Slušaj vest

Anoreksija mi je dijagnostikovana pre oko godinu dana. Od tada sam tri puta bila na bolničkom lečenju. Videla sam svašta. Jedna devojka s kojom sam se družila umrla je od te bolesti. Dugo je patila i - nije izdržala. Stavili su joj i sondu jer nije htela da jede, ali ona je to čupala. Vrištala bi kad vidi hranu, a počela sam i ja da radim isto. Izgubila sam ciklus, kosa mi je opadala... Kad bih se pogledala u ogledalo, počela sam da vidim njeno lice. Zvala se isto kao i ja...

0605 privatna arhiva   IMG-20250515-WA0088.jpg
Foto: Privatna Arhiva

Ovako Aleksandra Vujačić, devetnaestogodišnja devojka iz Mladenovca, za Kurir započinje priču o kojoj se malo priča. Anoreksija nervoza - poremećaj ishrane koji se karakteriše namernim gubitkom težine - ozbiljna je bolest od koje, prema najnovijem istraživanju Instituta za mentalno zdravlje, boluje 2,3 odsto mladih i koja, ako se ne leči, može dovesti do smrtnog ishoda.

Aleksandra je hranu počela da izbegava sa 15 godina. Tada je i upoznala svog prvog momka. Zaljubila se, ali roditelji nisu odobravali vezu. Branili su joj da se viđa s njim. U kući je i zbog drugih stvari već bilo napeto...

0605 privatna arhiva   IMG-20250515-WA0079.jpg
Foto: Privatna Arhiva

- Stalno je bila svađa, preselili smo se, živeli kao podstanari, otac je pio. Imala sam strah kad se povisi ton. Upala sam u tešku depresiju, iako tad i nisam znala šta je depresija. Razmišljala sam o samoubistvu, povređivala se. Žiletom sam pokušala da prerežem vene, nekoliko puta sam uzela i veću količinu lekova. Nedugo kasnije počelo i izgladnjivanje.

0605 privatna arhiva   IMG-20250521-WA0090.jpg
Imala je svega 33 kilograma kada je primljena u bolnicu Foto: Privatna Arhiva

Osećala se, kaže, kao da ne zaslužuje da jede. Po pet-šest dana je minimalno jela, onda bi taj ciklus prekinula, pa ponovo izgladnjivanje. Godinu dana je povraćala čim probudi. Sa 18 godina se udala za onog momka.

Svekrva ju je u maju prošle godine odvela u KBC "Dragiša Mišović" jer je primetila da nije dobro. Imala je svega 33 kilograma.

anoreksija.jpg
Ilustracija Foto: Profimedia

- Kad su videli u kakvom sam stanju, primili su me u bolnicu na lečenje - tri nedelje na odeljenju za pacijente s problemom ishrane. A onda još tri. Trenirali smo organizam da prihvati da jede. Meni su ti obroci, kao i svima, izgledali veliki. Bilo je teško gledati i ostale devojke kako se muče. Tu drugaricu što je umrla nikad neću prežaliti. Bila je i na infuzijama, dva puta i na intenzivnoj nezi, a onda su je prebacili u drugu bolnicu... Na odeljenju je bila i devojka koja je krala hranu s drugih spratova, pa onda povraćala.Ja sam plakala i tresla se kad vidim hranu, molila sam da me puste kući...

Pomoć postoji!

Broj 0800/309-309, opcija 1, nacionalna je SOS linija za prevenciju samoubistva. Radi 24 sata, sedam dana u nedelji, a na ovaj broj se javljaju lekari Klinike za psihijatrijske bolesti "Dr Laza Lazarević", koji pružaju pomoć osobama koje su u krizi i razmišljaju o suicidu, kao i njihovim porodicama i prijateljima. Takođe, u okviru projekta "Kako si" postoji nacionalna linija za pomoć adolescentima. Broj telefona je isti 0800/309-309, ali je opcija 3.

Ipak, terapija joj je prijala. Pored lekova, imali su i psihoterapiju, grupnu terapiju, psiho-drame... Mogli su da izađu za vikend, da prošetaju. Jedino što nisu mogli jeste da imaju hranu kod sebe. Izašla je iz bolnice sa 40 kilograma.

