Iguman Tumana otkrio gorku istinu: Svi gledaju u telefone, a čovek je iznutra prazan! Setimo se Boga samo kada nam nešto treba!
U vremenu buke, brzine i stalne trke za informacijama, čovek je umoran - ne samo fizički, već i duhovno.
Upravo o toj temi, u podkastu "Za našim stolom" na televiziji K1, govorio je arhimandrit Dimitrije Plećević, iguman manastira Tumane, otkrivajući zbog čega moderni čovek, uprkos tehnološkom napretku i materijalnom blagostanju, sve češće oseća prazninu, usamljenost i nemir.
Na samom početku, otac Dimitrije govorio je o svom životnom putu i odluci da ode u monaštvo.
- Ne mogu da kažem da sam bio zbunjen. Oduvek sam želeo više i kada čovek nešto iskreno želi, pronađe put do toga. Još od detinjstva sam imao želju da živim ovakav život. Naravno, kao i kod svakog čoveka, bilo je uspona i padova, trenutaka slabosti i preispitivanja, ali ta želja je uvek ostajala - rekao je on. Dodao je da monaški život ne znači odsustvo iskušenja, već drugačiji način suočavanja sa njima.
- Ljudi često misle da monasi nemaju dileme, sumnje ili unutrašnje borbe. To nije tačno. Razlika je samo u tome kako se čovek nosi sa tim iskušenjima. Danas je duhovni pristup životu postao stran jer je čovek okupiran pukim funkcionisanjem i preživljavanjem - objasnio je arhimandrit Dimitrije.
Govoreći o savremenom društvu, istakao je da čovek nikada nije imao više mogućnosti, ali ni manje mira.
- Moderni čovek ima više materijalnog blagostanja nego njegovi preci, ali nikada nije bio nemirniji. Problem nije samo u spoljnim okolnostima, već u tome što je čovek izgubio vezu sa sopstvenom dušom. Sve je ubrzano, sve je trenutno dostupno, ali je čovek iznutra prazan - rekao je. Posebno se osvrnuo na usamljenost kao bolest današnjice.
- Ljudi su danas veoma usamljeni. To se vidi na njihovim licima, čak i kada pokušavaju da sakriju. Svi gledaju u telefone, svi su u nekoj virtuelnoj komunikaciji, a stvarnih odnosa je sve manje. Čovek je pobegao od prirodnog života i od drugih ljudi - smatra iguman Tumana.
Kako kaže, društvene mreže i tehnologija mogu biti korisne, ali samo ako čoveka vode ka stvarnom susretu i zajedništvu.
- Crkva treba da koristi medije i društvene mreže kako bi pozvala ljude u crkvu, na stvaran susret i molitvu. Ne možemo misliti da smo prisustvovali liturgiji samo zato što smo je gledali preko interneta - rekao je.
U razgovoru je govorio i o veri, iskušenjima i odnosu čoveka prema Bogu.
- Ljudi se uglavnom sete Boga kada imaju problem. Svi znaju da traže, ali retko ko zna da zahvali. Čovek često ulazi u odnos sa Bogom kao u neku trgovinu - dolazi samo kada mu nešto treba - istakao je.
Govoreći o manastiru Tumane, kroz koji godišnje prođu stotine hiljada vernika, arhimandrit Dimitrije naglasio je da ljudi najčešće dolaze zbog mira, utehe i nade.
- Mnogi dolaze zbog bolesti, tuge, straha, anksioznosti ili porodičnih problema. Ima i onih koji dolaze samo da zahvale Bogu. Ljudi traže utehu i smisao, a crkva je tu da ih usmeri i pomogne im - rekao je.
Posebnu pažnju privlače svedočenja vernika o isceljenjima i čudima koja povezuju sa molitvama u Tumanu.
- Postoje stotine svedočenja, a još više onih koja nikada nisu zapisana. Ljudi dolaze sa ogromnom verom i željom da zahvale Bogu. Ne dolaze da promovišu manastir, već da posvedoče da im je vera pomogla - objasnio je. Dotakao se i kritika koje se povremeno upućuju manastiru Tumane i njegovom bratstvu.
- Uvek će biti ljudi koji traže nešto negativno. Ali da nema ljubavi, vere i duhovne snage, ne bi se toliko ljudi okupljalo u Tumanu. Mi nikada nismo gradili kult ličnosti, već smo uvek isticali Boga i svetitelje - poručio je.
Govoreći o mladima i monaštvu, istakao je da danas ima manje mladih koji se odlučuju za taj put, ali da razlog leži i u opštem padu nataliteta.
- Danas je manje dece, pa je manje i monaha. Kada bude više dece, biće svega više. Bez dece je sve pod znakom pitanja - upozorio je.
Na kraju razgovora poslao je poruku svim vernicima i mladima koji tragaju za smislom.
- Ono što čovek oseća u srcu ne treba da zatrpa niti da ga se plaši. Treba hrabro krenuti putem na koji ga Bog poziva. A svi ostali treba da budu pravi hrišćani i da druge ljude tretiraju onako kako bi voleli da drugi tretiraju njih - zaključio je arhimandrit Dimitrije.
(Kurir.rs/Telegraf)