Slušaj vest

Praksa Srbije da sa otpadom postupa po principu „baci gde stigneš, samo da ga sklonimo sa očiju“, ozbiljno narušava evropske standarde u ovoj oblasti gde važi pravilo “baci gde treba” pa ne treba da čudi što ovakav model se vraća kao bumerang za devastaciju životne sredine ali I zdravlja ljudi. Da je to tako pokazuju i brojke po kojima je u 2023. godini od ukupno 12 miliona tona, koje su stvorile privreda i domaćinstva, većina je završila na divljim deponijama ili u prirodi.

Tih deponija je na svakom koraku i procenjuje se da ih ima oko 3.000, kao i preko 130 nesanitarnih, koje su posledica višedecenijskog neadekvatnog upravljanja otpadom u Srbiji na koji nas Brisel upozorava u svojim izveštajima stalno upozorava. Upozorava nas i na nerazvijenu kulturu sortiranja jer većina nas teško razaznaje kakve se sve kontaminirane bombe kriju u tom smeću.

Godišnje bacimo 300 Ajfelovih tornjeva otpada

To smeće stvaramo i mi sami. Prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine domaćinstvasu 2023. godine bacila oko 3,2 miliona tona, od čega je samo oko 15,5 posto reciklirano dok jeostatak ostavljen na deponijama. Procene su da između 1,2 do 1,5 kilograma napravimo svakidan. Na nedeljnom nivou stvorimo više od 10 kilograma, a na godišnjem je to čitavih pola toneotpada koji svako od nas baci. Drugim rečima, kada se sve ovo sabere po broju stanovnika,dolazimo do već pomenute cifre od preko 3 miliona tona smeća. Za one koji ne mogu vizuelnoda predstave razmere te količine, to je težina 300 Ajfelovih tornjeva.

Za pravilno upravljanje komunalnim otpadom potrebno skoro 900 miliona evra

Posledice takvog odnosa i naših navika, odnosno neadekvatne prevencije, vidljive su kroz zagađenje vode, zemlje i vazduha, a samim tim i zdravlja ljudi, zbog čega i “lečenje” takvogstanja je skupo. Prema Programu za upravljanje otpadom za period od 2022. do 2031. godine zainvesticije vezane za komunalni otpad potrebno je izdvojiti nešto više od 866 miliona evra.Najveći deo tih para obezbediće se iz državnog budžeta ali u ovim investicijama učestvovaće iprivatni sektor ali i evropski fondovi. Naime, Brisel je spreman da pomogne Srbiji sa 111 milionaevra kako bi se bar delimično sanirali ptroblemi i nadoknadila realizacija zadataka iz Strategijaupravljanja otpadom za period od 2010. do 2019. iz koje značajan deo preuzetih obaveza nijerealizovan. Tako je umesto definisanih 27 regionalnih sanitarnih deponija urađeno samo 11.Razlog za ovako loš skor Ministarstvo ekologije, u svojim izveštajima, vezuje za ponašanjelokalnih samouprava koje nisu poštovale zakonsku procedure, odnosno koje su umesto izgradnjesanitarnih deponija određivale samo lokacije za nesanitarne. Prema podacima Agencije zazaštitu životne sredine,na 138 lokacija širom zemlje, lokalne samouprave su napravile smetlištaza svoja komunalna preduzeća, koje nemaju sisteme i mehanizme za sprečavanje širenjazagađenja, kao što je to slučaj sa sanitarnim deponijama.

Deponije kao rizik po zdravlje i životnu sredinu

Ako se na to sve doda i već naveden podatak da postoje i oko 3.000 divljih deponija onda jejasno zašto EU insistira na ovom problemu jer čak 80 posto komunalnog otpada završi nasmetlištima i divljim deponijama dok samo 20 posto na onim koje poseduju sertifikatesanitarnih. Da nesanitarne deponije emituju zagađenje koje ugrožava životnu sredinu i zdravljeljudi potvrđuje i Izveštaj o stanju životne sredine u Republici Srbiji za 2020. godinu koji jeidentifikovao 213 potencijalno kontaminiranih i kontaminiranih lokacija, a to su lokacije nakojima je potvrđeno prisustvo opasnih i štetnih materija u koncentracijama koje mogu izazvatiznačajan rizik po ljudsko zdravlje i životnu sredinu. Od tog broja čak 153 su povezane saupravljanjem otpadom, tačnije smetlištima.Ovakva situacija povod je za alarmiranje javnosti od strane stručnjaka, koji tvrda da ukolikodržava ne preduzmu hitne mere i primene evropski standardi u zaštiti životne sredine, zdravljeljudi može da bude ozbiljno ugroženo. Na to je upozorio i Fiskalni savet još 2019. godine u svomizveštaju u kome upozorava da izdvajanja za ovu oblast moraju biti značajno veća, odnosno dase sa sadašnjih 0,8 posto BDP moraju da se kreću između 1,2 do 1,4 posto.– Istražujući stanje u zaštiti životne sredine Fiskalni savet je došao do veoma zabrinjavajućihpodataka. Zapravo,ni u jednom istraživanju koje smo sproveli do sada nismo uočili tolikoporažavajuće zaostajanje Srbije kao u ovoj oblasti, ne samo u odnosu na razvijene zemlje EU, veći u odnosu na uporedive zemlje Centralne i Istočne Evrope (CIE). Voda za piće u Srbiji znatno jelošijeg kvaliteta od uporedivih zemalja, skoro da nema deponija otpada koje zadovoljavajusanitarne standarde – iz njih se izlivaju opasne materije u vodotokove i izvorišta vode, a na timdeponijama učestali su požari s veoma opasnim isparenjima. Takođe, praktično sva otpadnavode iz kanalizacije izlivaju se u vodotokove bez ikakvog prečišćavanja, čak i u najvećimgradovima (Beograd, Novi Sad), što je u EU nedopustivo- navodi Fiskalni savet.

Da bi se bar donekle poboljšalo, Vlada Srbije smatra da je neminovno da se u narednom periodudosledno sprovede Direktiva o deponijama ali i da se upravljanje otpadom uredi po evropskimstandardima. Rešenje traži novu analizu celog sistemom i utvrdi šta nedostaje.Nedostaje mnogo, pre svega sanitarne deponije. Kroz projekat “Program čvrstog otpada u Srbiji”finansiranog od strane Evropske razvojne banke (EBRD) i Francuske razvojne agencije (AFD),planira se i izgradnja novih regionalnih centara za deponovanje otpada.-Vrednost ovog projekta iznosi 150 miliona evra, a NALED će pružati tehničku podrškuMinistarstvu za zaštitu životne sredine koje je zaduženo za sprovođenje projekta. Obuhvatiće 41jedinicu lokalne samouprave u Srbiji, a značaj koji će imati na povećanje stepena zaštite životnesredine u našoj zemlji biće je nesumnjiv- navodi Sanja Knežević Mitrović, menadžerka zaregulatornu reformu u NALED-u.