Slušaj vest

Lov je za Josipa Broza Tita bio mnogo više od razonode. Bio je to ritual moći, mesto gde su se sastajali državnici, gde su se rešavale političke napetosti i gde su, često daleko od očiju javnosti, nastajale i ozbiljne krize. U takvom okruženju, saradnici jugoslovenskog lidera retko su smeli da pokažu da im lov nije po volji – nije bilo poželjno priznati da neko ne uživa u pucanju na divljač.

Tokom jednog od lovova dogodio se incident koji je mogao imati ozbiljne posledice. Edvard Kardelj, treći čovek jugoslovenskog rukovodstva, pogođen je krupnom sačmom u vrat. Iako je preživeo, događaj je izazvao šok u državnom vrhu i otvorio pitanje koliko su ovakvi „diplomatski lovovi“ zapravo bili bezbedni.

Ni strani gosti nisu uvek odlazili zadovoljni. Jednom prilikom Tito i rumunski lider Nikolae Čaušesku žestoko su se posvađali oko ustreljene svinje, pretvarajući lovački trofej u diplomatski spor. Bio je to još jedan dokaz koliko su lovovi mogli brzo da prerastu iz prijateljskog druženja u političku tenziju.

Najtragičniji događaj desio se tokom jednog međunarodnog lova kada je francuski ambasador Pjer Sebio poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima. Ta tragedija pretvorila je diplomatski događaj u međunarodni incident koji je odjeknuo daleko izvan granica Jugoslavije.

  • - Zašto su Titovi saradnici morali da uživaju u lovu – makar na silu?
    - Kako je Edvard Kardelj ranjen tokom lova?
    - Zbog čega su se Tito i Čaušesku posvađali?
    - I kako je poginuo francuski ambasador Pjer Sebio?

Sve to otkriva Momčilo Petrović u novom izdanju serijala „Istorijska čitanka Kurira“.

Ne propustite u nedelju – samo uz Kurir!

Kurir.rs