VUČIĆ PRESEKAO SVE DILEME: "IMAMO SAMO SVOJU SRPSKU STOLICU!" Evo šta Antić i Filipović kažu o vlasti i studentskom pokretu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić odgovorio je na kritike koje su se pojavile nakon posete ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog Beogradu i poruke da Srbija vodi samostalnu politiku, a ne politiku zasnovanu na tome ko će joj biti gosti.
U tom kontekstu pomenuti su i hrvatski pevač Marko Perković Tompson i Severina, a upravo o tim porukama, ali i odnosu prema Evropskoj uniji, opoziciji, studentskim blokadama i mogućim izborima, govorili su Srbislav Filipović, politički analitičar, i prof. dr Čedomir Antić sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, gosti emisije "Redakcija" kod voditeljke Olje Lazarević.
"Ne mogu uvek svi da budu zadovoljni"
Govoreći o kritikama zbog posete Zelenskog i pokušajima da se ona poveže sa eventualnim dolaskom Tompsona ili Severine u Srbiju, Čedomir Antić je ocenio da deo opozicione scene nema dovoljno konzistentan politički program.
- Vuk Karadžić je našao jednu narodnu poslovicu koja kaže: "Narodu niko nije kolača namestio". Dakle, ne mogu nikad svi da budu zadovoljni. Međutim, ako hoćete da budete ozbiljna opozicija, morate imati konzistentan program. Tako je bilo 2000. godine, tako je bilo 2012. godine. Ovde vidimo da ovi ljudi deluju kao Tviter zajednica, dakle, ko glasnije vikne i ko snažnije lupi. Ako je stav da je sada, s obzirom na to da je pozvan Zelenski, sledeći korak da se pozove i Tompson, onda se postavlja pitanje kakva je to politika. Ne mogu da razumem zašto se međunarodno priznata poseta predsednika jedne države izjednačava sa estradnim pitanjima - rekao je Antić.
On je kritikovao i način na koji se u javnosti porede različite javne ličnosti, posebno kada se, kako je naveo, u isti kontekst stavljaju Severina, Aleksandra Prijović i Tompson.
- Isto je i sa Severinom. Mi smo zainteresovani za mišljenje jedne nesrećne žene koja ne može da iznese konzistentan stav. Ne znam šta je motiviše, šta je njen politički stav, ali ne mogu da dozvolim da se ovde poistovećuje parastos sa proslavom ubijanja. Ne mogu da shvatim zašto profesorka univerziteta koja predaje na odeljenju na kome i ja predajem, gospođa D. Stojanović, na jednom podkastu u Tuzli stavlja u ravan koncerte Aleksandre Prijović i Marka Perkovića Tompsona. Kakve to veze ima jedno sa drugim? Lepa Srpkinja koja peva ljubavne pesme ne može se izjednačavati sa nekim ko je poznat po pesmama koje se povezuju sa ustaškom ideologijom. To je taj kompleks niže vrednosti koji živi u Srbiji - rekao je Antić.
"Ćaci" su uvreda za deo srpskog društva
Na ovu temu nadovezao se i politički analitičar Srbislav Filipović, koji je govorio o načinu na koji deo opozicione javnosti etiketira građane koji ne dele njihove političke stavove.
- Naš narod pametno kaže da ko za sebe kaže da sve zna, taj ne zna ništa. Ko smatra da je sam dovoljno pametan da mu nikakvo znanje više nije potrebno, taj je očigledno previše glup. Tako i oni. Smatraju da je jedan deo društva ovde višak i da taj deo društva treba odstraniti, odnosno na neki način amputirati iz srpskog društva. "Ćacad" su oni koji ne treba da se pitaju apsolutno ništa, njihovi roditelji, bake i deke, navodno pojma nemaju ni o čemu. A osvrnite se malo oko sebe. Toliko toga su naši preci gradili i stvarali. Ko su onda ti ljudi koji će da odlučuju ko vredi, a ko ne vredi? - rekao je Filipović.
