem obnove i međunarodnog finansiranja.

Kurir.rs/Telegraf Biznis