Najveća tajna Jugoslavije! Da li je Tito sakrio dokaze o Jasenovcu u Vatikanu?! Jović tvrdio: "Ovo je dovelo do smene Leke Rankovića!"
Koncentracioni logor Jasenovac, uspostavljen u okviru Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svetskog rata, smatra se jednim od najstrašnijih logora u okupiranoj Evropi.
U njemu su, na sistematski i svirep način, ubijani Srbi, Jevreji, Romi i politički protivnici ustaškog režima. Iako je od njegovog zatvaranja prošlo više od osam decenija, Jasenovac i dalje ostaje mesto dubokih istorijskih sporova, različitih tumačenja i političkih kontroverzi.
Jedna od tih kontroverzi tiče se navodne sudbine dokumentacije o zločinima u Jasenovcu, ali i političkog sukoba koji je 1966. godine doveo do pada Aleksandra Rankovića, tada jednog od najmoćnijih ljudi u Jugoslaviji.
Šta je tvrdio Borisav Jović
Bivši predsednik Predsedništva SFRJ Borisav Jović je pre nekoliko godina u intervjuu za Objektiv izneo tvrdnju da je Josip Broz Tito još sredinom šezdesetih godina, navodno u najstrožoj tajnosti, naredio da se obimna dokumentacija o ustaškim zločinima u Jasenovcu prebaci u Vatikan.
Prema Joviću, reč je bila o hiljadama stranica dokumenata koji su sadržali imena žrtava i počinilaca.
Jović je tvrdio da je za tu operaciju Tito imao pomoć Ivana Steve Krajačića, visokog hrvatskog partijskog funkcionera i šefa bezbednosnih struktura u Hrvatskoj.
Prema toj verziji događaja, Aleksandar Ranković je za postojanje tog tajnog premeštanja saznao posredno - preko jugoslovenskih diplomatskih kanala u Rimu i Vatikanu.
Crv sumnje izazvao erupciju
- Ranković je sasvim slučajno saznao šta je Tito uradio, i to od našeg ambasadora pri Svetoj stolici, koji je to doznao unutar Vatikana. Pitao ga je kako je to učinjeno bez njegovog znanja. Tita je zgranulo kako je Ranković to mogao da otkrije, pa je zaključio da ovaj sigurno ima paralelnu obaveštajnu službu, koja ga špijunira s namerom da ga diskredituje i ukloni s vlasti. Zato je odlučio da ga se reši - tvrdio je Jović.
Taj crv sumnje u Titovoj glavi, kako je naveo Jović, izazvao je svu erupciju reakcija koja je prethodila smenjivanju Rankovića, a da nikad nije rečena prava istina - da su dokumenta o Jasenovcu skrivena i da je Tito bio ubeđen da Ranković to nikako ne bi mogao da sazna da nema paralelnu tajnu službu.
- O svemu tome saznao sam 1975, kad sam postavljen za ambasadora u Rimu pošto me je obavestio čovek koji je od jugoslovenskog ambasadora u Vatikanu saznao da je Tito lično naredio uklanjanje svih papira koji direktno svedoče o stradanju Srba u Jasenovcu. Takođe mi je pomenuo da o tome ništa ne smem nikome da pričam - prisetio se Jović.
Brionski plenum
U očito insceniranoj situaciji, koja bi navodno mogla da onesposobi i samog Tita, jer bez jedinstva u rukovodstvu ne bi mogao uspešno da vodi državu, on se obratio predsedništvu Srbije s optužbom da ga Ranković lično prisluškuje i ima nameru da preuzme vlast.
- Prvog jula 1966. održana je sednica CK SKJ na Brionima, takozvani Brionski plenum, na kojoj je Ranković optužen, smenjen i izbačen iz partije. Tada je i proglašen krivim za delo za koje bi mogao biti kažnjen najstrožom kaznom, ali ga je navodno humani Josip Broz abolirao i držao u doživotnom progonstvu i odvojenog od sveta u vili na obali Jadranskog mora u Dubrovniku. Zvanično obrazloženje bilo je da je prisluškivao Tita, u šta gotovo niko nije poverovao - podseća Jović.
Šta se pouzdano zna
Aleksandar Ranković je zaista smenjen na Brionskom plenumu 1966. godine. Optužen je za zloupotrebu bezbednosnog aparata i prisluškivanje državnog i partijskog vrha. Njegov pad označio je kraj centralizovanog sistema državne bezbednosti i početak dalekosežnih ustavnih i političkih promena u Jugoslaviji.
Međutim, ne postoje relevantni arhivski dokazi o tome da je kompletna ili ključna dokumentacija o Jasenovcu ikada tajno prebačena u Vatikan, niti da je to bio stvarni povod za obračun Tita i Rankovića.
Šta je istina i toliko decenija kasnije nije utvrđeno, ali Jasenovac ostaje mesto na kojem se istorija, politika i sećanje i dalje prepliću, ostavljajući otvorena pitanja koja ni vreme nije zatvorilo kao i i brojne žrtve koje nisu doživele satisfakcije pravde.
(Kurir.rs/Objektiv)
