7 srpskih ministara spoljnih poslova

Oni su predstavljali Srbiju u svetu

7 srpskih ministara spoljnih poslova

Društvo -
Pojedini šefovi diplomatije kraljevine i kneževine Srbije obeležili su vreme u kojem su živeli

1. Aleksa Simić smenjivao vladareDiplomatski predstavnik Srbije u Carigradu, srpski šef diplomatije i jedan od najvažnijih političara prve polovine 19. vekaAleksa Simić bio je jedna od najznačajnijih političkih figura u Srbiji u prvoj polovini 19. veka.Šegrt i špijunRođen je 1800. godine u sremskom selu Boljevci. Njegov otac učestvovao je u Prvom srpskom ustanku, pa je postao starešina u Krupevcu. Kad se porodica preselila za njim, Aleksu su ostavili kod prijatelja u Jakovu da se školuje. Sa 12 godina otišao je u Zemun, gde je pet godina bio trgovački šegrt i kalfa. Potom se dve godine samostalno bavio trgovinom u Novom Sadu, a kao devetnaestogodišnjak vratio se u Srbiju i zaposlio se kao pisar u kancelariji kneza Miloša Obrenovića.Godinu dana kasnije prešao je kod Miloševog brata Jevrema, a 1823. Miloš, koji stoluje u Kragujevcu, postavlja ga na mesto blagajnika, a zatim šalje i kao svog izaslanika u Beograd. Tu malo kontroliše beogradske hrišćanske trgovce, a malo se bavi špijunažom. Dobro je poznavao turski, pa je često u ime Miloša pregovarao s turskim predstavnicama. Od 1829. do 1833. zajedno s bratom Stojanom trgovao je solju u Vlaškoj u ime kneza Miloša, što je i njima omogućilo veliku zaradu. Aleksa Simić važio je za jednog od najbogatijih Srba svog doba.Pripadao je grupi srpskih velikaša koji su nastojali da ustavom ograniče Miloševu vlast. Aleksa Simić bio je u komisiji koja je radila na nacrtu prvog srpskog ustava - Sretenjskog ustava. Po njegovom uvođenju postao je ministar finansija. U to vreme u Srbiji su postojala samo četiri ministra.Kad je maloletni Mihailo 1839. seo na presto, njegov stric Jevrem digao je neke nahije na pobunu kako bi od kneza oterao njegove tutore, pa su Toma Vučić, Avram Petronijević, Aleksa Simić, njegov brat Stojan i drugi morali spas da potraže kod paše u beogradskoj tvrđavi. Odatle su bili prinuđeni da beže dalje, u Carigrad, a tek na proleće 1842. dobili su dozvolu da se vrate u Beograd.U leto te godine Toma Vučić digao je bunu i oterao Mihaila s vlasti, a za kneza je izabran Karađorđev sin Aleksandar. Aleksa Simić upućen je kao diplomatski predstavnik Srbije u Carigrad da kod sultana izdejstvuje da potvrdi Aleksandra Karađorđevića za kneza.Uspešno je obavio taj posao, te je od 1843. do 1844. godine bio predsednik vlade i ministar inostranih dela. Posle toga povukao se na svoja imanja u Vlaškoj, da bi se nakon pet godina vratio u vladu, ovog puta prvo kao ministar ministar pravde i prosvete, a zatim unutrašnjih dela. Kad je Karađorđevićev režim zapao u duboku krizu, Aleksa Simić opet je bio pozvan da stane na čelo vlade i preuzme inostrana dela, i to u dva maha - od 1853. do 1855. i od 1856. do 1857. godine.OstavkaU prvoj polovini 19. veka Srbija se malo šta pitala u spoljnoj politici. Na evropskom kongresu u Parizu 1856. godine Austrija je iskoristila poraz Rusije u Krimskom ratu, pa je na njen predlog ruski protektorat nad srpskom kneževinom zamenjen garancijama svih velikih sila. A pošto je zapadnim silama bila potrebna austrijska saradnja protiv Rusije, one su prepustile Srbiju bečkom uticaju.Kad je bio doveden u vezu s Tenkinom bunom, čiji je cilj bio povratak Miloša Obrenovića na vlast, morao je da podnese ostavku.Aleksandar Karađorđević je svrgnut, a Miloš vraćen na presto 1858. godine, ali za Aleksu Simića više nije bilo mesta u politici.Umro je 1872. godine.Njegov sin Milan bio je upravnik Narodnog pozorišta od 1871. do 1875. i od 1877. do 1880. godine.