0605 privatna arhiva   IMG-20250515-WA0081.jpg
Aleksandra je krenula u teretanu i usvojila zdravije životne navike Foto: Privatna Arhiva

- Brak nije dugo potrajao. Raskinuli smo u decembru, opet sam upala u depresiju i smršala, pa sam ponovo primljena u bolnicu - kaže Aleksandra, koja je želela da ispriča svoje iskustvo kako bi podigla svest o ovom problemu i upozorila osobe koje prolaze kroz slične situacije da se ne predaju i da se bore:

Dovodi do atrofije mozga, pacijenti skloni suicidu

Ukoliko se anoreksija nervoza ne leči ili se ne leči na vreme, velika je opasnost da može imati hronični tok i dovesti do ozbiljnih oštećenja organa, sistema organa i do problema mentalnog zdravlja, u smislu izražene depresivnosti, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, socijalne anksioznosti, napada panike, ponekad i psihotičnih epizoda, objašnjava dr Marija Đurović:

- Jedna od najčešćih posledica je gubitak ciklusa kod žena, a to znači ozbiljan pad rada endokrinog sistema. Može dovesti i do atrofije mozga, atrofije mišića, pa i srčanog, što za posledicu može imati usporen srčani rad i hipotenziju, a to može dovesti i do prestanka rada srca. Letalna može biti i hipoglikemija, od koje se potencijalno može upasti u komu. Ovi pacijenti su skloni i suicidu.

- I danas mislim da sam debela, ali taj osećaj nije tako intenzivan kao pre. Počela sam da jedem i krenula u teretanu. Idem na redovne preglede u bolnicu i na razgovore kod psihologa. Želim da znaju svi koji se bore sa anoreksijom da je, iako ova bolest jeste strašna, važno da veruju u sebe i da istraju!

dr Marija Đurović Marija Djurovic doktor.jpg
Foto: Privatna Arhiva

Dr Marija Đurović, psihijatar: Lečila sam devojku sa samo 22 kilograma

Anoreksija nervoza je teška psihijatrijska bolest koja se javlja u populaciji mladih osoba, najčešće u periodu rane ili srednje adolescencije, a poslednjih godine sve češće u uzrastu od 12, 13 godina, kaže za Kurir prim. dr Marija Đurović, psihijatar u KBC "Dr Dragiša Mišović":

- Uglavnom se javlja kod ženske populacije. Zabrinjavajuće je to što je kod anoreksije velika smrtnost - kreće se i do 15 odsto. Simptomi su strah od hrane, strah od debljine, unošenje jako malih količina hrane, izbacivanje velikog broja namirnica, preterana fizička aktivnost, kod nekih pacijenata i povraćanje. Uzroci mogu biti biološki i genetski, kao i interpersonalni - odnosi s ljudima, porodični odnosi... Kod osoba obolelih od anoreksije je često primetan perfekcionizam, često imaju neke karakteristike opsesivno-kompulzivnog spektra, a jako često su i pre nastanka bolesti to bila deca koja su bila dobra, uzorna, poslušna, dobri đaci, pa je odbijanje hrane neki njihov prvi veći bunt.

Lečenje se, u zavisnosti od telesne mase i stanja pacijenta, obavlja ambulantno ili u bolnici.

- U lečenju koristimo farmakoterapiju i psihoterapiju, koristimo pomoć nutricionista, kao i drugih stručnjaka, poput endokrinologa, kardiologa, pedijatra, ukoliko ima potrebe.

Pacijentkinja s najmanje kilograma koju je lečila imala je svega 22 kilograma.

- Imala je tada 15-16 godina. Ona je, srećom, sad zdrava, završila je fakultet, radi...

Naglašava da što se ranije krene s lečenjem, što je osoba mlađa i što porodica više učestvuje, to su bolje šanse za oporavak:

- Roditelji moraju da shvate koliko je ovo ozbiljna bolest. Moraju shvatiti da to nije hir, nije adolescentni bunt i da ne treba pomoć da traže na internetu. Vrlo je važno da lečenje obavljaju stručnjaci sa iskustvom.