POLITIČKE ODLUKE IZ SPAVAĆE SOBE: Kako su seks i švaleracija načeli Jugoslaviju

Žene vladaju iz senke

POLITIČKE ODLUKE IZ SPAVAĆE SOBE: Kako su seks i švaleracija načeli Jugoslaviju

Društvo -
Nije tajna da je Josip Broz Tito bio ljubitelj lepih žena, ali malo se zna o tome kako su pripadnice lepšeg pola uticale na političke odluke SFRJ

Pregled istorijskih izvora pokazuje da je za četiri ili pet najvažnijih događaja Titove Jugoslavije bila odgovorna žena.

Đilasovim tekstovima, koji su doveli do njegove smene, kumovao je, recimo, snobovski brak i skorojevićki život Peke Dapčevića koji se, na užas pravovernih komunista, oženio lepoticom, balerinom, buržujkom, i brzo se prilagodio Dedinju.

Titovim obračunima s dogmatskim kadrovima u Srbiji pomogla je pak afera u čijem se srcu stajao ljubavni skandal: Petar Strambolić ljubovao je sa ženom generala Ljubodraga Đurića, a ovaj o tome progovorio s – govornice partijskog Kongresa, u Zagrebu, u dvorani Studentskog centra.

“Zaustavite tog ludaka”, povikao je Tito, a stvar je išla uživo u eter… Najvažnije takve afere naći će se i u novoj Titovoj biografiji, koju ovih dana u štampu šalju Slavko i Ivo Goldštajn…

Goldštajn kaže da će se u njegovoj knjizi o Titu naći mesta za neke krupne i dokumentovane događaje tog tipa…

"Tračeve smo izbegavali", kaže Slavko Goldštajn, "ali neke najkrupnije slučajeve, poput Đurićeva, smo obradili."

Seks skandal uživo!

Istraživanje Expressa pokazuje da je slučaj zaista bio značajan i radikalan. U dvorani zagrebačkog Studentskog centra Partija je 1952. održavala jedan od svojih najvažnijih kongresa. Četiri godine posle raskida sa Staljinom, država je prelazila na liberalniji smer.

Amerikanci su slali desetke tenkova Shermann, puške Thompson, te oružje vredno nekoliko milijardi dolara.

Grad Zagreb Sjedinjenim Američkim Državama je poklonio zgradu na Zrinjevcu, Jugoslavija se okretala zapadu, ali ono što se čulo za govornicom kongresa šokiralo bi i Ameriku Klintonove ere.

Tamo je, naime, general Ljubodrag Đurić, Titov bivši cimer u Belom dvoru, s govornice optužio Petra Stambolića da je – ljubavnik njegove žene. Dvoranom su se prolomili uzvici. Malo ko je među 2000 delegata mogao da poveruju šta se događa.

Petar Stambolić, jedan od čelnika srpskih komunista, sedeo je ukočeno u radnom predsedništvu kongresa. General Đurić je uperio prst u njega. Stvar je prekinuo Tito.

Jovanka i Josip Broz Tito, Foto: Profimedia
Jovanka i Josip Broz Tito, Foto: Profimedia

“Zaustavite tog ludaka!”, povikao je. Pošto je Tito zaboravio da isključi mikrofon, njegovu pretnju čuli su, međutim, milioni građana u živom radioprenosu.

General Đurić uhapšen je istog dana. Bila je to, ponovimo, 1952. godina – pokušajmo da zamislimo da se to događa danas, u slobodnom društvu, višestranačkom sistemu! Iza ove afere valjala se politika…

“Posle medenoga meseca šef Titovog kabineta odjednom je počeo da primećuje "crvenu buržoaziju" po državnim vilama, zlatni escajg i diplomatski magazin uvezene odeće”, stoji u jednoj analizi Đurićevog slučaja.

“Kao vrhunac odnarođene potrošnje državne imovine, njegova žena priznala je kako već godinama održava seksualnu vezu s Petrom Stambolićem, koja je dovela do njene trudnoće. Stambolić je prezentovan kao pohotnik koji konzumira poveći harem tuđih supruga. Priču je Đurić preneo samom Titu, koji je Rankovića zadužio da ispita činjenično stanje. Istina da je šef Udbe stao na Đurićevu stranu, (sređujući pobačaj njegove žene), ali je Tito odbio Stambolićevo smenjivanje. I tako je Đurić, u najdubljem uverenju da uživa apsolutnu drugarsku potporu najplemenitijih izdanaka revolucije, samoinicijativno izašao za kongresnu govornicu, računajući na popravku kodeksa časti i dužnosti…”

Ali, pogrešio je.

