1. Aleksa Simić smenjivao vladareDiplomatski predstavnik Srbije u Carigradu, srpski šef diplomatije i jedan od najvažnijih političara prve polovine 19. vekaAleksa Simić bio je jedna od najznačajnijih političkih figura u Srbiji u prvoj polovini 19. veka.Šegrt i špijunRođen je 1800. godine u sremskom selu Boljevci. Njegov otac učestvovao je u Prvom srpskom ustanku, pa je postao starešina u Krupevcu. Kad se porodica preselila za njim, Aleksu su ostavili kod prijatelja u Jakovu da se školuje. Sa 12 godina otišao je u Zemun, gde je pet godina bio trgovački šegrt i kalfa. Potom se dve godine samostalno bavio trgovinom u Novom Sadu, a kao devetnaestogodišnjak vratio se u Srbiju i zaposlio se kao pisar u kancelariji kneza Miloša Obrenovića.Godinu dana kasnije prešao je kod Miloševog brata Jevrema, a 1823. Miloš, koji stoluje u Kragujevcu, postavlja ga na mesto blagajnika, a zatim šalje i kao svog izaslanika u Beograd. Tu malo kontroliše beogradske hrišćanske trgovce, a malo se bavi špijunažom. Dobro je poznavao turski, pa je često u ime Miloša pregovarao s turskim predstavnicama. Od 1829. do 1833. zajedno s bratom Stojanom trgovao je solju u Vlaškoj u ime kneza Miloša, što je i njima omogućilo veliku zaradu. Aleksa Simić važio je za jednog od najbogatijih Srba svog doba.Pripadao je grupi srpskih velikaša koji su nastojali da ustavom ograniče Miloševu vlast. Aleksa Simić bio je u komisiji koja je radila na nacrtu prvog srpskog ustava - Sretenjskog ustava. Po njegovom uvođenju postao je ministar finansija. U to vreme u Srbiji su postojala samo četiri ministra.Kad je maloletni Mihailo 1839. seo na presto, njegov stric Jevrem digao je neke nahije na pobunu kako bi od kneza oterao njegove tutore, pa su Toma Vučić, Avram Petronijević, Aleksa Simić, njegov brat Stojan i drugi morali spas da potraže kod paše u beogradskoj tvrđavi. Odatle su bili prinuđeni da beže dalje, u Carigrad, a tek na proleće 1842. dobili su dozvolu da se vrate u Beograd.U leto te godine Toma Vučić digao je bunu i oterao Mihaila s vlasti, a za kneza je izabran Karađorđev sin Aleksandar. Aleksa Simić upućen je kao diplomatski predstavnik Srbije u Carigrad da kod sultana izdejstvuje da potvrdi Aleksandra Karađorđevića za kneza.Uspešno je obavio taj posao, te je od 1843. do 1844. godine bio predsednik vlade i ministar inostranih dela. Posle toga povukao se na svoja imanja u Vlaškoj, da bi se nakon pet godina vratio u vladu, ovog puta prvo kao ministar ministar pravde i prosvete, a zatim unutrašnjih dela. Kad je Karađorđevićev režim zapao u duboku krizu, Aleksa Simić opet je bio pozvan da stane na čelo vlade i preuzme inostrana dela, i to u dva maha - od 1853. do 1855. i od 1856. do 1857. godine.OstavkaU prvoj polovini 19. veka Srbija se malo šta pitala u spoljnoj politici. Na evropskom kongresu u Parizu 1856. godine Austrija je iskoristila poraz Rusije u Krimskom ratu, pa je na njen predlog ruski protektorat nad srpskom kneževinom zamenjen garancijama svih velikih sila. A pošto je zapadnim silama bila potrebna austrijska saradnja protiv Rusije, one su prepustile Srbiju bečkom uticaju.Kad je bio doveden u vezu s Tenkinom bunom, čiji je cilj bio povratak Miloša Obrenovića na vlast, morao je da podnese ostavku.Aleksandar Karađorđević je svrgnut, a Miloš vraćen na presto 1858. godine, ali za Aleksu Simića više nije bilo mesta u politici.Umro je 1872. godine.Njegov sin Milan bio je upravnik Narodnog pozorišta od 1871. do 1875. i od 1877. do 1880. godine. 2. Nesrećna ljubav Milana Petronijevića
Tužba zbog mirazaOstalo je zabeleženo da je Milan Petronijević posle ženine smrti tužio svog tasta kneza Srbije Aleksandra Karađorđevića što mu nije stigao miraz, a tom aferom naslađivali su se ondašnji evropski bulevarski listovi
3. Uporni prosvetitelj Dimitrije Matić
Iako je bio na najvišim državnim funkcijama, doktor filozofije iz Rume najviše pažnje uvek je posvećivao prosveti Stipendista Berlinski ugovorPRVI OTPUŠTENI PROFESORTri godine Dimitrije Matić radio je kao profesor građanskog i državnog prava na Liceju u Beogradu, a onda je otpušten zbog slobodoumnosti - prvi takav u istoriji ove visokoškolske ustanove
4. Milionske pronevere Milana Piroćanca
Jedan od najboljih srpskih advokata istovremeno je bio i jedan od najkorumpiranijih predsednika vlade Sukobi sa strankama Klevete i sudPRIZNANJETasa Ivković objavio je spisak ljudi koje je potkupio Ežen Bontu, predsednik “Generalne unije”. Neke ličnosti sa spiska tužile su Ivkovića za klevetu, i on je osuđen na šest meseci zatvora. Sud je, međutim, odbio samo tužbu Milana Piroćanca, prećutno priznavši njegovu korumpiranost
5. Dragutin Franasović - ismejani ministar
Ađutant kralja Milana branio je vladara svojim telom 1882, pa je nagrađen ministarskim položajem Napredak u službi Pismo i oproštajO BABAMA I JUNACIMAU Beogradu 1887. održane su dve sahrane - umro je bio major Mihajlo Katanić, junak iz srpsko-bugarskog rata, i umrla je majka Dragutina Franasovića. Kralj Milan prisustvovao je njenom pogrebu, pa je Branislav Nušić napisao: “U Srbiji prilike su take/ Babe slave, preziru junake/ Zato i vi ne mučite se džabe/ Srpska deco, postanite babe”
TROSTRUKI UDOVACÐorđe Simić ženio se četiri puta. Prva žena mu je bila Jelena Karađorđević. Posle njene smrti oženio se Julkom Pržić, ali je u 29. godini i drugi put ostao udovac. Treći put se oženio udovicom Jelenom Bojević. Posle njene smrti je s Leopoldinom Koumal 1913. dobio vanbračnog sina
7. Jovan Jovanović Pižon u vrtlogu zbivanja
Iako je ovaj Beograđanin bio ministar samo 73 dana, njegovo ime je velikim slovima upisano u istoriju srpske diplomatije i kulture Vreme ratova Zemljoradnička strankaPRIPREMA ATENTATAJovan Jovanović Pižon bio je srpski poslanik u Beču u vreme Sarajevskog atentata i on je upozorio Aleksandra fon Hojosa, šefa kabineta ministra spoljnih poslova Austrougarske, da se sprema napad na Franca Ferdinanda
Sledeće subote: 7 praznika koje smo slavili u socijalističkoj Jugoslaviji