Pre 45 godina u Tihom okeanu nestao je jugoslovenski brod sa 32 pomoraca! Bio je ponos našeg brodarstva, a onda je voda počela da prodire! Nije bilo spasa!

Tihi okean tog 28. decembra 1980. godine nije bio ni tih, ni milostiv. Negde daleko od obala, u nepregledu vode i vetra, nestao je hrvatski teretni brod "Dunav", a s njim 32 pomorca!

Tog decembra plovio je iz Los Anđelesa prema kineskoj luci Tsingtao, natovaren čelikom, papirom i robom koja nikada nije stigla na odredište. Ali nije nosio samo teret - nosio je ljude, njihove brige, radosti, nade...

Negde usred Tihog okeana, oko 700 nautičkih milja od Japana, brod je upao u orkansko nevreme.

Talasi su bili viši od palube, vetar je udarao u metal, a more je počelo da prodire u pramčana skladišta.

U ranim jutarnjim satima, u 7.30 sati po japanskom vremenu, zapovednik kapetan Srećko Vukoša izvestio je upravu "Jugolinije" da zbog oštećenja nastalih u nevremenu brod mora skrenuti s kursa prema Jokohami.

Kasnije tog dana brod je još jednom stupio u kontakt, kratko, sa jugoslovenskim brodom "Banija".

U izvještaju se spominjao prodor mora u pramčano skladište i lomovi prednjih brodskih dizalica.

A onda - ništa. Radio-talasi su utihnuli. More je zatvorilo svoja vrata.

Danima kasnije, dok su porodice čekale vest, istina je stizala sporo. Potraga je bila kratka, ograničena i bez rezultata.

Nije pronađen nijedan komad olupine, nijedna daska, nijedan trag koji bi dao odgovor. "Dunav" je nestao, kao da ga je okean progutao u jednom dahu.

Danas se pretpostavlja da brod leži na dubinama većim od šest kilometara, tamo gde vlada potpuni mrak.

Njegova olupina, ako postoji, počiva kao nemi svedok jedne od najvećih pomorskih tragedija posleratne trgovačke mornarice.

Ali "Dunav" nije samo brod. To su 32 imena, 32 života. To su porodice koje su ostale bez odgovora.

Dunav danas plovi samo kroz sećanje - i to sve ređe.