Milovan Đilas, Foto: Wikipedia
Milovan Đilas, Foto: Wikipedia

Užički jebhoz

“To je bio”, piše Titov biograf Vladimir Dedijer, “tragičan dokaz erozije partizanskog morala. Tito je u besu to nazvao ‘užički jebhoz’. Ovaj naziv je iskovao adaptacijom dva izraza – kolhoz i sovhoz ili sovjetsko državno preduzeće, koje će se pretvoriti u jebačko preduzeće - jebhoz…”

Afera je, dakako, imala i političke posledice. Tito je u Srbiji dobio još jaču podršku Petra Stambolića, liberala, dok je tvrđa komunistička struja doživela poraz.

Istinu o “užičkom jebhozu” Đurić je ispisao u memoarima koji su objavljeni 1988. godine. Nakon toga, uzeo je pištolj, Titov dar, i prostrelio sebi glavu.

Seks je, međutim, bio u pozadini i ključnog jugoslovenskog rascepa – onoga između Tita i Đilasa.

Da herojski etos gubi svoju nekadašnju vrednost, prvi je shvatio Milovan Đilas. Godine 1950., kada se Tito oženio Jovankom, u elitnim kuloarima sagledana je sva uzaludnost, koliko “crvenoga“ terora, toliko ideoloških i političkih opravdanja koje je Đilas, kao šef agitpropa, pisao po službenoj dužnosti.

Možda nikada nećemo saznati da li je Stevo Krajačić i u to umešao svoje nevidljive prste, pritom rabeći Jovankinu zahvalnost za najviši mogući ženski plasman u hijerahiji SFRJ.

Đilasov razvod

Dve-tri godine posle, pod nazivom SKJ, ukinut je Đilasov “agitprop“, koji je, uz ostalo, od komunista nesalomljivoga morala tražio bračno izdržavanje za istorijski najzaslužnije drugarice.

Naslutivši obećanu slobodu, Đilas se razveo od dotadašnje supruge Mitre, koja je imala zavidni revolucionarni staž, zasnivajući bračnu zajednicu s mlađom Šteficom, ženom beznačajne komunističke biografije. Komunisti su to dočekali s tihim zgražavanjem.

Naravno da će Đilas govoriti o licemerju dvostrukih načela, nipošto o ličnim mukama. Tako će viteškim spisateljskim gestom ustati u zaštitu tuđe supruge.

Publicirajući “Anatomiju jednoga morala“ u časopisu Nova misao u januaru 1954. izložio je žalosni slučaj osamljene i omražene balerine Milene Vrsajkov, glumice, operske pevačice i mlade svoga cnogorskog zemljaka Peke Dapčevića, koji je “iz šume“ došao u Beograd na visoki vojni položaj da bi ga balerina potom “prevaspitala” na užas starih komunista.

Milene Vrsajkov Dapčević, Foto: Printscreen youtube
Milene Vrsajkov Dapčević, Foto: Printscreen youtube

Ta sitna, zla i smišljena uznemiravanja – telefonski pozivi mužu, saopštavanje njoj samoj sablažnjivih detalja, anonimnih pisama, sve je to dobijala iz nedelje u nedelju, iz dana u dan.

Ali je mimo očekivanja i nasuprot tome, nije primila, kamo li prigrlila nova sredina. Dočekao ju je tako masivan, leden i neprobojan zid koji niko nije mogao unapred da očekuje, elaborirao je Đilas nevolju Dapčevićeve žene.

S obzirom na starost, tokom rata Milena Dapčević bila je devojčica, ni zaslužna za novu vlast ni kriva za njene prethodnike kvislinga i nacidržavice.

Za difamaciju je tako poslužila retorika koju ispravne političke supruge sigurno nisu prihvatile u KPJ i NOB-u. Uprkos partijskim školama i tečajevima opismenjavanja, prevladao je vokabular njihovog porekla balkanskih seljanki, zavidnih na dobroj bračnoj prilici.

“Naratovao se drugar, trebalo je samo da podigne suknju“; “uhvatila ga je na golu nogu“, brujalo se šapatom oko Milenine figure. Prema tim motivima je kasnije snimljen film “Oficir s ružom”.

Nekoliko meseci kasniuje na partijskom skupu Đilas je optužen za liberalizam koji zbunjuje i uznemirava javnost. Isključen je iz Centralnoga komiteta.