On je posebno oštro govorio o poređenju domaćih izvođača sa ličnostima iz perioda NDH.
- Ne možete Aleksandru Prijović i Lepu Brenu, Cecu i druge pevače izjednačavati sa ljudima poput Dinka Šakića. To nije uvreda samo za te pevačice, niti je to uvreda samo za umetnost, već je uvreda za čitav srpski narod kao kolektiv. Da ga izjednačite sa onima koji su umesto mikrofona i zvučnika, umesto klavira, gitare i harmonike, koristili Srbosjek. Oni se time diče. Ne znaju kako da upotrebe klavir, kako da naslikaju sliku, kako da stvore nešto što ostaje kao pozitivan trag kroz decenije i vekove. Jer ono po čemu se pamti NDH jesu zločini i logori nad decom - rekao je Filipović.
O EU, istoriji i studentskoj listi
Govoreći o evropskom putu Srbije, Antić je istakao da se i sam zalaže za članstvo Srbije u Evropskoj uniji, ali da ne smatra da bi Srbija trebalo da prihvati sve vrednosti koje danas dolaze iz evropskog političkog prostora.
- Ja jesam neko ko se zalaže za članstvo Srbije u Evropskoj uniji, od kada sam počeo da se bavim politikom i aktivno pratim politiku, od 2002. godine do danas. To je principijelan stav jednog dobronamernog čoveka u Srbiji koji zemlju vidi kao evropsku zemlju i koji želi da ona bude uređena. Srbija jeste evropska. Mi pripadamo tom svetu. Ali ako gledamo Evropu od pre 1991. godine i preloma u Jugoslaviji, voleo bih da smo deo takve Evrope. One nakon Drugog svetskog rata, optimistične, pune entuzijazma, dece, cveća, razvoja, ulaganja i modernizacije. Hajde da se nadamo da takav svet ponovo može da nas zadesi i da mi možemo da budemo njegov deo, jer mi nismo divljaci i nismo neko pleme negde u prašumi - rekao je Antić.
Filipović je, govoreći o Vučićevoj poruci da Srbija ne sedi na više stolica, već ima svoju „srpsku stolicu“, ocenio da je takva politika posledica položaja Srbije i pritisaka kojima je izložena.
- Jasno je da je teško. Mi smo mali i pritisnuti sa svih strana. Prave se razni savezi protiv nas ili za neku budućnost da budu protiv nas. Neki koncepti se obnavljaju, neki stari se vraćaju. Opravdano postoji pribojavanje toga, jer smo kroz istoriju naučili nešto o raznim udruživanjima. Ako ste već deo NATO-a, zašto dodatno pravite neke saveze? Zašto ne forsirate da svi budemo deo NATO-a? Protiv koga se onda ti dodatni savezi prave? Da li je Srbija ikada iskazala pretenziju prema bilo kojoj teritoriji tih zemalja? Nije. Srbija je priznala nezavisnost tih zemalja i na kraju smo se svi nešto dogovorili. A onda imamo priče o Zemunu, Vojvodini, Sandžaku, Raškoj i razne druge teritorijalne pretenzije. Kod nas nema tonova da je Zagreb Srbija ili da je Sarajevo Srbija, čak ni kod ekstremnih nacionalista. U tom smislu smo mi ipak mnogo drugačiji - rekao je Filipović.
Govoreći o studentskim blokadama i mogućoj studentskoj izbornoj listi, Antić je rekao da je još od početka otvoreno kritikovao način na koji su blokade organizovane.
