Ko ubije oca, mater, brata, ili čedo svoje, da se sažeže na ognju! Surove kazne u Dušanovom zakoniku: Za blud i silovanje otsecane ruku, a za psovanje....
Prvi deo Dušanovog zakonika donet je na saboru u Skoplju održanom na Vaznesenje Gospodnje, koje se slavi 40. dana od Vaskrsa, a padalo je 1349. godine 21. maja. Tada je prihvaćeno 135 članova ovog zakonika, a o strahu koji je ulivao ovaj akt se i danas priča! Dopunjen je sa još 66 člana na saboru vlastele i crkvenih velikodostojnika 31. avgusta 1354. u Seru.
Zakonik se sastoji od ukupno 201 člana, a pisan je na starosrpskom jeziku, prenosi Istorijski zabavnik. Donošenjem ovog zakonika car Dušan je želeo da uspostavi vladavinu prava, jedinstveni pravni sistem koji važi na teritoriji celog carstva, ali i ograniči zahteve i prava vlastele, koja je njime takođe stavljena u okvire zakona.
Dušanov zakonik najviše se bavi državnim pravom - regulisanjem odnosa među staležima i njihovom odnosu prema caru, organizacijom sudstva i sudskog postupka, autoritetom sudija, načelom zakonitosti, borbom protiv razbojnika i lopova, krivičnim pravom, a najmanje govori o građanskom pravu.
Od 1. do 38. člana nalaze se odredbe o pravima i obavezama Crkve, o njenom položaju, nadležnostima, obavezama prema caru, sudskoj vlasti... Od člana 39. do 63. Zakonik govori o pravima i obavezama drugog povlašćenog staleža - o vlasteli. Ove odredbe Zakonika im garantuju neprikosnovenost baštine i razne druge povlastice. Govore o proniji, obavezama prema vladaru, poštovanju sudija i suda...
Od člana 64. do 83. Zakonik se bavi pravima i obavezama zavisnog stanovništva. Pored odredaba koje zabranjuju preteranu eksploataciju zavisnog stanovništva od strane njihovog gospodara, Zakonik precizno reguliše i obaveze zavisnog stanovništva prema njihovom vlastelinu. Posle 83. člana slede odredbe o gradskom staležu i trgovcima, o krivičnoj odgovornosti grada i gradske zemlje, o odgovornosti vojnika...
Original Dušanovog zakonika nije sačuvan, ali postoji više od 20 prepisa. Najstariji prepis (verovatno najbliži originalu) potiče iz Struge iz 14. veka. Posle njega sledi prepis iz Prizrena iz 15. veka koji je najpoznatiji.
Zakonik je upamćen kao vrhovni pravni akt kojim je srednjovekovna Srbija uspostavljena kao pravna država.
Kazne predviđene Dušanovim zakonikom uglavnom su bile globa, tj. novčane, ali je bilo i telesnih kazni ,koje su podrazumevale teško sakaćenje, a i batinanje. Takođe, razlikovale su se u odnosu na to da li se primenjuju na vlastelinima ili običnom narodu. Evo nekih od članova iz ovog dokumenta koji to ilustruju:
Član 53.
O nasilju
Ako koji vlastelin uzme vlastelinku silom, da mu se obe ruke otseku i nos sareže; akoli sebar (sebri - potčinjeno stanoništvo, seljaci, svi koji nisu ni vlastelini ni sveštenici, prim. red.) uzme silom vlastelinku, da se obesi, akoli svoju drugu uzme silom, da mu se obe ruke otseku i nos sareže.
Član 54.
O bludu vlastelinke
Ako vlastelinka učini blud sa svojim čovekom, da im se oboma ruke odseku i nos sareže.
Član 94.
O ubistvu
Ako ubije vlastelin sebra u gradu, ili u župi, ili u katunu, da plati tisuću perpera, akoli sebar vlastelina ubije, da mu se obe ruke odseku i da plati trista perpera.
Član 95.
O psovci
Ko opsuje episkopa, ili kaluđera, ili popa, da plati sto perpera. Ko se nađe da je ubio episkopa, ili kaluđera, ili popa, taj da se ubije i obesi.
Član 96.
O ubistvu
Ko se nađe da je ubio oca, ili mater, ili brata, ili čedo svoje, da se taj ubica sažeže na ognju.
Kurir/Informer
