Slušaj vest

Najpoznatiji rat u istoriji sveta, Trojanski, opevan u Homerovoj "Ilijadi", počeo je zbog izbora za mis. Legenda kaže da su na svadbu Peleja i Tetide bili pozvani svi bogovi osim Eride, koja je, na nesreću, imala moć da posvađa i dva oka u glavi. Ljuta što je izostavljena sa spiska zvanica, Erida je među svatove bacila zlatnu jabuku na kojoj je samo pisalo "Najlepšoj". Samo?

Lepotice iz mora

Tri boginje su odmah izjavile da je jabuka namenjena baš njoj: Afrodita, boginja ljubavi, Hera, boginja braka i moći, i Atina - boginja mudrosti i ratne veštine. Izbila je svađa, pa je vrhovni bog Zevs odlučio da presudi smrtnik Paris, trojanski princ poznat po svojoj pravednosti i lepoti.

Kandidatkinje za jabuku su, naravno, pokušale da ga podmite: Hera mu je obećala da će ga, ako nju proglasi za najlepšu, učiniti vladarom cele Azije; Atina mu je, u skladu sa svojim božanskim resorom, nudila mudrost i nepobedivost u ratovima, ali je Afrodita zaigrala na sigurno - obećala mu je Jelenu, kraljicu Sparte. Paris je jabuku dao Afroditi, ona je ispunila obećanje, ali je problem bio u tome što je Jelena već bila udata za Menelaja. Kad mu je Paris odveo ženu u Troju, Menelaj je s vojskom došao da je vrati i tako je otpočeo desetogodišnji Trojanski rat...

Ovo je možda istina, a možda je Homer nešto i izmislio, ali se pouzdano zna da su prvi zabeleženi izbori za mis bili održani u antičkoj Grčkoj. U Atini, za vreme proslava rođenja boginje Afrodite, najlepše devojke gole su ulazile u more, a Atinjani su sa obale posmatrali taj prizor i birali najlepšu za tu godinu.

ceca drobnjak.jpg
Foto: Privatna Arhiva

"Mis Mačkovca"

Izbori za mis kakve danas znamo uobičajili su se u svetu posle Prvog svetskog rata. Prvo su ih priređivale holivudske filmske kompanije kako bi regrutovale statistkinje, a onda su sami sebi postali cilj, tim pre što ih je štampa podržavala. Ova moda brzo je prešla i u Evropu, a na naše prostore stigla je iz Austrije i Mađarske, preko Zagreba. Kasnije je svako mesto koje je držalo do sebe biralo svoju mis, a Branislav Nušić ovoj se modi narugao u priči „Mis Mačkovca“.

Otprilike je bilo ovako: u Mačkovac, selo u srpskoj zabiti, vratio se iz Beograda neki Mačkovčanin. U prestonici je proneverio neke pare i malo robijao, ali mu to nije smetalo da se u selu izdaje za svetskog čoveka. I kao takav, kao čovek širokih vidika, on predlaže svojim komšijama da uhvate korak sa Evropom, pa da i oni organizuju izbor za mis. Posle će, on im priča (danas bi se reklo - izneti biznis plan), mis Mačkovca da slikaju za razglednice i da od toga zarade pare prodajući ih po svetu.

Skupi se žiri: jedan što jedini u selu ima gramofon, pa drugi što je negde posle vojske radio kao konobar i tako... Počnu oni da „vrše selekciju kandidatkinja“, da nabrajaju i merače Mačkovčanke, i ko zna, možda bi se izbor i održao da jedan zavidljivac, što nije uzet u žiri, nije javio popu da je onaj svetski čovek zadivljen popadijinim oblinama i da joj predviđa sjajnu karijeru u inostranstvu.

- Čiju ćeš ženu ti da kandiduješ? - uleti besni pop i odvali mu šamar, a u gužvi strada i gramofon, pa tako izbor za mis Mačkovca propadne.

STEFANIJA DROBNJAK.jpg
Foto: Privatna Arhiva

I sve bi ovo bilo obična priča da Branislav Nušić kasnije, kad je već imao 66 godina, nije pristao da bude predsednik žirija za izbor mis Kraljevine Jugoslavije.

Veliko interesovanje vladalo je u Beogradu za svečani bal „Temiš kluba“, na kome je publici predstavljeno deset najlepših kandidatkinja za mis Jugoslavije.

„Već u osam i po časova, u vreme zakazanog početka, napunila se sala i lože. Dolazak kandidatkinja očekivao se s velikim nestrpljenjem. Publika je bila najotmenija. Interesovanje je bilo isto tako kod dama, kao i kod gospode“, počinje tadašnje Vreme svoj izveštaj. Vreme je, inače, bio jedan od tri ozbiljna dnevna lista u Beogradu, uz Politiku i Pravdu. Jedan od redovnih saradnika ovih novina bio je i Miloš Crnjanski, a bile su i pokrovitelj izbora za mis.

Još u broju od 1. januara redakcija je oglasila konkurs i pozvala potencijalne kandidatkinje da se jave, obećavajući da će misica u februaru Orijent ekspresom, uz plaćene troškove, ići u Pariz na izbor za mis Evrope, a u avgustu u Rio de Žaneiro, gde se bira mis univerzum. U Brazil se putuje „specijalnom luksuznom lađom“, a tamo se odseda „u najluksuznijim delovima sveta“.

Za prijavu treba poslati tri fotografije: lice anfas, lice iz profila i celu figuru. Redakcija naglašava da je „diskrecija najstroža“, a zatim sledi upozorenje: „Apsolutno su isključene demimontkinje i devojke rđavog glasa!“ Demontkinjama su zvali devojke iz polusveta, javne žene...

Objektivni žiri

Dana 6. januara 1929. godine kralj Aleksandar Prvi Karađorđević raspustio je Narodnu skupštinu i zaveo diktaturu. Narodna skupština je raspuštena, zabranjen je rad svih političkih stranaka, uvedena je stroga cenzura novina i knjiga. Zabranjeni su svi politički zborovi, nacionalne, sindikalne i verske organizacije. Zabranjena je i upotreba nacionalnih imena i amblema.

Tačno godinu dana kasnije Vreme na naslovnoj strani donosi slike kralja, njegove supruge i troje dece, ispod naslova preko cele strane: „Godišnjica preporoda Jugoslavije“.

A na strani pet članak o izboru mis Gornjeg Milanovca. Lentu je ponela i za izbor mis Jugoslavije kvalifikovala se gđica Zorica Carević, a Vreme piše da je publika „dugo klicala objektivnosti žirija“!

O misici za 1930. godinu, Stevaniji Ceci Drobnjak, ondašnja štampa piše da ima 18 godina i da je iz stare beogradske porodice. Nedugo posle trijumfa udala se za vazduhoplovnog kapetana prve klase Romea Aduma, koji je prebegao u NDH, ali ga je u zarobljeništvu Aleksandar Ranković zavrbovao da radi za partizane Foto: Privatna Arhiva

I tako, iz dana u dan, život u državi išao je svojim vrludavim tokom, a izbor za mis zakazan za kraj meseca, drugim drumom.
Na petoj strani Vremena od 11. januara 1930. godine objavljene su fotografije mis Sarajeva, Negotina, Zaječara i Čuruga, uz najavu da će u sutrašnjem broju biti objavljena imena (i slike) deset finalistkinja.

I sve tako do 24. januara, kada je objavljeno da je mis Kraljevine Jugoslavija za 1930. godinu Stevanija Ceca Drobnjak. Lentom ju je okitio naš proslavljeni komediograf. Za misicu Vreme piše da ima 18 godina i da je iz stare poznate beogradske porodice.

Nedugo posle trijumfa, Drobnjakova se udala za vazduhoplovnog kapetana prve klase Romea Aduma. Adum je na početku Drugog svetskog rata prešao u Pavelićevu Nezavisnu državu Hrvatsku, a u leto 1942. oborili su ga partizani dok je bombardovao njihove položaje. U zarobljeništvu ga je Aleksandar Ranković zavrbovao da radi za partizane. U proleće 1943. organizovan je njegov navodni beg od partizana, pa se vratio ustašama, a u septembru 1944. godine preleteo je avionom na partizansku stranu. Posle rata Romeo Adum bio je pilot JAT. Poginuo je u nesreći u Zapadnoj Nemačkoj 1952. godine.

Stevanija se, pošto je govorila nekoliko jezika, zaposlila u jugoslovenskoj ambasadi u Nemačkoj, da bi potom prevodilački posao radila u nekim preduzećima i ustanovama. Posle 1980. godine otišla je u penziju, vratila se u Beograd, gde je i umrla. Datum njene smrti nijedne novine nisu zabeležile.

Vremeplov

l Te 1930. godine u Montevideu je održano prvo Svetsko prvenstvo u fudbalu, rođen je Baz Oldrin, drugi čovek koji je kročio na Mesec, otkrivena je planeta Pluton, a u SAD je počela prodaja zamrznute hrane...

Predlog Čedomilja Mijatovića: Caricu Milicu i Kosovku Devojku proglasiti svetiteljkama

Na naslovnici Vremena od 11. januara 1930. godine objavljeno je otvoreno pismo Čedomilja Mijatovića, ministra finansija u šest vlada, spoljnih poslova u dve, predsednika Srpske akademije nauka, istoričara, pisca... patrijarhu Dimitriju da „caricu Milicu i Kosovku Devojku proglasi svetiteljkama“. U istom broju su i fotografije najlepših devojaka iz nekoliko gradova tadašnje Jugoslavije.

Momčilo Petrović