U nekadašnjem letnjikovcu vladarske dinastije kod Smedereva posetioci i dalje imaju priliku da osete duh druge polovine 19. veka

0901-vila-obrenovica--nenad-tepavcevic.jpg
Foto: Igor Markov

U vreme najveće slave i ugleda, 1829. godine, knez Miloš Obrenović kupio je u najlepšem delu Smedereva imanje s vinogradom. Želja mu je bila, kažu, da na prostranom imanju od 30 hektara sagradi palatu za svoju porodicu i da gaji vinovu lozu. Već 1833. godine knez Miloš je ovde sagradio konak s vinskim podrumom, čija su smederevska bela vina vrlo brzo postala poznata na evropskom tržištu.

Mesto okupljanja umetnika i diplomata

U vreme svoje druge vladavine Srbijom, knez Mihailo Obrenović je na imanju svog oca obnovio zasade vinove loze i podigao jednospratni letnjikovac 1865. godine. U ovom periodu branje grožđa u kneževskom vinogradu prvi put se pretvara u javnu svetkovinu. Grožđe iz kneževog, potom i kraljevskog vinograda postaće uzor smederevskim vinogradarima, iz čega će se krajem 19. veka roditi ideja o izložbama grožđa, koje danas imaju novo obličje u turističko-privrednoj manifestaciji Smederevska jesen.

Pravi dvorski život ustanovljen je u vili za vreme vladavine kralja Milana i kraljice Natalije Obrenović, a procvat je imao i za vreme vladavine njihovog sina Aleksandra. Upravo su Aleksandar Obrenović i Draga Mašin provodili najlepše dane u vili, a ona je bila i mesto okupljanja značajnih umetnika Srbije, kao i domaćih i stranih diplomata. Od 1900. do 1903. godine vila u Smederevu postaje letnji kraljevski dvor u kojem se vladarski par često sakrivao od očiju radoznale javnosti.

Posle Majskog prevrata 1903. godine i ubistva kralja Aleksandra i Drage, kraljica Natalija, kao jedini naslednik imovine Obrenovića, poklonila je letnjikovac pukovniku Antoniju Oreškoviću zbog vernosti dinastiji. Letnjikovac je bio u vlasništvu Oreškovića do 1945. godine, kad postaje državna svojina.

Bila bolnica, pa rezidencijalni objekat

Dok je za vreme Prvog svetskog rata vila Obrenovića pretvorena u nemačku bolnicu, nakon Drugog svetskog rata postaje državno vlasništvo, najpre vila Izvršnog veća, a potom i rezidencijalni objekat Vlade RS. U posleratnom periodu vila je dobila ime Zlatni breg, koje i danas nosi.

Skoro punih sedamdeset godina vila je bila smederevski „zabranjeni grad“, krijući u sebi susrete državnika, važne dogovore političara i tajne policije, kao i mnoge intrige. Tek 2009. godine vila Zlatni breg dobila je status spomenika kulture od posebnog značaja, a 2014. konačno je postala dostupna svim posetiocima, koji danas imaju priliku da dožive u njenim odajama i parkovima duh starih kraljevskih vremena.

* Tekst je objavljen u sklopu projekta koji je sufinansiran iz budžeta Grada Smedereva. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva