(FOTO I VIDEO) OVE SVETINJE BRANIMO NA KOSOVU: Manastiri kao kolevka srpske istorije #NoKosovoUnesco
Foto: Wikipedia, Printskrin/Facebook

Bitka za srednjovekovne spomenike

(FOTO I VIDEO) OVE SVETINJE BRANIMO NA KOSOVU: Manastiri kao kolevka srpske istorije #NoKosovoUnesco

Društvo -
Pogledajte zašto je bitno da manastiri i crkve na Kosovu i Metohiji ostanu deo srpske kulturne baštine

BEOGRAD - Generalna konferencija Uneska danas će u Parizu raspravljati i odlučivati o zahtevu Kosova za prijem u tu organizaciju, a Srbija će, kako je najavljeno, učiniti sve da ta tačka dnevnog reda bude odložena i da se rasprava o toj temi prebaci u Brisel.

Ambasador Srbije pri Unesku Darko Tanasković rekao je da je neizvesno da li će se Generalna konferencija pozitivno izjasniti o zahtevu Srbije, dok je šef srpske diplomatije Ivica Dačić u sredu u Parizu apelovao na odlaganje rasprave i upozorio da se ne sme dozvoliti da Unesko bude politizovan ili zloupotrebljen.

Uz podatak da je od 1999. godine uniššteno više od 200 spomenika srpske kulture i grobalja na Kosovu i Metohiji, podsećamo i šta čini kulturnu baštinu koju Srbija brani na KiM.

Na Listi svetske baštine Uneska nalaze se srpski manastiri Visoki Dečani, Gračanica, Pećka patrijarššija i crkva Bogorodica Ljevišška, a reč je o kulturnim dobrima na teritoriji Kosova i Metohije. Ona se na listi nalaze pod objedinjenim nazivom "Srednjovekovni spomenici na Kosovu i Metohiji" i predstavljaju vrhunac vizantijsko-romaničke kulture, sa jedinstvenim stilom fresko-slikarstva, koji se razvio na prostoru Balkana između 13. i 17. veka.

Foto: Printscreen Youtube
Foto: Printscreen Youtube

Svojom arhitekturom i freskama, ali i ikonama i crkvenim nameštajem koji su u njima sačuvani oni pružažju bogatu sliku umetničkih zbivanja u srednjovekovnoj Srbiji. Karakterišše ih praćenje naprednih tokova vizantijske umetnosti, kombinovano sa elementima istovremene umetnosti Zapada, a zahvaljujući svojim ktitorima i njihovim saradnicima, ti spomenici visoko nadilaze okvire lokalne sredine.

Manastir Visoki Dečani je prvi upisan na listu 2004. godine, a dve godine kasnije upisana su i preostala tri zdanja, kada su i registrovana pod zajedničkim, neutralnim imenom "Srednjovekovni spomenici na Kosovu i Metohiji".

Iste 2006. godine su zbog nestabilne bezbednosne situacije na KiM upisani na Listu svetske bašštine u opasnosti. Prišština je potom pokuššala da ih preimenuje u "kosovske kulturne spomenike" što je izazvalo burnu i ošštru reakciju Beograda i nije proššlo u Unesku. Stavljanjem na listu Unesko obavešštava međunarodnu zajednicu o faktorima koji ugrožžavaju objekte globalne kulturne bašštine i podstiče na akcije čiji je cilj da se ugrožžavanje spreči. Takođe, uspostavlja se monitoring, zajedno sa zemljom na čijoj teritoriji se objekat nalazi i odobravaju sredstva da se objekat zašštiti, a ugrožžavanje umanji ili spreči.

Manastir Dečani

Manastir Dečani je grobna crkva i zadužžbina kralja Stefana Dečanskog, za koju je originalna osnivačka povelja iz 1330. godine sačuvana. Osim činjenice da je graditelj bio franjevac Fra Vita iz Kotora i da je posle Stefanove smrti gradnju završšio njegov sin Duššan, posebno se podvlači vrednost dva drvorezbarena predmeta iz tog perioda - drvenog prestola iz 1335. godine i sarkofaga kralja Stefana Dečanskog iz 1340. godine.

Od ikona se posebno vrednim smatraju one koje je krajem 16. veka naslikao monah Longin - 15 ikona velikih praznika i monumentalna ikona Svetog Stefana Dečanskog sa motivima iz njegovog života. Freskoživopis je gotovo u celini sačuvan i broji preko 1.000 pojedinačnih figura i scena razvrstanih u više od 20 ciklusa, tako da predstavlja najveći očuvani izvor podataka o vizantijskoj ikonografiji. Posebno je zanimljiv niz istorijskih portreta i kompozicija vladarske ikonografije.

