Slušaj vest

Jesen 1991. godine ostala je upamćena kao vreme duboke nesigurnosti, straha i moralnih lomova. Dok su se širom bivše Jugoslavije razbuktavali sukobi, u Srbiji je sve teže bilo pronaći one koji su želeli da se odazovu vojnom pozivu. Ratišta u Hrvatskoj postajala su sinonim za besmisao, a narod, zbunjen propagandom i užasima rata, počinje da gubi poverenje u parole o bratstvu i jedinstvu.

U tim okolnostima dogodio se i skandal bez presedana – jedan rezervista, ogorčen i razočaran, dovezao je oklopno vozilo pravo pred zgradu Narodne skupštine, želeći da pošalje poruku protiv mobilizacije i rata. Beograd je zanemeo, a vlast se suočila s pitanjem koje niko nije želeo da postavi naglas – koliko dugo narod može da ćuti pred besmislom oružja?

Istovremeno, u nekim mestima, poput Srboja, traženo je čak streljanje onih koji izbegavaju mobilizaciju, dok su mnogi mladići bežali, skrivali se ili odlazili iz zemlje. Tragedija je dobila i lično lice – samoubistvo jednog Gornjomilanovčanina u Tovarniku potreslo je sve koji su shvatili da rat ne razara samo front, već i dušu čitavog naroda.

- Kako je izgledala atmosfera u Srbiji tokom jeseni 1991?

- Šta je pokrenulo rezervistu da oklopnim vozilom dođe pred Skupštinu?

- I zašto se ta godina pamti kao vreme u kojem se „nije išlo rado u vojnike“?

Odgovore donosi Momčilo Petrović u novom izdanju serijala „Istorijska čitanka Kurira“.

Kurir.rs