KATARINA TRAGIČNO IZGUBILA OBA PARTNERA, PA DOBILA OPAKU BOLEST! Ispovest žene koju život nije štedeo: Deci nisam rekla za oboljenje 2 godine
Kažu da život bira najjače borce za najteže bitke, a priča Katarine Petrović je dokaz da ljudska snaga nema granica. Katarina je žena koju život nije štedeo.
Smrt joj nije strana reč, ostala je bez ključnih figura, partnera sa kojima je izrodila decu, a danas se, kao samohrana majka dvoje dece, bori sa sopstvenom bolešću. Ipak, u njenim očima nećete videti poraz, već neverovatnu volju da svojoj deci obezbedi budućnost.
Katarinin suprug je stradao u saobraćajnoj nesreći i tada ostaje samohrana majka:
- Udala sam se iz velike ljubavi, rodila sam sina i nažalost se desila tragedija, kad je moj suprug poginuo u saobraćajnoj nesreći, a sin i ja smo ostali sami. Nakon 6,7 godina upoznala sam sledećeg partnera, oca mog mlađeg sina, koji je sa nama bio do kraja njegovog života, i kad smo se rastali i ostali prijatelji. Kad se on razboleo, ostali smo složni kao jedna velika porodica - kaže Petrović i dodaje:
- Mislim da odluka o rastanku sa tim čovek nije pogrešna jer upravo smo te odluke doneli iz nekih većih razloga i verujte mi da smo se svi mi slagali i više voleli nakon što smo se rastali a tome svedoči što smo ostali zajedno do poslednjeg trenutka. On se teško razboleo, imao je leukemiju, to se odrazilo na sve nas jer smo mi bili jako povezani. Ja sam sa njim dobila sina i oni su se dobro slagali.
Bolest je zakucala na vrata
Petrovićeva je sav teret preuzela na svoja pleća, te su joj se ti teški momenti odrazili na zdravlje:
- Sve sam nosila sama u želji da ih zaštitim, precenila sam se. To je bila dobra odluka prvih godinu dana, ali posle me je još više pritiskalo to što im nisam rekla i odlučila sam da to podelim sa njima. Jesam im time upropastila život. Tada sam bila uverena da ne treba ništa da im govorim, tek 2 godine nakon dijagnoze sam ja to podelila sa njima. To nije bilo prijatno, bili su šokirani ali bili su i ljuti.
Katarina je prvenstveno imala problema sa štitnom žlezdom, a ti problemi su rezultirani dvema operacija koje su išle jedna za drugom: ukljanjanje tumora štitne žlezde, dela štitne žlezde i cele:
- Tokom tih pretraga na nekom pregledu je otkriveno da imam tumor na mozgu. Imala sam sve simptome toga i sve simptome sam pripisivala brzom načinu života. Kada sam dobila dijagnozu, plašila sam se, ali kada je taj strah prestao onda sam odlučila kako ću da živim. Život iskreno postaje mnogo bolji kada donesete takvu odluku. Postoji mnogo osoba sa sličnim oboljenjima kao ja. Dobijam prelepe poruke od ljudi koji su pročitali moj roman. Govore mi da sam "inspiracija i motivacija" i to mi je dovoljno.
Tvrdi da u teškim situacijama nije tražila oslonac, a kroz težak period je želela da prođe sama. Nije tražila da bude okružena ljudima, a sa jakom malim brojem je delila ono što je osećala:
- Kada sam protiv svoje volje podelila ono što mi se dešavalo, osetila sam olakšanje i danas mogu da kažem da su mi oni najveće utočište i najveća podrška. Isprva nisu razumeli, a danas se šalimo na isti način. Ne postoji ni tuga ni tenzija.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs