Slušaj vest

U Srbiji s kraja 19. veka, reči su imale težinu oružja, a satira je mogla biti opasnija od mača. To je najbolje osetio Branislav Nušić, tada mladi pesnik i novinar, koji je svojom pesmom naljutio kralja Milana Obrenovića i zbog nje završio iza rešetaka.

Nušićev „greh“ bio je u stihovima koji su ismevali vlast i društvene prilike, a kralj, poznat po sujeti i nagloj naravi, nije imao razumevanja za mladalački humor. Tako je pesnik, koji će kasnije postati simbol duhovitosti i slobodoumlja, morao da okajava svoje stihove u zatvoru, gde je, paradoksalno, započeo put ka književnoj besmrtnosti.

Dok su pesnici i intelektualci poput Nušića plaćali cenu zbog reči, ratni heroji poput Mihaila Katanića – slavljenog oficira iz srpsko-turskih ratova – ostajali su zaboravljeni u miru. To je bilo vreme kada je Srbija više poštovala “babe“ koje su spletkama i uticajem krojile dvorsku politiku, nego junake koji su prolili krv na bojištima.

- Kako je Nušićev stih uzdrmao kraljevski dvor?

- Zašto je heroj Mihailo Katanić nestao iz narodnog sećanja?

- I kako je Srbija više cenila lukavstvo od junaštva?

Sve to otkriva Momčilo Petrović u novom izdanju serijala „Istorijska čitanka Kurira“.

Kurir.rs