Ima među srpskim vladarima i ljudima koji su dobro činili našem narodu mnogo velikana koji zaslužuju da im se ime uvek spominje i da nikada ne budu zaboravljeni.
Slobodno se može reći da je jedan od njih i Petar Prvi Karađorđević. Kralj Petar oslivakao je prosečnog Srbina - zalagao se za slobodu, te je tako u Srbiji uveden parlamentarni režim u kome je sve važnije odluke donosila Narodna skupština. Tako je zahvaljujući ustavu i liberalnim zakonima posle 1903. navodi se, Srbija je postala jedna od država sa najvećim procentom stanovnika koji imaju pravo da glasaju na izborima (oko 70% odraslih muškaraca).
Za vreme vladavine kralja Petra cvetala je ekonomija. Tako se navodi podatak da je broj radnika u preduzećima uvećan je za oko 2,5 puta. Prema Mari Žanin-Čalić, 1910. godine u Srbiji je bilo oko 460 raznih industrijskih preduzeća u kojima je radilo oko 16.000 radnika. Među tim radnicima žena je bilo manje od 2.600, ali su u fabrikama duvana i tekstila one bile brojnije od muškaraca.
Međutim, ono što je bilo za moral srpskog naroda važno to je da je za vreme kralja Petra Prvog i Drugog balkanskog rata Srbija bila zemlja pobednica. Zanimljiv je i njegov proglas srpskom narodu uoči nenajavljenog napada Bugara na Srbe 1913. godine, čime je počeo Drugi balkansi rat.
Proglas kralja Petra I Karađorđevića i obaveštenje da je Bugarska napala Srbiju
Dragi moji Srbi,
Dogodilo se ono, čemu se nikad nisam nadao. Bugari, naša braća po krvi i veri, naši saveznici, zaratiše na nas, bez obajve rata. Proliše krv svoje braće, svojih saveznika i nečovečno pobiše ranjenike. Rasekoše mačem savezni ugovor i uništiše prijateljstvo i bratstvo. I evo već osam dana kako se na Ovčem Polju, po Makedoniji i na starim granica naše otadžbine, bije ljuta bitka i lije bratska krv. Zgranuše se junačka srca i zadrktaše seni palih Srba na Jedrenu! Bugari zaboraviše srpsku i bratsku pomoć, zaboraviše prolivenu krv i pale junake na poljima Trakijskim! Pružiše Slovenstvu i kulturnom svetu odvratni primer neblagodarnosti i gramžljivosti. Nebratski postupak bugarskih napadača Mene je duboko zaboleo. On je povredio Moja iskrena slovenska osećanja. Odgvornost za ovaj zločin prema Slovenstvu i čovečanstvu neka podnese onaj, koji ga je izvršio.
...
Od te napasti branimo se zajednički mi i naši verni i junački saveznici Grci; s nama brane srpske zemlje naša hrabra i viteška braća, Crnogorski Sokolovi.
Životni interesi Otadžbine, nagnali su Me, i ako teška srca, da pozovem Moju hrabru vojsku, da se požrtvovanjem i junaštvom pokaže dostojna heroja slavnih pobeda na Kumanovu, Prilipu, Bitolju i Jedrenu.
Neka Mojim dragim vojnicima Bog i sreća junačka u pomoći budu u ovom žalosnom, ali nama nametnutom ratu.
U Beogradu 25. juna 1913. godine, Petar I, s.r.
Međutim, verovatno je ono zbog čega najviše pamtimo Kralja Petra bilo to što je ostareo i bolestan prešao na volovima Albansku golgotu, zajedno sa srpskom vojskom.
Među narodom kralj Petar Prvi Karađorđević imao je nadimak čika Pera kralj, Stari kralj, Petar Oslobodilac.
Kurir.rs
Bonus video: