Ovo se svi pitaju kada napune 40, budite korak ispred! Gosti kod Jovane Grgurević diskutovali: Kako da što pre naučite da radite ono što želite, a ne šta morate
Današnja emisija "Ni pet, ni šest" koja se emituje na Kurir televizije, a koju vodi Jovana Grgurević, bavila se temom rada, pa se tako govorilo i o platama u raznim sektorima, ali i koliko je potrebno novca da se kvalitetno živi danas u Srbiji.
Gosti koji su izneli svoja tumačenja povodom ove teme bili su Smilja Stanković iz Udruženja penzionera "Mimoza", Ivana Stanković, iza Instagram profila "malipijac_" i Miloš Turinski iz Infostuda.
Smilja je prvo pričala o tome kada ljudi promene posao nakon dosta godina na jednom radnom mestu:
- To je kao promena identiteta. Sa godinama sazrevamo, ali i sa iskustvom koje steknemo u radu. Nekome je sve preko glave nakon 10 godina radnog staža, a nekome nakon 30. Svakako, nakon 40. godine svi povučemo crtu gde smo bili i šta smo radili, ali to je normalna reakcija jer je pola života prošlo, pa iz straha kalkulišemo kako ćemo provesti drugu polovinu. Tada ljudi povuku crtu i kažu da ne žele da rade ono što moraju, već ono što žele. Tada zavirimo u sebe, u naše talente, u naša maštanja dok smo bili mladi, a možda nismo imali mogućnosti.
Potom se osvrnula na svoj slučaj i kako je kod nje ta prekretnica izgledala:
- Stislo nas je, nemam obrazovanja, nemam novca, imam veliku porodicu, makar u mom slučaju, iako verujem da će se mnogi u ovom prepoznati, i tako dođete u situaciju kada kažete dosta je svega, sada ću da radim ono što ja hoću. Ja sam znala šta hoću sa svojih 15 godina, tada sam htela da budem socijalni radnik, ali sam iz jedne radničke, velike, porodice. Kada sam trebala da upišem srednju školu majka je već bila u godinama jer sam ja najmlađe dete od nas šest. Ona je rekla da nađem nešto ažurnije od upisivanja srednje škole za socijalnog radnika. Tako sam otišla u trgovačku jer ona traje najkraće i nude zagarantovano radno mesto. Moju sudbinu je odredilo to, bukvalno moje poreklo.
Ivana Stanković je pričala o svojoj delatnosti:
- Ja nisam volela ovo što radim sada, ali sam sa godinama zavolela. Odgovara mi komunikacija sa ljudima, ljudi koji otvore dušu, pa i ja njima otvorim dušu. To je vremenom počelo da mi prija. Od napornog posla sam napravila nešto lepo. Minus mi najviše smeta, u smislu temperature, kada ste na minus deset napolju satima, džaba vam sve. Pijaca je teška, to svi znaju, kao i oni koji rade napolju. Kada je čovek pošten i vredan, a pritom mu je i obraz čist, nema šanse da neće imati prođu.
Turinski je pričao o prekretnici koju ljudi dožive uoči 40. godine:
- To je moguće, kod ljudi se menjaju prioriteti. Nekada jurite finansije, a onda shvatite da vam treba mir pa se orijentišete prema tome. Naravno, ukoliko vam posao ne pruža mir. Ako pričamo o teškim fizičkim poslovima, uvek je alternativa da nađete neki posao u recimo prodaji u trgovini ili slično. Ovo pričam ukoliko su vam takve kvalifikacije, ali čovek uvek može da posrne za boljim uslovima za rad. Možete i da se edukujete, pa da radite pojedine administrativne poslove. Uvek možete, ne moramo nužno da budemo vezani da neko ko radi fizičke poslove, mora tu i da ostane.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs
NESVESNO JE OLAKŠAO POSAO PREVARANTIMA: