EKSKLUZIVNO! INTERVJU, NATA MESAROVIĆ: Država je dozvolila da Đinđić bude ubijen, bilo je velikih propusta u obezbeđenju!
Foto: Dragana Udovičić, Profimedia

Zemunci postavljali ljude na važna mesta

EKSKLUZIVNO! INTERVJU, NATA MESAROVIĆ: Država je dozvolila da Đinđić bude ubijen, bilo je velikih propusta u obezbeđenju!

Politika -

Zemunski klan i JSO su postavljali ljude na rukovodeća mesta u državi. Zločin je izvršila organizovana kriminalna grupa, politički je motivisan, pripreman... Ubistvu je prethodila satanizacija, kaže sudija koja je osudila ubice predsednika vlade

Ubistvu Zorana Đinđića, koje se dogodilo na današnji dan 2003. godine, prethodila je satanizacija ličnosti premijera, a bilo je i mnogo propusta od strane onih koji su imali zadatak da ga sačuvaju. To u ekskluzivnom intervjuu za Kurir kaže Nata Mesarović, sudija u penziji i predsednica sudskog veća Specijalnog suda, koje je za ovaj zločin osudilo pripadnike zemunskog klana i članove državne Jedinice za specijalne operacije (JSO). Presudom su, podsetimo, na maksimalne kazne od 40 godina zatvora osuđeni Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović, a ostali na dugogodišnje kazne.

Kako se danas sećate sudskog procesa za ubistvo Zorana Đinđića? Šta vam je prvo sećanje?

- Zločin izvršen od strane organizovane kriminalne grupe, politički motivisan, pripreman... Država, odnosno bezbednosna struktura, nije sačuvala predsednika vlade, dozvolila je da bude ubijen na ulazu u zgradu vlade, uz mnogo propusta od strane onih koji su imali zadatak da ga sačuvaju. Ne mislim samo na njegovo lično fizičko obezbeđenje već i na kontraobaveštajne službe, na MUP i Državnu bezbednost. Ubistvu je prethodila satanizacija ličnosti premijera i njegovih najbližih saradnika. Kritikovan je za politiku vlade, optužen za saradnju s Haškim tribunalom i kriminalnim grupama, napadan zbog najavljenih reformi, a posebno je satanizovan kad je najavio borbu protiv organizovanog kriminala krajem 2002.

Taj proces je, mnogi su složni, jedan od najvažnijih u istoriji srpskog pravosuđa, nazivan je „suđenjem veka“, ali se, s druge strane, zna da niste imali veliku podršku u radu...

- Sudski proces se vodio u otežanim uslovima, uz negativnu medijsku hajku, uz činjenje radnji od različitih struktura društva da se spreči utvrđivanje istine i donošenje presude. Od diskvalifikacije sudija Posebnog odeljenja za organizovani kriminal, specijalnog tužioca, pretnji ukidanjem tzv. Specijalnog suda, koje su dolazile iz vrha pravosudne vlasti, a danas se pozivaju na Specijalni sud koji su ružili na sve moguće načine. Našem veću je poslata vanredna kontrola nadzornog odbora tadašnjeg Vrhovnog suda iako je inače veće bilo izloženo većoj pozornosti suda javnosti. Podršku su nam pružili pojedinci iz nevladinog sektora. Malo je bilo nezavisnih i objektivnih novinara koji su verno prenosili ono što se dešava u sudnici.

Pomenuli ste bezbednosne propuste... Mi od 2003. slušamo da je bilo velikih propusta u obezbeđenju premijera...

- Tačno, bilo je velikih propusta u obezbeđenju premijera. Zatajili su mnogi, odnosno nisu vršili dužnost kako su morali - stručno, savesno i odgovorno. Zloupotrebili su ovlašćenja, to sam i javno saopštila prilikom usmenog obrazloženja i u pismenom otpravku presude. Oni koji su bili dužni da profesionalno rade svoj posao su zatajili, pre svega u bezbednosnoj proceni, u sprovođenju mera u novonastaloj situaciji, jer je premijer bio povređen i otežano se kretao... Bilo je tu i surevnjivosti između pripadnika pojedinih službi i ličnog obezbeđenja premijera, zatim isključene su kamere na ulazu u vladu i u dvorištu dva dana pre atentata, a bio je i zakrčen prolaz - tunel koji je bio najbezbedniji za vozila prilikom ulaska u zgradu vlade. Tunel je proradio odmah nakon ubistva.

Isključenje kamera je ostalo misterija do dan-danas.

- Nije se saznalo ko je dao naredbu za isključenje kamera iako smo se time bavili. To nije utvrdila ni Koraćeva komisija. Indikativno je da niko nije snosio odgovornost, ni disciplinsku ni krivičnu, a neki su posle toga napredovali u službi. Niko od nadležnih nije ni ponudio ostavku kao moralni čin, a u toku postupka neki od saradnika su tvrdili da je vlada prisluškivana. Iz svega ovoga proizilazi da ne treba potcenjivati neprijatelje. Lava odmah primetite, ali virus teško.