Ikonostas sa prestonim ikonama je originalan kao i veći deo crkvenog mobilijara. Dečanska riznica je najbogatija u Srbiji, sa oko 60 ikona iz 14-17. veka, starim rukopisima i ostalim bogoslužbenim predmetima, navode iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika. Za razliku od crkve, skoro sve ostale manastirske građevine su izgubile svoj prvobitni izgled. Konzervatorski radovi se preduzimaju na čitavom kompleksu još od tridesetih godina prošlšog veka i kontinuirano traju sve do danas. Važžan je i podatak da je manastir aktivan i da se u njemu redovno održžavaju bogoslužženja.

Pećka Patrijaršija, Foto Beta
Pećka Patrijaršija, Foto Beta

Pećka Patrijarššija

Pećka Patrijarššija, sa četiri crkve koje je sačinjavaju, smatra se posebno značajnom zbog mesta koje je imala u istorijskom nastanku i jedinstvu srpske držžave i crkve za vreme cara Duššana. Pominje se posebno osnivanje Srpske Patrijarššije 1346. godine i uloga koju je imala u 16. kada su Turci dozvolili njeno obnavljanje. Monumentalne i jedinstvene freske iz 13. veka u Crkvi Svetih Apostola takođe su naglašene kao vrednost svetske kulturne bašštine.

Skupina pećkih crkava vekovima je duhovno sediššte i mauzolej srpskih arhiepiskopa i patrijaraha. Hram svetog apostola podigao je u trećoj deceniji 13. veka arhiepiskop Arsenije I. Njegovom zaslugom crkva je oslikana oko 1260. Arhiepiskop Nikodim (1321-1324) podigao je uz severnu stranu hram svetog Dimitrija, a arhiepiskop Danilo II (1324-1337) je sa južžne strane izgradio crkve posvećene Bogorodici Odigitriji i svetom Nikoli. Ispred zapadnih fasada Odigitrije je podigao i monumentalnu pripratu u vidu velelepnog otvorenog trema. U vreme patrijarha Makarija Sokolovića elegantni otvori sa dvojnim arkadama su zazidani. Čitava istorija stilova srednjovekovnog zidnog slikarstva možže da se sagleda na zidovima pećkih crkava.

Bogorodica Ljevišška, Foto: Wikipedia
Bogorodica Ljevišška, Foto: Wikipedia

Bogorodica Ljevišška

Bogorodica Ljevišška se ističe po freskama iz ranog 14. veka i stilu renesanse Paleologa, koji kombinuje uticaje istočne pravoslavno-vizantijske i zapadne romanske tradicije, a taj stil je bio odlučujući za ukupnu kasniju balkansku umetnost.

Veoma ošštećen žživopis poseduje izuzetne vrednosti i spada među najuspelije fresko-celine iz doba vladavine vizantijske dinastije Paleologa. On je delo protomajstora Astrape iz Soluna sa saradnicima iz oko 1310-13. koji je, sudeći po sačuvanom žživopisu, načinio izuzetno originalan izbor kompozicija, pojedinačnih figura, njihovih ikonografskih reššenja kako u detalju, tako i u celini.

Posebno su značajni portreti ktitora i povorka Nemanjića, predaka kralja Milutina, koji su natprirodne veličine. Konzervatorsko-restauratorski radovi na arhitekturi obavljeni su pedesetih godina, slikarstvo je ispod slojeva kreča otkriveno 1950-52, a potom je čišćeno i retuširano u više navrata između 1969. i 1979. godine.

Crkva je gađana vatrenim oružžjem i spaljena marta 2004. kada su teško ošštećeni portreti Nemanjića iz priprate, slikarstvo kule, a u manjoj meri i slikarstvo naosa.

Manstir Gračanica, Foto: Wikipedia
Manstir Gračanica, Foto: Wikipedia

Crkva Uspenja Bogorodice u Gračanici

Manastirski crkva Uspenja Bogorodice u Gračanici, zadužžbina kralja Milutina, sagrađena je u drugoj deceniji 14. veka i spada u vrhunska arhitektonska ostvarenja epohe. Sredinom 14. veka dozidana je spoljna priprata, a Mihailo i Evtihije, čuveni slikari iz Soluna, završšili su žživopisanje do 1321.

Pored kompozicija iz ciklusa Vaseljenskih sabora, Bogorodičinog akatista i Krštenja, tu su portreti srpskih arhiepiskopa i patrijaraha i predstava sahrane gračaničkog mitropolita Dionisija. Gračanička riznica stradala je u požžarima između 1379. i 1383. godine, a u njoj se danas nalazi značajna zbirka ikona, među kojima je najstarija Hrista Milostivog iz 14. veka, jedinstvena po svojim dimenzijama (269x139 centimetara).

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track