"PRVIH DANA SAM SE PITAO IMA LI GOREG MANASTIRA OD TUMANA" Iguman Dimitrije odgovorio na napade o zloupotrebi: "Ne može Bog tebe da vidi, a druge da odbaci"
U emisiji "Ni 5 ni 6" na Kurir televiziji, gostovao je iguman manastira Tumane, otac Dimitrije Plećević, zajedno sa jeromonahom Teofilom, Sarom Đukić, Jovanom Despotovićem i Stevanom Familićem. U duhovno snažnoj i emotivnoj ispovesti, iguman Dimitrije govorio je o ličnim borbama, obnovi manastira, odgovornostima monaha i kritikama koje mu se upućuju u javnosti.
Iguman Dimitrije je podsetio da su bratija i on preuzeli manastir u izuzetno teškom stanju, sa potpunim osećajem zapuštenosti, kako prostora, tako i odnosa prema ljudima.
- Kada sam se prihvatio uprave tog manastira sa bratijom, došlo je nas četvorica. Prvih dana sam se pitao šta ću ja ovde i ima li goreg manastira i gorih okolnosti? Sve je bilo jadno i zapušteno, plod nebrige, a posebno prema živim ljudima, mati Serafini koja je tu bila. Ko nije poznavao Tumane iz tog ugla, nema punu sliku da govori danas o njemu. Od zaboravljenog manastira danas smo dobili svetinju koja je u rangu sa velikim svetilištima u regionu.
Istakao je da broj vernika koji dolaze raste iz godine u godinu, ali da to nije lična zasluga monaha:
- Zar nije misija svetinje da približava narod u zajednicu sa Bogom? A naše poslušanje je da se postaramo o toj svetinji.
Govoreći o ulozi monaha i percepciji naroda, iguman Dimitrije je naglasio:
- Trudimo se da ne pravimo svoje kultove, da ljudi ne dolaze kod nas kao pojedinaca da se mole. Ko smo mi? Mi smo tu da primimo taj narod u ime svetitelja. Insistiram na tome da se molitve čitaju saborno. Ne može Bog tebe da vidi, a druge da odbaci. Kada vidiš druge, shvatićeš da neko možda nosi drugačiji krst. Sve te naše molitve se sliju u jednu.
Govoreći o narodnim običajima, istakao je koliko je važno razumevanje smisla duhovne prakse:
- Narod sa verom ponese deo odeće nekog bližnjeg ili svoju da prisloni na mošti svetitelja kako bi prizvao blagoslov Božiji. Brojanica ima svoju molitvenu upotrebu i samo kao takvu je treba razumeti i nositi. Nije ukras, niti se nosi na nogama, što sada neki rade, to je bogohuljenje.
Na pitanje o javnim kritikama da je najbogatiji monah, da nosi skupoceni krst i reklamira manastir, odgovorio je mirno i sa punim uverenjem:
- Ko me pita da li sam spreman? Neka me kritikuju. Ni jednog momenta nisam u kontekstu Tumana rekao "Ja sam bitan i zbog mene dođite." Svetitelji su bitni, zbog toga dođite u Tumane. Tuman da je ostao onakav kakvim smo ga zatekli, a da je prošla ovakva sila naroda, rekli bi: "Ko zna šta je uradio sa parama." Svaka cigla koja je ugrađena nosi nečije ime, prilog i žrtvu. Sve će te cigle u datom momentu da progovore svojim jezikom i svaka će pred Gospodom da posvedoči nečiju ljubav. Zato može da me kritikuje ko god hoće, ja sam čiste savesti. Čovek sam zemaljski, možda mi crkva da i neko drugo poslušanje, ali Tumane nikada nisam vezivao za sebe. Smatram da ja treba da budem vezan u službi te svetinje.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs
