STEFAN UROŠ II MILUTIN: Stvorio moćnu državu i sagradio 40 crkava!

Svi sveti Srbi (11)

STEFAN UROŠ II MILUTIN: Stvorio moćnu državu i sagradio 40 crkava!

Društvo -
Nakon što je preuzeo vlast od brata Dragutina, srpski kralj znatno je proširio granice države i postao ozbiljan politički činilac na Balkanu

Stefan Uroš II Milutin Nemanjić, rođen oko 1253. godine, bio je kralj Srbije i jedan od najmoćnijih srpskih vladara u srednjem veku. Pripadao je dinastiji Nemanjića: bio je mlađi sin kralja Uroša I i Jelene Anžujske, brat kralja Dragutina i otac kralja Stefana Dečanskog.Sabor u DeževuNa saboru u Deževu kod Novog Pazara 1282. primio je vlast od Dragutina. Tokom skoro četrdesetogodišnje vladavine Stefana Uroša II Milutina, kraljevina Srbija je otpočela svoje značajno širenje ka jugu na račun Vizantije, s kojom je 1299. godine uspostavljena nova granica na liniji Ohrid-Prilep-Štip, čime je srpskoj državi priključen severni deo današnje Albanije i veći deo današnje Republike Makedonije. Osim toga, vodio je uspešne ratove s Bugarima, od kojih je trajno osvojio Braničevo s Kučevom, kao i sa Tatarima.On je prvi kralj Srbije koji postaje ozbiljan politički činilac u regionu, sklapa ofanzivne saveze, ali i biva meta jakih saveza okolnih država. Ženio se pet puta (poslednja supruga Simonida), i tako uspeo da sačuva teritorije osvojen u ratovima s Vizantijom i Bugarima, dok je sukob sa Tatarima okončao slanjem svog sina i naslednika Stefana kao taoca.Na srpski dvor, do tada skroman, uveo je raskošan vizantijski protokol.Kao vladar, Milutin je želeo da Srbija bude jaka i snažna, da politički, duhovno i kulturno nastavi tradiciju poljuljanog Vizantijskog carstva. Njegov kulturni rad je još važniji od političkog. Posebno se isticao kao ktitor i graditelj. U njegovo vreme znatno je proširena teritorija nad kojom je Srpske pravoslavna crkva imala jurisdikciju. Njegovom zaslugom obnovljena je Žiča postradala od Tatara, podigao je Bogorodicu Ljevišku, sedište prizrenskog, i Gračanicu, sedište lipljanskog episkopa, i Crkvu Bogorodice Trojeručice, duhovni centar skopske episkopije. Za četiri decenije vladavine podigao je četrdeset crkava i manastira - više nego svi Nemanjići pre njega zajedno - i to u Srbiji, Svetoj Gori, Sinaju, Solunu, Carigradu, Sofiji i Jerusalimu... Svoju veliku graditeljsku delatnost počeo je zidanjem crkve, konaka i trpezarije u Hilandaru. Podigao je, između ostalih, Kraljevu crkvu u Studenici, a njegova zadužbina je manastir Banjska na Kosovu. Sagradio je i bolnice u Prizrenu, Carigradu i Jerusalimu.Umro je u Nerodimlju 1321. godine, a već nepune tri godine kasnije proglašen je za sveca. Mošti Svetog Milutina bile su u Banjskoj do dolaska Turaka 1389. godine, kad su prenete u Trepču, a odatle 1460. godine u Sofiju, gde se i danas nalaze.Lik na mnogim freskama naših manastiraLik ovog sveca, čiji je kult rano razvijen i kod Bugara i Rusa, nalazi se na mnogim freskama naših manastira: u Arilju, Bogorodici Ljeviškoj, Sopoćanima, Hilandaru, Kraljevoj crkvi u Studenici, Starom Nagoričinu, Dečanima, Peći, Orahovici, u oltaru Saborne crkve u Beogradu...Predstavljen je i na dvema ikonama iz 14. veka koje se nalaze u crkvi Svetog Petra u Rimu i Svetog Nikole u Bariju.Srpska crkva proslavlja ga 12. novembra.

Ovaj feljton pisan je na osnovu monografije „Sveti Srbi“ dr Slobodana Mileusnića, u izdanju „Pravoslavne reči“ iz Novog Sada. Fotografije su takođe preuzete iz ove monografije

Sutra: Stefan Dečanski

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track