"Jao, po njemu je snimljen onaj film 'Titanik'?" i "Tuga od te noći se ne može opisati": 2 izjave o Titu otkrivaju generacijski sukob mišljenja o maršalu
Josip Broz, doživotni predsednik SFRJ, preminuo je 4. maja pre 45 godina, a njegovi poštovaoci iz bivših republika su mu odali počast u Kući cveća na Dedinju
"Umro je drug Tito!", rečenica je koju je 4. maja 1980, pre tačno 45 godina, drhtavim glasom saopštio Miodrag Zdravković, spiker Televizije Beograd, a koja je celu bivšu SFRJ ostavila u šoku, odjeknuvši gromoglasno i svetom!
Tih dana plakala je cela bivša Juga. Josip Broz Tito je sahranjen u Kući cveća na Dedinju, a njegov grob već decenijama na godišnjicu njegove smrti obilaze ljudi iz Srbije, Crne Gore, BiH, Severne Makedonije, Hrvatske i Slovenije.
Iako je u prepodnevnim satima delovalo da ih ima manje nego prethodnih godina, bili su kao i uvek visokomotivisani da odaju počast "najvećem sinu naših naroda i narodnosti". Na zastavama petokraka, i na kapama, u rukama Titove slike, buketi cveća, venci...
Jednakost, sloga, zajedništvo, svima dostupno obrazovanje, odlično zdravstvo, sigurni poslovi - glavni su razlozi što mnogi, kako kažu za Kurir, i dan-danas oplakuju Maršala.
- Ljudi su bili ljudi, a sada su neljudi. Uzmeš makedonsku zdravstvenu knjižicu, lečiš se u Sloveniji, i niko te ništa ne pita. Znao se red, bilo je poštovanja jednih prema drugima, mladima prema starima.Ništa od toga više nema - kaže za Kurir Jorgij Nikolov iz Kočana u Severnoj Makedoniji.
Tita je, kaže, video 1979. na stadionu JNA kao učesnik na poslednjem sletu. Kada je umro, Jurij je bio u JNA u Ćupriji.
- Tih dana smo svi gledali dnevnik. Ne zato što nas je neko terao, već što smo hteli. Kada saopšte da mu se stanje poboljšalo, svi bismo skočili i uzviknuli radosno. Kada kažu da se pogoršalo - svi ćutimo... A onda jednog dana, vratio sam se sa straže, tek legoh, kada ulazi desetar i kaže: "Umro drug Tito." Ta tuga se ne može rečima opisati.
I Verica Petrović iz udruženja Ujedinjena Jugoslavija priča s nostalgijom.
- Svi smo bili kao braća. Nismo zaključavali vrata od kuće, komšijama smo mogli da ostavimo decu na čuvanje. Danas niti bi želeli da ih pričuvaju, niti im mi možemo verovati - kaže Verica, koja je Tita više puta videla i uvek joj se činilo kao da baš njoj maše.
Nekada je bilo bratstvo i jedinstvo, a sada se delimo kako stignemo, kaže Zdenka Kraljić iz Međumurja u Hrvatskoj, dok Vlastimir Jeftić iz Vlajkovca dodaje da svake godine dolazi da poseti Titov grob i da neće odustati dok ne umre:
- Bio sam železničar i od svoje plate sam mogao da kupim nov auto "zastava", vodio sam ženu i decu na more. Dobijem letovanje besplatno od sindikata, a za njih uplatim - priča Vlastimir, dok jedna žena dobacuje:
- Više je stranih delegacija i poznatih i uticajnih ličnosti došlo na njegovu sahranu nego na papinu.
Cveće Miljković iz Rume kaže da Tito danas za mnoge ljude simbolizuje njihovu mladost.
- Tito je bio naša mladost. Mi smo svi iz tog doba. Svi smo bili Titovi pioniri, Titovi omladinci, Titovi akcijaši, Titovi omladinci... Imali smo to bratstvo i jedinstvo. Ja sam bio pionir i preko škole sam išao na more. Nije bilo važno da li smo u Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori... Važno je bilo druženje - kaže on, i dodaje da je kao mali stajao pored pruge u Rumi kako bi ga video, a na istom mestu je ispratio i voz koji je nosio njegov kovčeg.
Žikicu Đorđević sa Zvezdare primio je Tito u Belom dvoru sa tridesetak udarnika, najboljih brigadira, kada su se vratili sa jedne radne akcije.
- Gde smo hteli, tu smo išli. Putovanja, akcije, sekcije... Sada se to sve plaća. Lepše smo živeli tada nego današnja deca bogataša, a - ništa nismo imali!
PREDSEDNIK VUČIĆ DIREKTNO IZ ABU DABIJA: Ako cena nafte ostane na ovom nivou, u petak bismo značajno morali da povećamo cene derivata