Slušaj vest

Nakon što su sa blokaderske liste ekspresno uklonjeni kandidati koji su važili za onu pro-nacionalističku struju, a po principu „trebali su nam samo vaši glasovi, ali ne i vaša ideologija“, na listi su ostali da „vise“ samo ekstremni levičari, kvazi-liberali, povampirene demokrate i zadnja klupa stranih NVO agentura.

Jedan od „preživelih“ na listi, kojeg su sigurnog veta spasli Pajtić i ekipa iz Demokratske stranke, ali i strane NVO, je i Mario Reljanović, profesor radnog prava na Univerzitetu „Union“ u Beogradu.

Naime, Reljanović je član Fondacije „Centar za demokratiju“ (FCD), čija se osnivačka ekipa sastojala od „udarne pesnice“ Demokratske stranke na čelu sa nekadašnjim predsednikom Dragoljubom Mićunovićem, Božidarom Đelićem i Vidom Ognjenović.

Imajući u vidu Reljanovićevu očiglednu i odanu pripadnost Demokratskoj stranci, ne čudi činjenica da je jedno od najglasnijih „protiv“ njegovog vetiranja bio upravo Pajtić.

Inače, pored toga što je ova fondacija jedna od „tekovina“ Demokratske stranke, finansiraju je ni manje ni više nego Sorošova Fondacija za otvoreno društvo, USAID, NED, Balkanski fond za demokratiju, kao i nemački Friedrich Ebert Stiftung i GIZ!

I ovo nije jedina veza Reljanovića sa stranim organizacijama! Na listi njegovih dugogodišnjih saradnika su i švedska organizacija „Olof Palme“, kao i nemačka organizacija „Roza Luksemburg“.

Da je i preko žene „duboko zagazio“ u strani NVO sektor potvrđuje i podatak da je Reljanovićeva supruga dugi niz godina radila za Fondaciju „Trag“, koju finansiraju donatori poput Rokfeler fondacije, USAID, Balkanskog fonda za demokratiju i britanske ambasade, kao i za "Vestminstersku fondaciju za demokratiju", koju direktno finasnira Vlada Velike Britanije.

Кako su na Pajtićevoj blokaderskoj listi u najvećoj meri „preživeli“ samo kandidati duboko ogrezli u strane donacije i zavisni od njihovih sredstava, više je nego jasno čije interese bi Reljanović i slični njemu ostvarivali. A nisu srpski.