Kako da sačuvamo mentalno zdravlje građana koji su svakodnevno izloženi slikama nasilja?
Novinarka Mirjana Bobić Mojsilović dala je odgovor na pitanje - kako vidi srpsko novinarstvo u budućnosti, pa je rekla: Postojaće samo građani - reporteri. Već duže vreme smo svedoci upravo toga. Na društvenim mrežama gledamo video materijale u realnom vremenu. Obični ljudi beleže sve događaje koji im se učine zanimljivim. U poslednje vreme često gledamo burne reakcije učesnika u saobraćaju, gradskom prevozu, vrlo surove i opasne tuče, vršnjačko nasilje.
Gosti vikend specijala "Puls Srbije" koji su pričali o mentalnom zdravlju bili su Nađa Tulić, psiholog, Sandra Bjelac, psiholog, Snežana Repac, psiholog i Vladimir Jevtić, doktor nauka u oblasti bezbednosti saobraćaja.
Tulić je pričala o nervozi koja se prožima kroz drutšvo i koliko su tome doprinele društvene mreže i njihov sadržaj:
- To je konsalacija u kojoj živimo, ne bih rekla da je to samo zbog društvenih mreža jer smo svi svedoci naše svakodnevnice. Na putu do ovde sam osećala vrstu stresa, koji ljudi više ni ne mogu da prepoznaju jer su se valjda navikli, to je sada optimalni nivo stresa. Međutim, to uopšte nije optimalan nivo stresa. U saobraćaju vidimo lepezu manifestacija svih psihičkih poremećaja, frustraciju i anksioznost. Ljudi to ne mogu da manifestuju tamo gde je to počelo, već se istresu na prvu osobu ili objekat koji je prisutan u trenutku eskalacije tih osećanja.
Jevtić je komentarisao jednu situaciju u saobraćaju gde su građani zabeleželi tuču:
- Saobraćaj je ogledalo društva, to je ogledalo svih nas. Pogledajte zemlje, nema sirena, poštuju se ograničenja i to sve sistemski radi. Međutim, kod nas nešto nije kako treba. Svi se bore za neki prostor i vreme. Mi smo zemlja gde svi žure, a niko nigde ne stigne. Postoji pekara na Slaviji i svi hoće da stanu jedan minut i da kupi burek, pa ih ima 10, a u tom lancu su nervozni ljudi, pa raste agresija. U saobraćaju postoji i adrenalin, pa se rizik povećava iz minuta u minut. Kada se posvađate sa nekim, vi gledate samo njega i imate majku koja prelazi pešački, pa ćete tu majku da zanemarite. Ovo je bezobrazno ponašanje građana koji su se potukli, ako dođete do te situacije, ako ste taj kalibar čoveka, prevencija više ne igra ulogu, već stroga represija.
Repac je pričala o situaciji kada je građanin udario vozača autobusa:
- Ko može njemu da pomogne? Neko je samo snimao sa zadnjeg sedišta, niko ne pokušava da ovo spreči. Da li živimo iza ekrana ili kao ljudi? Meni je upadljivo da niko nije pritekao u pomoć, valjda je neko pozvao policiju. Zamislite da neko bude napadnut na radnom mestu, a pritom niko neće to da spreči. Ne znam koliko ovo može da bude reprezentativno, ali ovakve stvari se nisu ranije dešavale.
Bjelac se nadovezala na temu, pa rekla:
- Istakla bih da je agresija samo uzrok dugoročne frustracije. Ovo društvo je frustrirano na mnogo nivoa, od pandemije do ekonomskih kriza, a bez mehanizama odbrane koji bi mogli da budu delotvorni. Mi o mentalnom zdravlju razgovaramo tek kada dođe do ovakvih situacija. Mi sistemski nemamo mogućnost da brinemo o mentalnom zdravlju.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs
ZAŠTO SMO DEPRESIVNI:

