Srbin i Kenijka prošli kroz pakao birokratije da bi se venčali! Ljubav ovo dvoje ljudi pobedila je granice, zakone i kilometre!
Kažu da prava ljubav prevazilazi sve prepreke, a primer za to su Obrad Lučić (54) iz Beograda i Ane Franciska Otađa (38) iz Kenije, koje nisu uspeli da razdvoje ni kilometri, ni vremenske zone, ali ni višegodišnje birokratske i administrativne zavrzlame!
Obrad i Ane upoznali su se preko interneta, zavoleli, a onda, kad su nakon dve godine veze poželeli da se venčaju, shvatili su da to baš nije tako jednostavno - jer su iz dve različite države. Svaka sa svojim propisima i procedurama.
Obrad je za Kurir otvoreno ispričao kroz kakve komplikacije i proceduralne peripetije prolaze parovi koji dolaze iz različitih sredina.
- Pre pet godina, nakon što sam se razveo, prijavio sam se na hrišćanski sajt za upoznavanje i tako sam upoznao Ane. Dopisivali smo se, pričali dugo, razmenjivali stavove, iskustva, svakodnevne situacije i tako se zbližili - priča Obrad.
Iznenađenje u Najrobiju
Nakon dve godine intenzivne komunikacije, odlučili su da se upoznaju uživo. Emocije su već bile jake - brak je postao tema razgovora.
- Već smo se dobro znali, voleli i poštovali. Pričali smo o braku i dogovorili smo se da pripremimo svu potrebnu dokumentaciju za venčanje, pa da se venčamo, u slučaju da sve bude u redu kada se konačno vidimo.
Dokumenti su morali da budu prevedeni, overeni kod notara, pa potvrđeni i u sudu. To je trajalo mesecima i, naravno, nije bilo jeftino - objašnjava on.
Krajem 2024. godine konačno je otputovao u Najrobi. Ipak, tamo ga je sačekalo neprijatno iznenađenje - i to prvo u nizu.
- Matičar u Najrobiju je tražio da dokumenta dodatno overi srpska ambasada u Keniji. Ali ambasada je baš tada bila u fazi selidbe! Na adresi gde je trebalo da bude - nikog nije bilo. Nismo mogli da nađemo ni osoblje ni informacije - priseća se Obrad.
Nakon nekoliko dana bezuspešnog traganja, konačno je uspeo da stupi u kontakt sa ambasadom - ali bilo je kasno. Vreme za njegov boravak u Keniji isteklo je i morao je da se vrati u Srbiju. Ceo trud, troškovi i dokumentacija - propali.
Nisu odustajali. Odlučili su da pokušaju ponovo, ovog puta u Srbiji. Počelo je novo prikupljanje dokumenata - sada Aneinih. I ovaj proces bio je skup i iscrpljujući.
Komplikovano i u Srbiji
- Platili smo prevod njenih dokumenata, vizu, zdravstveno osiguranje, avionsku kartu... Stigla je u Beograd u junu ove godine. Bilo je još nekih dokumenata koje je trebalo nabaviti, a za svaku posetu opštini morali smo da angažujemo prevodioca, koji je izlazak naplaćivao 100 evra. Sve je bilo komplikovano - kaže Obrad.
Ali vredelo je - 21. juna konačno su se venčali! Ipak, ni tu nije kraj njihovim mukama. Iako u braku, oni su i danas razdvojeni.
- U teoriji mi smo muž i žena i trebalo bi da živimo zajedno, ali... Ane je u Srbiju došla s turističkom vizom koja joj dozvoljava boravak od 90 dana. Morala je da se vrati u Keniju kako bi aplicirala za drugu vrstu vize koja joj omogućava ostanak do 180 dana - kaže Obrad.
I ponovo - isti dokumenti, ista procedura, isti troškovi. Novi let, nova birokratija, nova neizvesnost.
- Da bi aplicirala za srpsko državljanstvo, moraćemo da budemo u braku najmanje tri godine. A do tada - samo papirologija, stres i razdvojenost. Do sada sam potrošio nekoliko hiljada evra na prevode, sudske overe, avionske karte... ali ništa nije teže od toga što nismo zajedno - iskreno kaže.
Ipak, ne gubi veru.
- Nije lako, ali znamo da ćemo izgurati. Ljubav je vredna borbe - kaže on optimistično dodajući da se nada da će se u budućnosti naći neko rešenje da se ovakvim parovima olakšaju procedure i smanje troškovi.
U MUP i Ministarstvu pravde nisu odgovorili na pitanja koja smo im uputili ovim povodom.