- Ja sam još kada je počela blokada otvoreno, glasno i javno istupio protiv njih, zato što demokratija podrazumeva određenu zajednicu vrednosti, a ta zajednica vrednosti podrazumeva da poštujemo Ustav i zakone. Ne možemo preuzeti model jedne totalitarne anarhističke organizacije i onda tako voditi univerzitet ili neku organizaciju. Vi spominjete profesora Đokića, rektora Univerziteta. On je posle kratkog vremena otišao sa Univerziteta, a mesecima se on i njegov kolegijum nisu vraćali u zgradu Rektorata. Je l' to neko ko treba da vodi ovaj narod? Kada su se vratili, mom prijatelju koji je u vrhu Univerziteta skuter je stajao ispod stola. Pominjalo se i da je 5.000 litara vina nestalo za vreme blokade. Je l' odgovara za to bilo ko? Hoćemo takvu državu da pravimo? Bio sam ogorčeno protiv toga. Ne rešava se preko plenuma ništa - rekao je Antić.
On je dodao da smatra da je podrška blokadama bila predstavljena kao znatno šira nego što je u stvarnosti bila.
- Plenum je totalitarna, protivzakonita i antiustavna organizacija. Ne rešava se tako što ćete se kriti iza 250.000 studenata. Mi sada vidimo, po izborima za studentske parlamente i uopšte po aktivnostima studenata, da je manje od sedam odsto studenata uzelo učešće kada je to bilo na vrhuncu, kada je predstavljano kao stvar cele generacije. E sad, postavlja se pitanje ko je stao iza toga. U vreme studentskog protesta 1996. i 1997. godine ja sam izgubio deset kilograma, nisam stizao da jedem. Ovde sam lično gledao na fakultetu kako se pravi sto za 50 ljudi. Ko to plaća? Ko plaća ketering? Ko je dao te milione? Sve to je veliko opterećenje za ceo Univerzitet, jer većina mojih kolega nije glasala za to, ali je propustila da glasa uopšte i time dozvolila da im neko zloupotrebljava Univerzitet - rekao je Antić.
On je ocenio i da je studentski pokret, kako tvrdi, vremenom izgubio početni zamah, kao i da su promene imena na različitim listama dodatno otvorile pitanje ko bi zapravo mogao da bude kandidat.
-Njih je, u stvari, uništilo ono što ih je stvorilo. Stvorila ih je ideja da mogu lajkom da promene svet, da mogu da se skupe preko Instagrama, Iksa ili Vibera i onda dođu i kažu: "Mi smo za decu". A deca su za nas. Pošto je predugo sve trajalo, oni su se nadali da će odmah posle 15. marta izazvati izbore, pa će onda proglasiti pobedu pet minuta posle zatvaranja biračkih mesta, i onda će nam doći Zvončica, Palčica i nekoliko profesora koji u životu nisu imali ni bend ni političku stranku, pa će nam povesti državu. Ima tu, što kaže dekanka Fakulteta političkih nauka, ambasada, pa će oni pitati ujutru i uveče. A zvaće, bogami, i Brisel - rekao je Antić.
Kako je dodao, posebno problematičnim smatra ideju da bi grupa koja nema jasno definisan politički program trebalo da preuzme upravljanje državom, makar i privremeno.
- Mi ne slušamo o revanšizmu i lustraciji. Mi slušamo o bacanju u Dunav i jahanju. Gde tačno u regulama Evropske unije to postoji? Je l' to možda neki mladi Montesquieu, mladi Ruso, ko je to osmislio? To je prvo pitanje. Drugo pitanje: zar niste rekli da ćete voditi zemlju ceo mandat? To je bila priča na početku, 45 meseci. Vlast ih je dinstala više od godinu dana, a oni za to vreme nisu znali šta da urade osim da se okupljaju. Na kraju su i skupovi postali mali. E onda su počeli da izlaze identiteti tih ljudi i videli smo da to više nije kaubojski film ili partizanski film gde Zoro Osvetnik dolazi maskiran, već jedna grupa ljudi koja je ovde bila u politici, ali dobar deo njih nikada nije smeo niti hteo da radi nešto javno, otvoreno i o svom trošku, uz odgovornost. Već su rešili da se oslone na decu. Na onu decu koja su u hiljadama izgubila godinu. Na onu decu koju plaćaju svi. Na Filozofskom fakultetu svi koji su pali godinu plaćali su školarinu - zaključio je Antić.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs