TAMO GDE ONA LEGNE, TU KUĆU GRADI: Za ovu domaću životinju vezuju se moćna verovanja, a spadala je i u prva sredstva plaćanja FOTO
Foto: Shutterstock, Beta/Saša Đorđević, Dejan Krsmanovic / Alamy / Alamy / Profimedia

izašla iz raja

TAMO GDE ONA LEGNE, TU KUĆU GRADI: Za ovu domaću životinju vezuju se moćna verovanja, a spadala je i u prva sredstva plaćanja FOTO

Društvo -

Ko želi da gradi kuću ili da kopa bunar, treba samo da pusti ovce na područje gde će se obavljati radovi, pa tamo gde one legnu da prespavaju, tamo je "čisto mesto" pogodno za ljudski boravak i napredak.

Ovca je, prema raspoloživim podacima, pripitomljena pre oko 8.000 godina, u južnoj i jugoistočnoj Aziji, odakle se širila po svetu. Spadala je u prva platežna sredstva u doba razvoja trgovine. Nastala je domestifikacijom divljih muflona, a od te prvobitne vrste ljudi su odgajili preko dve stotine rasa ovaca.

Podnosi hladnu klimu, jak vetar, ali i vrućinu. Živi na planinama i u ravnicama. Nema velike zahteve, a daje u izobilju mleko, meso, kožu i vunu. U Srbiji u ovom trenutku ljudi gaje oko 1.640.000 ovaca i ova vrsta pripada grupi retkih životinja čiji se broj za poslednje dve godine uvećao, za čitavih 1,5 odsto.

Ovce, Institut za stočarstvo
foto: Fonet/ Aleksandar Levajković

Sve od koristi

Prosečan srpski seljak veoma se obraduje kad čuje da ovaj broj raste te da sve više domaćinstava gaji ovce, a veoma uznemiri u slučaju manjeg gajenja, jer to, po starom uverenju, sluti na veliku nesreću. Ova životinja užive veliko poštovanje kod poljoprivednika jer "sve od nje čoveku je na korist".

Verovanje je da na području gde će se obavljati radovi, pa onde gde one legnu da prespavaju, tamo je "čisto mesto" pogodno za ljudski boravak i napredak. Bolesna deca i odrasli uvijani su u ovčije kože i to je, prema opštem ubeđenju, pomagalo. Od kože se pravila odeća, često bez skidanja vune, topli gunjevi, pršnjaci i opaklije, to jest velike kabanice koje pokrivaju čobanina od temena do tabana i savršeno ga brane od hladnoće i kiše.

TEŠKO NABAVITI STOKU

Izvoz životinja komplikovan

ovce, ovca
foto: Canetti / Alamy / Alamy / Profimedia

Srbija ima 14 do 15 puta veći udeo u svetskom izvozu ovaca u odnosu na svoj udeo u svetskom stanovništvu. Interesovanje stranih kupaca je mnogo veće od domaće ponude, jer nema dovoljne niti organizovane proizvodnje i plasmana na strana tržišta.

Veliki izvoznik ovčjeg mesa Milenko Đurđević, vlasnik Industrije mesa "Đurđević", kaže da se ne bavi izvozom živih ovaca, jer je to komplikovan posao i da je teško nabaviti tu stoku.

- Izvozim najviše svežeg ovčjeg mesa u Hrvatsku, Italiju i Rumuniju, jer kratko traje transport, a za dalja tržišta može da se transportuje samo zamrznuto meso, ali onda ne možemo da budemo konkurentni sa izvoznicima sa Novog Zelanda i iz Australije - kaže Đurđević.

- Nije opaklija nego dobraklija, opak bio ko joj ružno ime dao! - kaže stočar u "Pop Ćiri i pop Spiri" Stevana Sremca. Od vune se, vrlo složenim postupkom, pravi osnovna sirovina za nastanak tkanina i čuvenih ćilima. Vuna je jedinstvena u modnoj industriji i ne može da se zameni nikakvim drugim vlaknom. Koliki ugled je ovca imala, svedoči stih iz narodne pesme "kad nestane ovce i pšenice / nastanuće pošljednje vrijeme" - što znači, nestaće svet.

Izašla iz raja

Zastupljena je i u umetnosti: na mnogim slikama sa istorijskom temom vidi se i ona, obično negde u uglu. Pominje se mnogo i u lirskim narodnim pesmama: "Osu se nebo zvezdama i ravno polje ovcama" (Banat), "Tera čoban ovčice" (zapadna Srbija), "Čuvam ovce kraj zelene jove", "Oj, ovčare beli jaganjčare" itd. Prema priči iz južne Srbije, kad su ljudi isterani iz raja, ovca je dobrovoljno pošla za njima, da im se nađe. Iako nije ništa zgrešila i niko je nije izbacio, bezazlena životinja napustila je raj i nastanila se s ljudima.

Madrid, Španija, ovce
foto: EPA

Obezbeđuje im, tokom svog životnog ciklusa, vunu od koje se pravi odeća i mleko, za sir i druge proizvode. Bar polovina od broja jaganjaca koje ovca ojagnji za života završi kao svečano jelo na prazničnoj gozbi. Sušena ovčetina bila je jedan od prvih artikala koje je srednjevekovna Srbija izvozila, prvenstveno u Dubrovnik. U pravoslavlju i katoličanstvu vernici se nazivaju "božjim stadom" ili "božjim ovcama", za ilustraciju dobrote i strpljivosti ovog ljupkog stvorenja, dok je jagnje u celom hrišćanstvu simbol žrtvovanja za druge.

U islamu, meso, mleko i ostali proizvodi od ovce su dozvoljene namirnice. Čak i u vrlo strogim pravilima jevrejske ishrane ovčetina je dopuštena, pod uslovom da je pravilno pripremljena (košer ili halal kod muslimana). Svetski gledano, gde god se ne jede svinjetina, ljudi troše više ovčetine.

Najviše ovaca na planeti ima Australija - po 150 na svakog stanovnika.

Kurir.rs/ Agrokulub

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track