Čupala je sondu i vrištala kada vidi hranu: Imala sam 18 godina i samo 33 kilograma, devojka s kojom sam se družila u bolnici, umrla je, mislila sam da ću i ja
Aleksandra Vujačić (19) iz Mladenovca u ispovesti za Kurir govori o patnji kroz koju je prošla i borbi protiv potencijalno smrtonosne bolesti, zbog koje je za godinu dana tri puta bila na bolničkom lečenju
Anoreksija mi je dijagnostikovana pre oko godinu dana. Od tada sam tri puta bila na bolničkom lečenju. Videla sam svašta. Jedna devojka s kojom sam se družila umrla je od te bolesti. Dugo je patila i - nije izdržala. Stavili su joj i sondu jer nije htela da jede, ali ona je to čupala. Vrištala bi kad vidi hranu, a počela sam i ja da radim isto. Izgubila sam ciklus, kosa mi je opadala... Kad bih se pogledala u ogledalo, počela sam da vidim njeno lice. Zvala se isto kao i ja...
Ovako Aleksandra Vujačić, devetnaestogodišnja devojka iz Mladenovca, za Kurir započinje priču o kojoj se malo priča. Anoreksija nervoza - poremećaj ishrane koji se karakteriše namernim gubitkom težine - ozbiljna je bolest od koje, prema najnovijem istraživanju Instituta za mentalno zdravlje, boluje 2,3 odsto mladih i koja, ako se ne leči, može dovesti do smrtnog ishoda.
Aleksandra je hranu počela da izbegava sa 15 godina. Tada je i upoznala svog prvog momka. Zaljubila se, ali roditelji nisu odobravali vezu. Branili su joj da se viđa s njim. U kući je i zbog drugih stvari već bilo napeto...
- Stalno je bila svađa, preselili smo se, živeli kao podstanari, otac je pio. Imala sam strah kad se povisi ton. Upala sam u tešku depresiju, iako tad i nisam znala šta je depresija. Razmišljala sam o samoubistvu, povređivala se. Žiletom sam pokušala da prerežem vene, nekoliko puta sam uzela i veću količinu lekova. Nedugo kasnije počelo i izgladnjivanje.
Osećala se, kaže, kao da ne zaslužuje da jede. Po pet-šest dana je minimalno jela, onda bi taj ciklus prekinula, pa ponovo izgladnjivanje. Godinu dana je povraćala čim probudi. Sa 18 godina se udala za onog momka.
Svekrva ju je u maju prošle godine odvela u KBC "Dragiša Mišović" jer je primetila da nije dobro. Imala je svega 33 kilograma.
- Kad su videli u kakvom sam stanju, primili su me u bolnicu na lečenje - tri nedelje na odeljenju za pacijente s problemom ishrane. A onda još tri. Trenirali smo organizam da prihvati da jede. Meni su ti obroci, kao i svima, izgledali veliki. Bilo je teško gledati i ostale devojke kako se muče. Tu drugaricu što je umrla nikad neću prežaliti. Bila je i na infuzijama, dva puta i na intenzivnoj nezi, a onda su je prebacili u drugu bolnicu... Na odeljenju je bila i devojka koja je krala hranu s drugih spratova, pa onda povraćala.Ja sam plakala i tresla se kad vidim hranu, molila sam da me puste kući...
Ipak, terapija joj je prijala. Pored lekova, imali su i psihoterapiju, grupnu terapiju, psiho-drame... Mogli su da izađu za vikend, da prošetaju. Jedino što nisu mogli jeste da imaju hranu kod sebe. Izašla je iz bolnice sa 40 kilograma.
- Brak nije dugo potrajao. Raskinuli smo u decembru, opet sam upala u depresiju i smršala, pa sam ponovo primljena u bolnicu - kaže Aleksandra, koja je želela da ispriča svoje iskustvo kako bi podigla svest o ovom problemu i upozorila osobe koje prolaze kroz slične situacije da se ne predaju i da se bore:
- I danas mislim da sam debela, ali taj osećaj nije tako intenzivan kao pre. Počela sam da jedem i krenula u teretanu. Idem na redovne preglede u bolnicu i na razgovore kod psihologa. Želim da znaju svi koji se bore sa anoreksijom da je, iako ova bolest jeste strašna, važno da veruju u sebe i da istraju!
VUČIĆ ODLIKOVAO KLAUDIJU TENI Predsednik joj uručio Orden srpske zastave prvog stepena: Razvoj dobrih odnosa sa SAD jedan od prioriteta naše politike (FOTO)