Da li neke stvari koje su prethodile atentatu 12. marta 2003. nisu ozbiljno shvaćene?

- Premijeru se organizuju sačekuše po Srbiji, pokušan je atentat kod Limesa, a pritvoreni se goni za falsifikovanje isprave i pušta iz pritvora. Mnogi se tada javno bore za pravo pritvorenog na rad, nikad se nisu izvinili što su to činili i što se nisu borili za osnovno pravo na život koje pripada i premijeru.

Imali ste uvid u obimnu dokumentaciju, saslušali ste veliki broj ljudi... Šta vas je najviše iznenadilo od svega što ste videli i čuli?

- Do ovog suđenja i formiranja tzv. Specijalnog suda nismo imali iskustva u predmetima organizovanog kriminala. Iznenađujuća je ta sprega između kriminalaca i delova sistema vlasti. Bez podrške profesionalaca u državnim strukturama - nema jakih organizovanih kriminalnih grupa. Povezuje ih interes, niko tu nije slučajno. Ono što je mene iznenadilo jeste činjenica da su pripadnici zemunskog klana, zajedno s kriminalizovanim delom JSO, želeli ne samo da utiču na vlast već i da aktivno učestvuju u izboru i postavljenjima. O tome su govorili bivši načelnik DB, ministar unutrašnjih poslova, šef biroa za komunikacije u vladi i potpredsednik vlade. Tu situaciju možemo videti iz svedočenja političara koji je, govoreći o JSO, pred sudom izjavio: „Oni su bili država, ova naša postojala je od ugla ulice Nemanjine do ugla Ulice kneza Miloša.“ Oni su postavljali ljude na rukovodeća mesta u državnim institucijama za koje su bili zainteresovani, a oni su im za to vraćali važnim podacima koji su im olakšavali i omogućavali delovanje. Zbog njihovih zahteva ostavke su podneli načelnik DB i njegov zamenik, na njihov zahtev postavljen je načelnik VI uprave, a pod njihovim pritiskom ostavku je napisao i ministar unutrašnjih poslova. Iznenađujuće je koliko je bila jaka grupa koja je činila sve da dokaže da Đinđić nije ubijen kao predsednik vlade. Nažalost, i prva krivična prijava glasi da je u Nemanjinoj 11 ubijen Zoran Đinđić, bez navođenja titule i funkcije, a da je teško telesno povređen Milan Veruović.

Zašto?

- Težnja je bila dokazati da se radilo o mafijaškom obračunu, da je premijer imao svoju mafiju...

Da li ste tokom sudskog procesa bili uplašeni za svoju bezbednost? Svi se sećamo da su vam u dvorištu vikendice ostavljene tri ruže, koje su simbol JSO, da ste dobijali telefonske i pismene pretnje, da su pripadnici JSO na suđenja dolazili u majicama na kojima je vuk sa razjapljenim čeljustima i crvenom beretkom...

- „Ništa ne prenosi više hrabrosti plašljivcu od straha drugog.“ Kad se poklekne pred strahom od zla, već se oseća zlo straha. Postojale su pretnje iskazane na različite načine, neke su bile isuviše ozbiljne, ja sam s njima upoznavala nadležne organe. Oni koji su pretili nisu se nikad identifikovali, a ima ih iz svih struktura društva, iz vlasti...

O poređenju s Belivukovom ekipom

Teško da će se ponoviti zemunski klan

Pojedini danas porede klan nedavno uhapšenog Veljka Belivuka sa zemunskim klanom. Kako vi to vidite?

- O klanu Veljka Belivuka nemam saznanja osim iz sredstava javnog informisanja, koliko i svi građani. Zemunski klan je imao ogromnu snagu i moć. Teško da će se ponoviti na ovim prostorima.

O političkoj pozadini ubistva

Posao za istoričare i novinare

Eventualna politička pozadina ubistva će, po svemu sudeći, ostati neistražena?

- Sud se bavio ispitivanjem motiva koji su doveli do ubistva, o čemu je govorio i optuženi Zvezdan Jovanović. Izneli smo zaključke o tome u pisanoj presudi. Sve zavisi šta ko misli da je rezultat istraživanja. Sud je vezan optužnicom i ne može je prekoračiti. Žao mi je što do sada nije objavljen zahtev punomoćnika porodice za proširenje istrage, predat specijalnom tužiocu, u vezi s političkom pozadinom, pa da se vidi o čemu se radi i na čemu je zasnovan, a to su iskazi svedoka Bebe Popovića, Gorana Petrovića i Čedomira Jovanovića dati na pretresu koji je još bio u toku. Političku pozadinu će verovatno istražiti istoričari, političari, istraživački novinari, ali ne može se od suda tražiti da radi nešto čega u optužnici nema. Uostalom, pravosnažno je okončan slučaj protesta - pobune JSO, što je punomoćnik smatrao da predstavlja prvi akt koji je vodio ka političkoj pozadini.

Boban Karović

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track