2. Nesrećna ljubav Milana Petronijevića

Čuveni diplomata i ministar bio je oženjen Kleopatrom Karađorđević, ali ona je preminula samo šest meseci posle venčanjaŠpanski osvajači iz Južne i Srednje Amerike u Evropu su, pored zlata, doneli i nove poljoprivredne kulture: krompir, paradajz, kukuruz i suncokret. Najbrže je prihvaćen krompir. Osim plamenjače, bolesti svih povrtarskih kultura, krompir u Evropi nije imao prirodnog neprijatelja sve do 1948. godine, kad se u Poljskoj pojavila krompirova zlatica, do tada u Evropi nepoznat insekt, ali uobičajen u obe Amerike. Ima ozbiljnih naučnika koji tvrde da su američki avioni poljska krompirišta zasuli larvama ove štetočine kako bi oslabili SSSR i zemlje Istočnog bloka.Stiže preko RusijeU Crnu Goru krompire je, na povratku iz Rusije 1786. godine, doneo vladika Petar I Petrović Njegoš i razdelio ih Crnogorcima da ih gaje. Otuda ime ruski i rusijanka, odnosno rušnjak, kako su ga zvali u okolini Foče, u koju je kasnije prenesen. Svoj doprinos gajenju ove biljke u Srbiji dao je i Dositej Obradović, koji je, došavši u oslobođeni Beograd 1806. godine iz Zemuna, doneo i nekoliko vreća krompira. Ali Karađorđe i članovi Praviteljstvujušćeg sovjeta serbskog bili su nepoverljivi.Prema tekstu Predraga Mutavdžića iz Akademskog društva Srpske, bilo je ovako:“Dositej zato naredi jednog dana da se krompir obari onako kako je naložio i da se potom posluži u odaji gdje će biti on sa članovima Sovjeta. Kada su donijeli vruć krompir, svi bjehu okruženi teškom nevjericom te se niko, pored Dositejevog nutkanja, ne usudi da ga proba, ne samo zato što nisu znali kako se jede nego i iz straha da ne bude kojim slučajem otrovan (da mu neko od prisutnih tajno ne radi o glavi). Vidjevši da je vrag odnio šalu, Dositej prvi poseže za krompirom i stade ga ljuštiti pred svima i jesti. Kada su vidjeli da je ovaj navalio i na drugi, pa na treći i da mu nije ništa, i ostali se osmjeliše uz osmehe da pruže ruku i da uzmu po krompir jedući ga upravo onako kako je to činio veliki Dositej.Dositej potom kaza Karađorđu da jednu poveću vreću krompira treba zasaditi i objasni mu kako se krompir obrađuje. Došlo vrijeme i vađenja usjeva, a pošto je godina bila povoljna i izdašna, ostalo je krompira i za novu sadnju. Godine 1808. bilo je dovoljno krompira da se podijeli Srbima i da se počne masovnije saditi. Međutim, Srbi iz Beogradskog pašaluka ni da čuju da uzmu, a kamoli da posade to ‘đavolsko sjeme’ o kome su se već uveliko raspredale svakojake nevjerovatne priče. Čuvši da seljaci odbijaju da prime i sade krompir, Karađorđe izda naredbu u kojoj je stajalo da se ima svako kazniti javnim bičevanjem sa deset udaraca kandžijom ukoliko ne preuzme krompir i njegovo sjeme. Ni ova kazna nije mogla natjerati neposlušne seljake da se prihvate gajenja krompira, pogotovo što su imali i otvorenu podršku neobrazovanih sveštenika koji su s podozrenjem gledali na krompir kao ‘na katoličku podvalu’ i koji su podržavali narodne praznovjerice i raširene priče.”Zasađen po dekretuVlasti, međutim, nisu odustajale, pa je tako i knez Miloš 1821. godine izdao naredbu seoskim starešinama “da bi se svaki na proleće postarao seme od krompira naći i usejavati, budući da je ta stvar nama svima ljudima polezna, kako i za marvu upotrebljavati”.

