Žensko dete tuđa kuća. Koliko često ste čuli da neko izgovori ovu rečenicu, a da pritom ni sami niste sigurni da li se šali? U Srbiji je, verovali ili ne, mnogo onih koji kada ovo kažu, uopšte se ne šale. Muška i ženska deca su još od perioda posle Drugog svetskog rata izjednačena kada je nasleđivanje imovine u pitanju.
Međutim, u našem društvu i dalje postoji običaj u kojem primat u nasleđivanju imaju muški članovi porodice i da bi žena ukoliko je nasledila imovinu, iste trebalo i da se odrekne u korist muškog srodnika, najčešće brata. Na kraju krajeva, na to je teraju uža i šira porodica.
Advokat Vanja Macanović, iz Autonomnog ženskog centra, gostovala je u Pulsu Srbije gde je otkrila šta za ženu znači kada ostane bez imovine.
- Kod nas su žene na selu učene da treba da se odriču svoje imovine. To nije samo u pitanju kada se sestre odriču u korist braće, već se i majke odriču u korist sinova. Mi često imamo prilike da nas zovu žene sa sela, koje su se odrekle imovine i onda shvataju da ih oni izbacuju iz kuća u kojoj su one ulogale čitav svoj život ili vek. Faktički taj neko ko je vlasnik ima pravo da traži da se ona iseli - rekla je Macanović i dodala:
- To jeste nasilje i postavlja se pitanje da li one imaju gde da odu ili da se vrate. Sve ove sestre koje su se odricale svoje imovine ostaju da žive u tim nekim nasilnim brakovima zato što su se odrekle onoga gde bi eventualno imale priliku da se vrate. Sada to više nemaju jer ih tamo više neće.
Kurir.rs