Mnogi konci vode i u spavaće sobe samog Tita

Nova misao nikada više nije izašla, njen glavni urednik, Skender Kulenović, degradiran je u korektora Borbe. Do razračunavanja Partije s Đilasom došlo je na plenumu CK 16. i 17. januara, napisao je u jednom tekstu Ivan Ivanji, dugogodišnji Titov prevodilac s nemačkog:

“Iako su uzrok svakako pre svega bili Đilasovi teorijski članci u Borbi, slutim, a naravno dokazati ne mogu, da mnogi konci vode i u spavaće sobe, na primer, samog Tita, Kardelja, Rankovića i drugih, gde su supruge uzbuđeno ukazivale na ‘Anatomiju jednog morala’ i spominjale Peku Dapčevića i Bebu ili njenu najstariju sestru. Niko o tome nije govorio ništa slično, možda je moja mašta pobegla samnom… ”

I Goli otok, to jest logor na njemu, usko je vezan uz ljubavne afere u Partiji. Zapovednik tog logora bio je general Jovan Kapičić, deda poznatog glumca, otac još poznatijeg košarkaša i – što je manje poznato – prvi dečko Davorjanke Paunović, najveće ljubavi Josipa Broza Tita.

Tito je Kapičiću uzeo Davorjanku, a zauzvrat dao – karijeru

“Kao da se ni tada ni kasnije nije ništa desilo, taj Jovo Kapičić je stalno napredovao bez obzira na to šta je radio”, ispričaće kasnije Vlado Dapčević, rođeni brat Peke Dapčevića, koji je na Golom otoku ostavio najbolje godine svog života.

”Meni se čini da je tajna u sledećem. Njegova devojka pre rata u Beogradu je bila Davorjanka Paunović Zdenka. Znaš ko je Zdenka? Titova ratna sekretarica i nevenčana žena. Da, da, žena. To je bila javna tajna. Opasnije je bilo zameriti se toj Davorjanki nego lično Titu. Početkom četrdeset prve godine beogradska organizacija je od Centralnog komiteta Partije dobila naređenje da pošalje dve studentkinje, članice Partije. Izbor je pao na nju i na Vjeru Planojević. Vjera je bila kasnije ljubavnica Sretena Zujovića. Tada se Davorjanka zbližila s Titom. Valjda su se i Tito i Davorjanka zbog toga osećali nešto dužni Jovu Kapičiću – ona ga ostavila zbog Tita – i tako mu se svašta opraštalo, i još je napredovao”.

Na pitanje novinarke Tamare Nikčević da li je tačno da je Davorjanka Paunović pre Tita bila njegova devojka, Kapičić je bez okolišanja rekao:

“Jest, istina je. Pred sam početak rata bio sam student medicine, a ona je studirala jezike na filozofskom. Bili smo zajedno nešto više od godinu dana. Bila je komunistkinja ilegalka kao i ja. Centralni komitet Srbije poslao ju je Titu da mu bude s ruke. Te 1942. bio sam sa svojom jedinicom stacioniran u okolini Foče. Bio sam zapovednik, politički komesar i morao sam da se brinem o saborcima. Moji drugovi, njih četvorica, i ja pošli smo u Foču nabaviti nešto hrane. Išli smo uskom fočanskom ulicom kad smo odjednom začuli topot konjskih kopita po kaldrmi, skočili smo u stranu da konji prođu. Posle dvadeset ili trideset metara zaustavili su se. Vidim jedan konj se vraća prema nama, a drugi ostaje i čeka. Kad je prišao, vidim da je taj koji se vraća Tito. Prilazi i pita me: ‘Jovo, kad si došao u grad?’ Kažem mu: ‘Druže Tito, pre nekoliko sati.’ ‘Pa što nisi došao kod mene da ručaš?’, pita me. ‘Sramota me da ja ručam kod vas, a da mi drugovi budu gladni. Nešto smo nabavili za jelo i jurimo natrag’, kažem mu, a sve vreme gledam onog drugog konjanika i vidim da je to Davorjanka. Ona ide u šetnju s Titom i nije se vratila da me pozdravi. U tom trenutku znao sam da mi ta žena više ne pripada, jer da je još moja, vratila bi se s njim i pozdravila me. Bilo je teško, bolelo je, ali drugovima nisam ništa rekao.”

Ni reč o Davorjanki

Tito i on sreli su se još mnogo puta u životu. A na pitanje “jeste li ikad razgovarali o njoj”, rekao je: “Ne, nikad to nismo spomenuli iako znam da me voleo i verovao mi. Ali mogu razumeti da se zaljubio u nju jer Davorjanka je bila prava lepotica. Bilo je u Vrhovnom štabu i drugih žena, ali ni jedna kao ona…”

Istina pak o “prvoj sultaniji”, Jovanki Broz verovatno se nikada neće saznati. Navodno ju je Titu “uvalio” Stevo Krajačić, šef svih ruskih špijuna u Jugoslaviji, da Tita ima na oku. On mu je navodno poslao i dve sestre Grbić, maserke, ali to je već druga priča…

PRATITE KURIR NA VAJBERU

(Fokus.ba)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track