Tužba zbog mirazaOstalo je zabeleženo da je Milan Petronijević posle ženine smrti tužio svog tasta kneza Srbije Aleksandra Karađorđevića što mu nije stigao miraz, a tom aferom naslađivali su se ondašnji evropski bulevarski listovi

3. Uporni prosvetitelj Dimitrije Matić

Iako je bio na najvišim državnim funkcijama, doktor filozofije iz Rume najviše pažnje uvek je posvećivao prosveti Stipendista Berlinski ugovor

PRVI OTPUŠTENI PROFESORTri godine Dimitrije Matić radio je kao profesor građanskog i državnog prava na Liceju u Beogradu, a onda je otpušten zbog slobodoumnosti - prvi takav u istoriji ove visokoškolske ustanove

4. Milionske pronevere Milana Piroćanca

Jedan od najboljih srpskih advokata istovremeno je bio i jedan od najkorumpiranijih predsednika vlade Sukobi sa strankama Klevete i sud

PRIZNANJETasa Ivković objavio je spisak ljudi koje je potkupio Ežen Bontu, predsednik “Generalne unije”. Neke ličnosti sa spiska tužile su Ivkovića za klevetu, i on je osuđen na šest meseci zatvora. Sud je, međutim, odbio samo tužbu Milana Piroćanca, prećutno priznavši njegovu korumpiranost

5. Dragutin Franasović - ismejani ministar

Ađutant kralja Milana branio je vladara svojim telom 1882, pa je nagrađen ministarskim položajem Napredak u službi Pismo i oproštaj

O BABAMA I JUNACIMAU Beogradu 1887. održane su dve sahrane - umro je bio major Mihajlo Katanić, junak iz srpsko-bugarskog rata, i umrla je majka Dragutina Franasovića. Kralj Milan prisustvovao je njenom pogrebu, pa je Branislav Nušić napisao: “U Srbiji prilike su take/ Babe slave, preziru junake/ Zato i vi ne mučite se džabe/ Srpska deco, postanite babe”

6. Ðorđe Simić - političar bez karaktera Za šefa diplomatije Slobodan Jovanović je napisao da je “čovek bez političke težine, koji je stizao na visoke položaje kao dvorski čovek” Kuća i dvor Rodbinske veze

TROSTRUKI UDOVACÐorđe Simić ženio se četiri puta. Prva žena mu je bila Jelena Karađorđević. Posle njene smrti oženio se Julkom Pržić, ali je u 29. godini i drugi put ostao udovac. Treći put se oženio udovicom Jelenom Bojević. Posle njene smrti je s Leopoldinom Koumal 1913. dobio vanbračnog sina

7. Jovan Jovanović Pižon u vrtlogu zbivanja

Iako je ovaj Beograđanin bio ministar samo 73 dana, njegovo ime je velikim slovima upisano u istoriju srpske diplomatije i kulture Vreme ratova Zemljoradnička stranka

PRIPREMA ATENTATAJovan Jovanović Pižon bio je srpski poslanik u Beču u vreme Sarajevskog atentata i on je upozorio Aleksandra fon Hojosa, šefa kabineta ministra spoljnih poslova Austrougarske, da se sprema napad na Franca Ferdinanda

Sledeće subote: 7 praznika koje smo slavili u socijalističkoj Jugoslaviji

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja