Slušaj vest

Zovem se Nina. Imam 15 godina. Živim u domu za nezbrinutu decu.

Tako počinje ispovest jedne tinejdžerke objavljena na TikToku - tiha, ali snažna poruka koja odzvanja.

Rečenice koje se ne čitaju olako. Jer nisu samo reči - to je život. Život koji mnogi ne vide, ili biraju da ne vide.

tinejdzerka-tuga-6.jpg
Foto: Profimedia

"Mrzim taj naziv. Ne zato što nije istinit, nego zato što zvuči hladno. Kao da sam neki predmet koji je netko zaboravio, a ne osoba koja samo želi biti voljena. Ne pišem ovo da biste me žalili. Pišem jer mi je previše toga ostalo zarobljeno u meni, a nemam kome to reći. Ljudi misle da je najteže kad te roditelji ostave. Ali istina je, najteže je ono što dolazi posle. Kad svaki rođendan prođe bez da iko pita za tebe. Kad vidiš druge cure kako se žale na svoje mame jer im nisu dopustile van, a ti bi sve dala da imaš nekoga ko ti brani i čeka budan. Kad se praviš jaka, jer slabost ovde ne prolazi - napisala je ova devojka na profilu "pandica.i.knjige".

podrška shutterstock_1576856098.jpg
Foto: Shutterstock

- Ponekad se pitam jesam li ja kriva. Jesam li bila previše? Ili premalo? U domu ima i dobrih dana. Smejemo se ponekad. Gledamo filmove pod dekom, pričamo do kasno. Teta Marija zna kad sam loše, pa me ne ispituje - samo donese vrući kakao. Ali ništa od toga ne traje. Jer svi znamo da ovde nisi zato što to želiš. Nego zato što te niko nije izabrao. Ja sanjam... o običnim stvarima. Da me neko zovne "sine" ili "dušo", da imam svoj ormarić u hodniku, da me neko zagrli bez razloga. I da se napokon osjećam kao doma, a ne kao gost u vlastitom životu. Ako ovo pismo čitaš, ne tražim da me sažalijevaš. Samo da nas vidite. Nas koje svi zovu "nezbrinuti", kao da je to sve što jesmo. A mi smo više. Ja sam Nina. Imam snove. Imam srce. I čekam. Možda jednog dana... i ja nekome budem sve. S ljubavlju, Nina", napisala je ova mlada devojka

zvecanska.jpg
Foto: Marina Lopičić

Nina nije jedina. Njen glas je odjek stotina dece koja rastu van porodičnog doma, u sistemu, često neprimećeni. I sve što traže - nije sažaljenje. Već da ih pogledamo, stvarno pogledamo, kao ljude. Kao decu sa snovima, potrebama, nežnošću.

Prema nekim podacima, u Srbiji je smešteno oko 700 dece u ustanove socijalne zaštite. U prethodnoj godini usvojeno je 38 dece, dok više od 170 mališana čeka na usvajanje.